Kukoč: „Tko je bio bolji, to sada ništa ne znači. Najradije bih da o tome mogu s Draženom sada pričati“

Jedan detalj u sinoć krcatoj Areni Zagreb, čiji su se posjetitelji došli nakloniti Draženu Petroviću na memorijalnoj utakmici, još jednom je dokazao onu „forma je prolazna, klasa je vječna“. Naime, dok su se reprezentativci Hrvatske zagrijavali uoči ogleda protiv Tima Dražen, lopta se dokotrljala do jednog od uglednih uzvanika natiskanih uz sam rub parketa. A nije se, dozvolit ćete, mogla dokotrljati do većeg. Nadignuo si je loptu nogom, i dok je ugodno ćaskao s bivšim suigračima, lagano je stavio tricu, 'suzu'. U 55. godini, u 'civilki'. Klasa uistinu jest vječna. Potvrdio nam je to još jednom – Toni Kukoč, o kojemu je riječ.

Iako ga nema previše u domaćoj košarci, a Mario Hezonja će reći kako bi ga trebalo puno, puno više biti, gdjegod se pojavi Toni je magnet za publiku. U Areni su bile košarkaške ikone, ponajveće zvijezde igre, ali uz Luku Dončića, Kukoč je bio uvjerljivo najtraženija osoba u dvorani. Nema tko ga nije žicao autogram ili selfie, pa čak i djeca koja su se rodila ohoho nakon završetka njegove nevjerojatne karijere. Da je još uvijek među nama, uvjereni smo da bi isti tretman imao i on, Dražen, zbog kojeg se tražila karta više u Areni i čiji je duh ponovno, barem nakratko, ponovno zaživio.

Makar, Toni će reći kako se dosta kasnilo s memorijalnom utakmicom za legendarnog Kapetana.

„Trebala se ova utakmica napraviti prije tko zna koliko godina... No drago mi je da su Vlada i Grad Zagreb izašli u susret i što se to napokon ostvarilo“, govori Toni koji se još jednom prisjetio zajedničkih trenutaka s Draženom.

„Nije Dražena moguće opisati u deset riječi, ja sam to ponovio dosta puta, ponovit ću i sada, o Draženu je sve rečeno za njegovu košarkašku i sportsku karijeru, to znaju svi. Mi koji smo bili bliski prijatelji i suigrači, nedostaje nam kao osoba i prijatelj i to je najviše što nas zaboli kada dođemo na neke stvari koje su povezane s njim i njegovim imenom“.

Marko Lukunic/PIXSELL

Dražen ili Toni – rasprava je koja će i danas potpiriti raspravu među domaćim košarkaškim pukom, ali i šire. I obje strane će imati valjane argumente za svoju tvrdnju. Premda, mi ćemo reći kako je mudrije reći Dražen i Toni, jer to je uistinu ono najbolje što je dala hrvatska košarka. Na tom tragu je i Kukoč.

„ Eh, košarka, tko je bolji i tko je kako igrao - nama to sada ništa ne znači. Mi bismo najradije da možemo sami pričati između nas i onda bi se šalili i smijali, a to možemo sada samo mi koji smo tu, a njega nažalost nema“.

Veliku pozornost izazvao je događaj između treće i četvrte četvrtine revijalnog dvoboja. Naime, na parketu se pomoću umjetne inteligencije, u obliku hologramske projekcije, vodeći loptu na parketu Arene, 'pojavio' Dražen i – obrartio se publici s nekoliko rečenica. Nakon kratke Draženove poruke, cijela Arena zapjevala je hit Novih Fosila “Kako je dobro vidjeti te opet”. Krenula je pjesma, potekle su i suze... Toni, međutim, ističe kako ga emocije nisu svladale kada se na led ekranu pojavio Dražen, već da ga je čitava večer podsjetila na sve zajedničke utakmice i anegdote za vrijeme igračke karijere.

„Znam da ciljate na ono što je bilo na ekranu, ali nije to. Sama činjenica da je sve ovo posvećeno njemu, jer ga nema, to je najviše što boli. Odmah se sjetim dana kada smo bili cimeri u Argentini za Svjetsko prvenstvo, kada smo igrali zajedno u reprezentaciji, kada smo igrali jedan protiv drugoga - Cibona protiv Jugoplastike i to su bile najljepše stvari. Sve ostalo je nevažno“, podvukao je Kukoč.

Marko Lukunic/PIXSELL