Pobjednik

„Zašto bih bio sretan?“ odgovorio je Kobe:

„Pa, vodite…“, kratko je uzvratio jedan od novinara:

„Posao nije završen. Je li završen? Da, i ja sam mislio da nije“, zaključio je pomalo ljutito Kobe Bryant.

Ne znamo može li išta bolje opisati veličinu ovog sportaša od tog trenutka. Igra se finalna serija, njegova momčad povećala je vodstvo u poprilično neizvjesnoj utakmici, on je, za promjenu, ponovno bio najbolji strijelac njegovih LA Lakersa, ali… Posao nije završen.

Mnogi su tada mislili da je sve to samo predstava za medije, kako pokušava biti „faca“, kako ovo, kako ono… Ali ne, to je bio Kobe Bryant. I postoji razlog zašto je Kobe – Kobe, a mi drugi to nismo.

Jednom prilikom, bivši predsjednik SAD-a, Barack Obama, objasnio je kako je Michael Jordan najveći košarkaš svih vremena. Objasnio je Barack da te ljudi ne zovu bez razloga Michaelom Jordanom nečega.. Jer ako netko kaže da si ti Michael Jordan svih neurokirurga, rabina ili natjecatelja u utrkama kanua, onda si jednako tako najbolji u svojem poslu. I točka.

S druge strane, tu je Kobe. Kako je MJ onaj kojeg vežete uz veličinu, tako je legendarni Laker onaj kojeg vežete uz pobjedu. Koliko ste samo puta, neovisno o tome kako igrate košarku, šutnuli loptu na igralištu i uzviknuli „Kobe“? U redu, niste morali vikati, ali nemojmo se lagati, svi smo to barem jednom u životu pomislili.

Jer, svaki taj naš šut, ili pak svaki naš zgužvani papir s kojim gađamo kantu za smeće za imaginarno osvajanje naslova prvaka… Sve to nekako možemo povezati uz Mambu. On je nešto drugo, on je taj na kojeg pomislimo kada kažemo Los Angeles, on je taj na kojeg pomislimo kada kažemo – pobjeda.

Nema smisla ulaziti u njegova ostvarenja, nema smisla pričati o svim naslovima prvaka, MVP nagradama, ključnim poenima i ulozi koju je imao u svijetu košarke. Dovoljno je reći da smo živjeli, a neki od nas i odrastali, u njegovoj eri. Prije njega tu su bili Bill Russell, Wilt, Kareem, Julius Erving, Larry i Magic, dok bi moderni NBA vezali uz Shaqa, Duncana, Kobea, LeBrona i Curryja.

Kada je riječ o brojkama, moram priznat kako me one čak malo i ljute. Pet titula, dvije MVP nagrade, toliko i toliko pobjeda, poraza... Ali, tko smo mi da veličinu kao što je bio Kobe gledamo kroz brojeve? Gdje su svi oni brojevi ispucanih šuteva na treningu, gdje su svi oni brojevi istrčanih kilometara, gdje je vrijeme provedeno na analizu... Gdje je sve ono što je on radio, a da nitko drugi to nije vidio? Mamba je živio košarku, jeo košarku, spavao s njom, budio se, bio tužan, bio sretan, uspješan, neuspješan... Kobe je bio košarka.

Statističari su mu izmjerili sve što postoji na ovom svijetu. Koševe, asistencije, skokove... Kada je najviše zabijao, kada najmanje, kada je najviše asistirao, kada je skakao... Sve su izmjerili, osim jedne stvari - njegovog srca.

Njegovo srce nemoguće je izmjeriti.

Jednostavno, to su igrači koji su promijenili košarku, igrači koji su sport učinili planetarno popularnim i zbog kojih su djeca trčala na igrališta kako bi jednog dana dosegli njihovu razinu. Ono što su svi oni imali, osim naravno nemjerljivo velikog talenta, je želja za uspjehom i neizmjerno velika količina rada uložena u to da bi postali ono što jesu.

Kobe je netko koga je uistinu teško opisati. Na raspolaganju je toliko informacija, toliko izjava, toliko utakmica… I sve to je opet premalo. Kako u jednom tekstu opisati nekoga čiji ste poster imali zalijepljen pored kreveta, čije ste snimke gledali i mislili si „ajme, kad bih barem ja to mogao“, čije ste izjave slušali, na čije ste koševe, pomalo i bezobrazno, navikli, a njegovom se liderstvu divili.

Nikako. Eto kako.

Kobe je puno više od teksta, puno više od košarkaša koji je obilježio jednu eru  i puno više od nekoga o čijim smo dostignućima maštali. On je pojam uspjeha i pojam pobjede. Kako sportske, tako i one životne.

Za razliku od mnogih košarkaša, Bryant nije bio jedan od onih koji je imao teško djetinjstvo. Njegov otac, Joe Bryant, bivši je košarkaš koji iza sebe ima i više nego pristojnu igračku karijeru. Na NBA draftu 1975. godine, Joe je izabran kao 14. izbor prve runde. Nakon 21 godine, na draftu se pojavio i njegov najmlađi sin koji je izbran jedno mjesto ispred svojeg oca. Prvi cilj – ispunjen.

