Nakon debakla s reprezentacijom na Eurobasketu, Hezonja bi gorčinu mogao isprati europskim naslovom

Večeras u, košarkaški zaluđenom Kaunasu, počinje euroligaški Final Four. Četiri momčadi žele osigurati kartu za finalni okršaj, u uzbudljivom formatu od jedne utakmice u kojoj nema prostora za pogrešku. Prvi će na parket od 17 sati Olympiacos i Monaco, a zatim od 20 sati slijedi El Clasico, ogled Barcelone i Reala.

Prouči cjelokupnu ponudu za košarku na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Hrvatsku košarku će u litavskoj prijestolnici predstavljati Mario Hezonja, u sezoni koja bi na koncu mogla imati pozitivni predznak, iako je sve krenulo totalnom katastrofom.

Sumorni scenarij vezan je za, jasno, hrvatsku reprezentaciju.

Kada je bivši izbornik Damir Mulaomerović okupio reprezentaciju uoči rujanskog Eurobasketa, naricalo se uglavnom o zdravlju košarkaške reprezentacije. Povoljan zdravstveni karton garantirao je barem izlazak iz skupine u kojoj je Hrvatska bila smještena zajedno s Grcima, Talijanima, Ukrajinom, Velikom Britanijom i Estonijom.

Ponukani solidnim izdanjima u prijateljskim ogledima, osobito protiv Slovenaca, ponovno se zavrtio optimizam oko domaće košarkaške selekcije.

Takvo raspoloženje je diktiralo i raspoloženje u Mulaomerovićevoj svlačionici, a izbliza smo se mogli uvjeriti, prvo u Milanu, pa onda i u Berlinu, kako je Hezonja svojim ponašanjem imao blagotvorno djelovanje na suigrače. I da, što se karaktera tiče, tu nije bilo nikakvih problema. Štoviše, Hezonja se sjajno uklopio u reprezentaciju i zbog toga su se planirale velike stvari.

Na kraju su nas Finci, predvođeni Laurijem Markkanenom lupili po ušima u osmini finala i poslali kući na novi, tko zna koji po redu remont.

Hezonja je zatim trebao riješiti pitanje klupske budućnosti. Sezonu ranije se sljubio s klimom u Uniksu u kojemu mu je Velimir Perasović dao odriješene ruke, usput pokazavši kako nije zaboravio igrati košarku, s obzirom da mu NBA karijera nije išla prema zacrtanom planu.

Pokupio je nagradu za MVP-ja VTB lige, nabildao svoj košarkaški rejting pa onda potpisao za madridski Real. Navodno, dvogodišnji ugovor vrijedan četiri milijuna eura.

Sletio je u novi, redizajnirani Real, budući da je Pabla Lasa na klupi zamijenio Jesus Mateo, ali Real je zadržao svoj identitet tvrdoglave momčadi. Pokazali su to i četvrtfinalni okršaji s Partizanom – Madriđani su okrenuli 0-2 i ovjerili ulazak na F4, no legitimno je postaviti pitanje – što bi se dogodilo da nije bilo makljaže u drugoj utakmici u Madridu…

Hezonja je u toj seriji bio dosta dobar, zabio je važnu tricu u petoj utakmici koja je prelomila susret, a prije toga je i bio jako dobar u trećoj kada je odigrao kvalitetne minute na poziciji četvorke.

“Ispisali smo povijest protiv jedne od najboljih ofenzivnih momčadi lige i najboljeg trenera svih vremena. Odradili smo možda i najtežu seriju, u usponu smo i želimo se boriti za titulu“, istaknuo je Hezonja o uzbudljivoj seriji s Partizanom.

“Poseban je osjećaj biti na Final Fouru, ovo je najviši nivo Eurolige. Puno mi to znači, ovo mi je prvi put u prvoj godini s Realom koji je najveća momčad svih vremena u ovom natjecanju. Imali smo uspona i padova, ali zadržali smo visok nivo košarke u Europi”, dodao je 28-godišnjak, kojeg motiviraju veterani u svlačionici Reala.

„Osvajanje Eurolige moj je san. Kad sam došao u Real rekao sam da sam tu zbog titula. Hranim se pobjedničkim mentalitetom koji vidim u svlačionici. Bio sam malo dijete kad su Fernandez, Rodriguez i Llull igrali, a vidjeli ste i sada koliko energije imaju. Ako te to ne motivira i ako nemaš strast, onda ne bi trebao biti tu“.

Hezonja je ranije u karijeri odigrao dva Final Foura s Barcelonom, a upravo mu bivši klub stoji na putu do finala.

 „Bio sam u Londonu i Milanu (op.a. 2013. i 2014.), izgubili smo u polufinalu oba puta. Igrao sam i za treće mjesto i ne želim opet! Lijepo je vratiti se na Final Four. Sjajan je to doseg, ali Realov je cilj borba za naslov, a ne samo sudjelovanje“.