Krušlin za Germanijak: „Vidim sličnost s Torinom 2016., i tada smo na turnir ispraćeni kao veliki autsajderi, bez pompe“

Josip Sesar trebao je svoje pulene povesti u Grčku u petak navečer, pokušala je hrvatska delegacija poletjeti prema Ateni no zbog kvara na avionu put je pomaknut za subotu ujutro. Hajde, ako je to trebala biti najveća nepogoda uoči olimpijski kvalifikacijskog turnira, neka na tome i ostane...

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

A jedan od putnika koji se našao na tom letu je i povratnik u redove reprezentacije Filip Krušlin. Nije ga bilo malo više od dvije godine u hrvatskom dresu, od pretkvalifikacija i ogleda sa Šveđanima, još dok je na klupi sjedio Damir Mulaomerović. Poziv je dobio nakon što je bilo jasno da se Bojan Bogdanović i Roko Badžim zbog ozljeda ne mogu priključiti, pa je Sesaru ponestalo šuterske moći na rosteru. Krušlin, pojašnjava u intervjuu za Germanijak, nije postavljao puno pitanja i bespogovorno se stavio na raspolaganje izborniku.

„Nisam imao pretjeranu dvojbu oko povratka. Razgovarao sam s izbornikom i vrlo brzo smo se dogovorili. Rekao sam mu da nema problema, nakon on smatra da mogu pomoći da ću biti tu. Fizički sam dobar i nije bilo potrebe da odmaram dodatno preko ljeta. Stvarno nije bilo nikakve prepreke da se odazovem i kao što sam uvijek govorio, gušt mi je igrati za reprezentaciju“.

Simone Boi/IPA Sport / ipa-agenc/IPA

Kako sada vidite svoju ulogu u reprezentaciji? Odjednom ste postali najstariji član, s 35 godina?

„To je nekakav normalni slijed događaja. Svi mi kažu to da sam najstariji, ali iskreno, ne vidim se u toj ulozi. Nije mi čudno, ali na sebe ne gledam kao da imam 35 godina, tako da vjerojatno i prema van ispoljavam takvu energiju pa me ni drugi ne gledaju tako. Priznajem, ipak je ovo za mene neka nova uloga i situacija, ali u njoj dajem maksimum“.

Bio si dio reprezentacije koja je 2016. Godine u Torinu izborila Olimpijske igre, vidiš li neku sličnost s tom generacijom? Ni tada Hrvatska na olimpijski kvalifikacijski turnir nije otputovala kao favorit...

„Mogu se složiti da je to bilo kao i sada, da smo bili autsajderi. Znam da smo na taj turnir išli bez pompe, da smo se pripremili jako dobro i da smo tamo išli bez velikih očekivanja. Mi smo, interno, sanjali da bi se moglo ostvariti, ali realnost je obično drugačija. Igrali smo tamo protiv odličnih momčadi, ta Italija s Ettoreom Messinom je bila jedna od najjačih u povijesti, igrali su doma i sve je bilo pripremljeno za njih. Uspjeli smo na koncu iznenaditi. Ono što moram istaknuti je sjajna kemija koja je vladala u momčadi, a povrh toga jasno se znalo tko što radi i tko ima kakvu ulogu“.

Luka Stanzl/PIXSELL

Je li i sada tako? Zna li se hijerarhija i kakva je atmosfera među igračima?

„Super je, sjajno. To su mahom mlađi dečki koji ne bi mogli osvojiti ni turnir u Istanbulu proteklog ljeta da među njima ne vlada dobro ozračje. Ta kemije donosi ekstra kvalitetu, a u dosta slučajeva se podcjenjuje. Baš je sjajna atmosfera, a koja uz igračku kvalitetu koju nesumnjivo imamo, donosi dobre šanse. E sad, jesu li te šanse tri, pet ili 55 posto teško je reći, ali sigurno ih imamo“.

Koju razliku vidite sada sa Sesarom za kormilom? Što je novog donio u reprezentaciju?

