Mogu li Clippersi otići do kraja?

Da je 2020. godina, mogli bi. Jer u tom slučaju imali bi igrača kojeg je nemoguće čuvati jedan na jedan, koji je hodajući miss-match i zabija 34,3 poena po utakmici, asistira 7,5 puta, hvata 5,5 skokova i krade 1,8 lopti. Imali bi i igrača koji je, vrlo vjerojatno, ponajbolji two-way igrač lige, koji u obrani može preuzeti gotovo sve i koji, pritom, postiže 27,1 poen, dijeli 4,9 asista, grabi 7,1 skok i krade 1,8 lopti u prosjeku. Eh, da je 2020. godina, možda bi na pitanje iz naslova puno više ljudi odgovorilo potvrdno. U ovom slučaju, u njih će se zakleti tek, možda, pokoji posjetitelj Ugljana koji je tamo došao s uputnicom...

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Jer, riječ je o Jamesu Hardenu kojemu je 35 i Kawhiju Leonardu kojemu su 33, ali s obzirom na stanje njegovih koljena po godinama je bliži LeBronu Jamesu nego svom suigraču.

I sada bi njih dvojica, nominalno prvih vedeta kluba, morala igrati svaka dva, tri dana tijekom šest tjedana. Odokativnom računicom, šanse za tako nešto su ravne nuli.

Clippersi su u ovom trenutku momčad čije je samopouzdanje naglo poraslo povratkom ozdravljenog Leonarda i koji su, nesumnjivo, postali bolja momčad njegovom reinstalacijom u roster. Ali kod njih je ionako uvijek pitanje zdravstvenog kartona.

A nije se tako činilo 2019. godine, kada su Clippersi, zavedeni šarmom mantre „za koš više“ sklopili, mislilo se tada, ofenzivno čudovište koje će konačno prekinuti muke napaćene franšize. Plakatna lica ambicioznog projekta Stevea Ballmera bili su Leonard i Paul George, potpomognuta klupom koja bi činila startnu petorku nekih NBA sastava.

Kirby Lee-USA TODAY Sports

Strategija s naglaskom na ofenzivni dio parketa skladno je djelovala tijekom osnovnog dijela sezone: iz večeri u večer, Clippersi su zatrpavali protivničke koševe i činili su to prilično efikasno. Suparničke obrane nisu znale kako ih braniti, niti kako ih zaustaviti iza linije za tri poena.

Sportski direktor, Frank Lawrence, bio je siguran kako će njegova jedinstvena shema savršeno funkcionirati jednom kada u trenerski štab Tyronnea Luea dovuče Jeffa Van Gundyja. Njegov potpis označio je posljednje ulaganje, budući da je Van Gundy imao znanje i iskustvo voditi Clipperse u šampionskom smjeru.

I sve je to djelovalo impresivno, Ballmer je već dao izraditi trofejne vitrine, a navijači stavili šampanjce na hlađenje. A onda bi došlo vrijeme playoffa. Kada su stvari postale važne, kada su se dijelili dječaci od muškaraca, Clippersi su podbacili. Onaj magični napad i fluidni ofenzivni sistem su razgolićeni, ozljede su remetile ritam, a Lue je tvrdoglavo pratio trend koji ga je iznova ostavljao praznih ruku.

Nakon nekoliko sezona zidanja ofenzivno dominantnog rostera, na koji je nadodan i Harden, Clippersi su ostajali kratki, pa su na gornjim katovima odlučili da je vrijeme za promjenu. Lawrence se opet bacio na posao u nakani da rekonstruira roster.

Prvi domino bio je George koji nije dobio traženi novac i njegovim odlaskom u Philadelphiju, navijači Clippersa su se unisono složili kako su profućkali svoju priliku i da slijede nove beznadne sezone. Ali Clippersi su imali plan – radikalno zakrenuti svoju košarkašku filozofiju. Ako su se tada poveli napadačkim trendom, sada su odlučili biti pioniri kontra ideje, osvježiti desetljećima dugu frazu koja kaže da „obrane dobivaju utakmice“. Svjesni da ovise o krhkom zdravlju najvećeg superstara, Clippersi su složili momčad koja se može snaći na parketu i bez njega, a Lue je demonstrirao trenersku raznovrsnost, pretvorivši Clipperse, u relativno kratkom roku, u jednu od ponajboljih obrambenih momčadi lige.

