„Majka mi je Hrvatica, bez toga ne bih prešao u Partizan“
Vrijeme Čitanja: 2min | sub. 09.05.20. | 17:05
Velika je šteta što HKS ne može napraviti iskorak u vidu angažiranja nekog od stranih rješenja na klupi koje bi kataliziralo ''reset'' hrvatske košarke.
Andrea Trinchieri talijanski je trener koji već godinu i pol dana radi odličan posao na klubi beogradskog Partizana.
Klub je imao odličnu sezonu u kojoj je, u trenutku prekida, imao najbolji omjer od svih klubova u Eurokupu te je bio vodeći u poretku ABA lige s omjerom 17-4, sipred bogatih konkurenata u vidu Crvene zvezde, Budućnosti, Cedevita Olimpije ili Mornara.
Trinchieri odlično bira strance za pojačanja, a obrambena predanost njegovih igrača na terenu je takva da se vidi da je u pitanju njegov potpis. Navijači ga obožavaju, a u razgovoru sa svojim talijanskim kolegama u Backdoor podcastu progovorio je, između ostalog, i o svojim korijenima.
„Mama mi je Hrvatica, a pričam i srpski. Bez toga ne bih bio doveden u Partizan. Poštuju me u Partizanu jer sam bio dovoljno lud da dođem u klub s takvom poviješću u vjerojatno najgorem razdoblju ikada.“, rekao je tom prilikom.
Nama je ovo prilika da se prisjetimo proljeća 2018. kada je HKS uručio otkaz dotadašnjem izborniku Ivici Skelinu, a kao jedno od rješenja je aktualan bio i Trinchieri. Stručnjak koji je objeručke prigrlio postulate današnje košarke, ozbiljne radne etike zapadnog naroda, trenira zemlju svog porijekla... Zvuči kao divna priča.
No on se ipak pokazao preskupim rješenjem za naš savez te je reprezentaciju preuzeo Dražen Anzulović. Tražena Talijanova godišnja plaća od 250 do 300 tisuća eura plus bonusi, kao i uvjetovanje vlastitog stručnog stožera koji bi generirao otprilike još toliki trošak bio je puno prevelik zalogaj. Kakvim se pola godine kasnije nije ispostavio za Partizan.
Barem ne za ovaj ''Partizan 2.0'', unaprijeđen partnerstvom s državnim vrhom Srbije.
(foto: Reuters)