„Inzistira na međusobnim odnosima igrača, da uvijek budu dobri i to mu je jako bitno. Osim toga, uloge su jasne, hijerarhija postoji. I to je, ponavljam, jako bitno u reprezentaciji koja je drugačija od kluba. U klubu svaki gleda na sebe, na svoje minute i učinak. To ti je posao, želiš zaraditi. U reprezentaciji se ego mora ostaviti ispred vrata i u datom momentu dati svoj maksimum, što god se tražilo od tebe“.

Hrvatska turnir u Pireju otvara u utorak protiv Slovenije (20 sati), onda niti dan kasnije protiv Novog Zelanda, u srijedu u 16.30 sati. Slovenija će ipak igrati s Lukom Dončićem koji se očito oporavio od ozljede koljena. Je li nam to najvažnija utakmica turnira?

„Važna je svakako, ali imamo dvije utakmice u toj podskupini i obje su nam bitne. I Novi Zeland će nam biti važna utakmica, ali ne treba previše gledati u budućnost. Treba inzistirati o tome da idemo utakmicu po utakmicu pa ćemo vidjeti gdje smo“.

REUTERS/Eloisa Lopez

Na koncu Dončić ipak igra, iako su postojale šanse i da neće igrati. Kako protiv jednog od najboljih na svijetu? Upravo bi vi mogli biti jedan od igrača koji će igrati obranu na njemu...

„Čovjek zabija 40 poena u NBA ligi, iluzorno je misliti kako će sada netko od nas izaći na parket i ostaviti ga na pet poena. Nemam uopće takav rezon i sigurno da bi bilo glupo tako razmišljati. Igrat ćemo kolektivnu obranu, pokušati primijeniti taktičke postavke koje smo uvježbavali i dati sve od sebe da ga usporimo. On je jedan od Top 3 igrača na svijetu, ali ne bi samo njega apostrofirao. On će sam jako teško dobiti utakmicu, bitni su i drugi igrači, a radi se generalno o sjajnoj reprezentaciji. Jasno da je on najbitniji, ali teško je na toj razini u potpunosti sam odlučivati utakmice“.

Nakon Slovenaca, dakle, slijedi Novi Zeland...

„Pričali smo o njima, ali nismo odradili još detaljnu analizu. Ali znam da su čvrsti, atletski jako dobri i naravno da će biti izuzetno teško i protiv njih. Svaka utakmica na ovoj razini je neugodna. Nema više da netko nekoga lagano dobije, svi imaju kvalitetu. Potpuno smo svjesni izazova, ne idemo tamo s mišlju da će biti lagano. Osobito iz perspektive rasporeda, igramo u manje od 20 sati dvije utakmice, ali dobro, to je drugi par rukava...“

Za Pariz treba proći i Grke, jesu li oni čak i bolji od Slovenaca?

„Na papiru bih rekao da su Grci najjača reprezentacija tamo. Igraju doma, imat će nevjerojatnu podršku s tribina, imaju Giannisa... Ali ako se želiš plasirati moraš pobijediti najbolje, to je neminovno. Užasno je teško doći na Igre, tako je bilo i 2016. godine. No, čini mi se da smo mi ipak rasterećeniji po tom pitanju jer igra se u Grčkoj koja dolazi s jakim rosterom i na njima je puno veći pritisak nego na nama, pa čak mislim da bi nam to mogla biti mala prednost“

REUTERS/Annegret Hilse

Nakon četiri godine u Italiji, u Dinamo Sassariju, preselili ste u Strasbourg. Kako je došlo do toga? I gledate li prema mirovini?

„Osjećam da mogu još igrati, pazim na tijelo, ozljeda nemam, a u mojim godinama je ionako pitanje motiva i koliko te tijelo služi. S druge strane, imam troje djece i u dogovoru sa suprugom moram vidjeti koliko to još ima smisla. Kćer i sin su išli u vrtiće u Italiji, a mali će sada u Strasbourgu ići u prvi razred talijanske škole. Stoga mi je to bitno, klubovi u čijim gradovima imaju talijanski program da bi se djeca mogla nastaviti školovati. Ako tako nešto ne dođe, možda ću se i vratiti u Hrvatsku. Igram i natječem se s jednakim guštom i dok je tako volio bi igrati. Što se Strasbourga tiče, trener me želio, izrazili su želju i dogovorili smo se. Jedno novo iskustvo, promjena lige i malo drugačija košarka“.