Clippersi su po defenzivnom rejtingu drugi uNBA ligi, iza Oklahome, imaju drugi najbolji prosjek defenzivnog skoka iza Orlanda, sedmi su po ukupnim skokovima u ligi i sedmi u ukupnom net rejtingu, a nedavno im se vratio jedan od najboljih obrambenih igrača lige koji i kada nije na sto posto, može zadati glavobolje najvećim zvijezdama lige.

A dobar dio zasluga za obrambenu transformaciju Clippersi 'duguju' i Ivici Zupcu koji igra košarku života. Da, sigurno da bi se Clippersima davale veće šanse da je 2020. godina, ali u tom slučaju, momčad iz LA-a ne bi imala ovu verziju hrvatskog centra.

Zubac je na prosjeku od 12,8 skokova, po čemu je treći skakač lige. Ispred njega su Domantas Sabonis (14,5), Karl-Anthony Towns (13,7) i Nikola Jokić (12,9)., a zbog čega je, uostalom, formiran i dobar dio obrambene strategije Clippersa.

Kao dokaz, može se uzeti utakmica Clippersa i San Antonija u kojoj je Zubac nadmašio razvikanog Victora Wembanyjamu, zabivši 21 poen, uz 22 skoka i tri asistencije, čime je utvrdio svoj status trećeg skakača lige pod protivničkim košem (ispred su samo Walker Kessler i Sabonis).

Po ukupnoj učinkovitosti, koja u obzir uzima sve najvažnije statističke kolone, Zubac je s prosjecima od 15,2 poena, 12,8 skokova, 2,6 asistencija te 1,2 blokade, 14. igrač NBA lige. K tome, Lue u njemu ima i ozbilno napadačko oružje koje sve češće koristi u tekućoj sezoni.

Ali na kraju dana, ipak se vraćamo na početak, na zdravlje i fizičko stanje dvojice najboljih. Kada će se utakmice odlučivati, najvažnije je tko može postići koš. Pa će tako Clippersi ovisiti o Leonardu i Hardenu na koje su, pritom, bacili sve karte.

Leonard je potpisao produženje svog ugovora prošlog siječnja i sada je za LA vezan do 2027. godine. Odnosi Leonarda i Luea s organizacijom, kao i činjenica da je domaći dečko, čine ga fokalnom točkom organizacije, unatoč tome da je prešao na krivu stranu 30-ih, kao i to da ima nezavidnu 'povijest bolesti'.

Slične nematrijalne vrijednosti zrcali i Harden, iako je on do tog statusa stigao u osjetno kraćem vremenskom razdoblju. Harden je, također, dečko iz losanđeleskog inkubatora i postao je neizostavni član kluba. Reinventirao je sebe i svoju igru, insajderi tvrde kako je usko surađivao s trenerskim osobljem i vodio je svlačionicu dok je Kawhi sanirao ozljede.

Jonathan Hui-Imagn Images

Stoga je jasno da je uspjeh Clippersa čvrsto naslonjen na zvjezdani duo. Unatoč briljantnoj sezoni Zupca ili Normana Powella, zna se tko 'drži banku' u LA-u.

Nitko, ili malotko i dalje vjeruje Clippersima. Uzme li se u obzir renome franšize i luzerštvine koja ju prati, krhko zdravlje najboljih igrača i gušenje u ključnim trenucima, jasno je i zašto.

Ako ih dovoljno dugo otpisujete jednom će se i njima zvijezde posložiti, rekli bi ovi s 'otoka'. Međutim, u usporedbi s Bostonom, OKC-jem, Clevelandom, New Yorkom, ipak imaju preskromne unutarnje rezerve. Dva veterana, jedan sklon ozljedama, a drugi koji nikada nije bio poznat po fizikalijama i fizičkoj spremi predvode momčad u, lako moguće i posljednji pravi pokušaj. Mogu li Clippersi? Mogu, ali ako se posloži mali milijun stvari... Ili da je 2020.