Taj isti draft donio nam je neka ogromna imena u NBA ligu. Prvi izbor postao je Allen Iverson, legenda 76ersa s kojim je Bryant odradio „stotine“ epskih utakmica. Iako nisu bili na istim pozicijama, obojica su imali onaj „killer-instinct“, ono nešto što ih je činilo drugačijima. Kobe je, kao vanserijski obrambeni igrač, nerijetko znao sam stati na Iversona i pokušati ga zaustaviti. Nekad je uspio, nekada ne, ali u konačnici nema sumnje tko je postao veći igrač. Talent je oduvijek bio na strani omalenog playmakera iz Virginije, dok je želja za uspjehom te spremnost za odricanjem i radom na stani Kobea. Tko je u konačnici ostvario više, procijenite sami…

Te iste godine u ligu su stigli Stephon Marbury, Ray Allen, Steve Nash, Ben Wallace, Peđa Stojaković i mnogi drugi, ali Black Mamba je ipak bio nešto drugo.

Svima je poznata priča kako je Bryant trejdan od strane Charlotte koji su ga odmah odlučili poslati put Grada anđela u zamjenu za ponajvećeg europskog košarkaša u povijesti lige, Vlade Divca. Ipak, ono što je manje poznato je činjenica da je malo nedostajalo da se taj trejd nikada ne dogodi budući da je Vlade prijetio kako će se umiroviti ako ga Lakersi trejdaju, ali se, na svu sreću, ipak predomislio pa je tako Kobe mogao put grada kojeg će jednoga dana u potpunosti preuzeti. Lakersi su se htjeli riješiti Vladinog ugovora kako bi na ljeto doveli Shaquillea O'Neala, kasnijeg partnera u zločinu Kobe Bryanta s kojim su Lakersi stigli do tri uzastopna naslova prvaka.

Zanimljivo je kako se taj potez u to vrijeme činio potpuno nelogičnim od strane Lakersa te je većina analitičara uvjeravala kako su Hornetsi „pobijedili“ u tom trejdu. Koliko su samo bili u krivu…

Do kraja svoje karijere legendarni bek šuter ostao je vjeran Los Angelesu i Lakersima. Ni prvi, a ni zadnji koji je cijelu karijeru proveo u jednom klubu, ali je zato jedan od rijetkih koji je postao podjednako velik, ako ne čak i veći od kluba.

Treba biti iskren i napisati kako je Kobe bio netko koga puno ljudi nikako nije voljelo. Ne da ga nije voljelo, već mrzilo. A sva ta mržnja nešto je što ga je, jednim djelom, tjeralo da svakim danom radi sve više, da u svakoj novoj utakmici postigne još više koševa i da u svakoj sljedećoj utakmici on, i njegovi Lakersi, budu ti koji će s terena izaći kao pobjednici. Oni koji su ga najviše mrzili, s vremenom su ga zavoljeli. Toliko je dobar bio.

Zanima vas kakav je Mamba bio karakter? Dwayne Wade mu je na All-Staru 2012. godine slomio nos na što je on rekao: „Svaka čast, i ja bih to isto napravio u toj situaciji“.

Ne, nije se naljutio, zato jer je vjerovao kako to njegov prijatelj nije napravio namjerno, ali ne bojte se, nije Kobe ostao dužan.

Posljedica priče je takva da su se Lakersi i Heat nekoliko dana nakon tog All-Stara našli na parketima Staples Centra. Tih godina je Heat bio najbolji ikada, a osim Dwayne Wadea, u momčadi su još bili Chris Bosh, LeBron James i Ray Allen. Već vidite u kojem smjeru priča ide, Lakersi su usprkos svemu slavili, a čovjek s maskom na licu je kasnijem osvajaču prvenstva ubacio 33 koša te još jednom pokazao kako on nije jedna od osoba koje želite izazvati.

Nadalje, između njega i Childsa jednom su prilikom poletjele šake, Durantu je rekao kako s njim ne može sjediti za istim stolom, dok je Shaqa i Dwighta Howarda praktički otjerao iz momčadi jer nisu mogli pratiti njegov natjecateljski duh. Toliko je moćan, a i opasan, Kobe Bryant bio…

Iako je svojevremeno imao nekih problema van terena, Mamba je bio poznat kao obiteljski čovjek. Bilo je svakakvih pritužbi, pokušaja tužbi za kojekakve razloge, ali sve se to u konačnici ispostavilo nebitnim. Zajedno sa svojom suprugom Vanessom imao je četiri kćeri, a samo je jedna od njih, Gianna, odlučila krenuti očevim putem te jednoga dana postati profesionalna košarkašica.

Kobe je u raznim intervjuima objašnjavao kako je siguran da će ona jednog dana uspjeti, a posebno je upečatljivo bilo kada je kod Jimmy Fallona i Jimmy Kimmela dodatno pojašnjavao svoju posebnu vezu s kćerkama.

 

„Rekao sam joj, Gianna, kada ulovite obrambeni skok, trebala bi napraviti to i to…“, pričao je Kobe:

„Ali tata, trener je rekao da igramo drugu akciju“, odgovorila je njegova kćer, nakon čega je Kobe u nevjerici samo pokazao na sebe kao „Stvarno? Slušat ćeš trenera, a ne mene?“ što je publika popratila ogromnim smijehom.

Njegove kćerke Bianka Bella, Natalia Diamante i Capri Kobe ostat će uskraćene za očevu ruku do kraja svojih života, dok će s Giannom, vjerujemo na nekom boljem mjestu, nastaviti raditi na njezinoj košarci i svemu drugome…

Dana 26. siječnja 2020. godine, u padu helikoptera u gradiću Calabasasu, život je izgubio Kobe Bryant, jedan od najvećih košarkaša svih vremena. S njim u helikopteru bilo je još osmero ljudi, a jedna od njih bila je i njegova 13-godišnja kćer Gianna.

Nikad više nitko kao Mamba.

 

Piše: Ižak Ante Sučić

(foto: Reuters, youtube screenshot, Kobe Bryant official instagram)