Kronična apatija

Domaća košarka je ovih dana ponovno u fokusu, i to po, naravno, stvarima koje nemaju pozitivni predznak. Kao u onoj popularnoj doskočici „reci mi da si nisi dorastao svojoj funkciji, bez da mi kažeš da nisi dorastao svojoj funkciji“ - tako otprilike djeluje aktualna situacija.

O čemu se, dakle, radi. Košarka je bila u potrazi za novim izbornikom još od rujna protekle godine kada je debakl u berlinskoj Mercedes-Benz Areni u osmini finala Eurobasketa protiv Finske otvorio još dublju rupu iz koje se ovaj sport pokušava izvući već dugo vremena.

U ulogu sportskog direktora Saveza uskočio je Aco Petrović čija je glavna uloga bila pronaći izbornika koji će povesti košarkašku selekciju u novu - nadali smo se svi kojima košarka i dalje nešto znači - uspješniju eru. Potraga se odužila, nakon što je obavio inicijalne razgovore i uglavnom dobivao košarice u stilu „hvala, ali nije to za mene“, Petrović je u ulozi v.d.-a izbornika odradio dva reprezentativna prozora, dosta uspješno, pa se onda prebacio na potragu za dugoročnim rješenjem na izborničkoj klupi.

Petrović će Savezu uskoro predložiti izborničke opcije, no jedno ime je i dalje favorit

U prvom ešalonu bili su Neven Spahija, Igor Miličić, Dario Gjergja i Jurica Golemac. Nakon odbijenica, Aco se okrenuo Josipu Sesaru kojeg je, uostalom, i priključio reprezentaciji na mjesto pomoćnika. No, u međuvremenu se situacija malo promijenila. Pa je tako Golemac dobio otkaz u Cedeviti Olimpiji, ali se s njim u međuvremenu nije obavio i drugi razgovor. Zatim se promijenio i Gjergjin status, budući da nije produžio ugovor s belgijskom reprezentacijom s kojom je radio sjajan posao (i dalje vodi Oostende), pa su kao prvi Acini pickovi isplivali upravo Gjergja i Sesar.

I tu dolazimo do onog zbog čega košarka u domaćim okvirima ima sve manje i manje poklonika. Naime, Aco je Upravnom odboru HKS-a, koji na koncu i službeno bira izbornika, predložio oba imena, umjesto da je čvrsto stao iza jednog i podržao ga kod svojih poslodavaca. Ovako je Upravni odbor između Gjergje i Sesara izabrao potonjeg, iako Gjergja ima osjetno deblji CV i objektivno je kvalificiraniji od aktualnog trenera Cibone za taj posao. Takva odluka je navukla bijes određenog dijela javnosti.

Sesar: "Aco me od prošle akcije zove 'izborniče'"

Po kojem se to kriteriju birao izbornik – logično je pitanje nakon ovakvog epiloga. U ovoj situaciji nema nevinih.

I pitanje je kako je cijela situacija tekla. Jer, Sesar je na svojem predstavljanju rekao:

„Petrović me od zadnje akcije zove 'izborniče', a u dva ili tri navrata mi je rekao da sam mu favorit. Nije rekao da ću sigurno biti izabran, ali da sam favorit. Nije moje da puno oko toga pričam, imao sam s njim jako dobru suradnju", rekao je Sesar na konferenciji na kojoj, znakovito, pored njega nije sjedio Petrović - čovjek koji ga je i predložio Upravnom odboru.

Josip Sesar novi je izbornik košarkaške reprezentacije

Jučer je Aco dao izjavu za Index.hr u kojoj ističe kako je, međutim, Gjergja bio njegov favorit i da je razočaran odlukom Upravnog odbora. No, zašto u tom slučaju, iako je Gjergja u finišu uletio u cijelu priču, Petrović nije predao samo njegovo ime na papiru, nego je uz njega predložio i Sesara. Ako je uistinu bilo tako i ako se predomislio oko svog izbora, što je najnormalnija stvar, mogao je okrenuti Sesarov broj i reći mu da će Gjergja dobiti taj posao. Bez obzira što je svom pomoćniku tepao 'izborniče' već neko vrijeme. Čak se sportski direktor Saveza ne oglašava ni na Twitteru oko cijele situacije, iako je u posljednje vrijeme mnoge situacije komentirao na toj društvenoj mreži.

Što su, pobogu, radili i Upravni odbor i predsjednik HKS-a Nikola Rukavina koji su se onda odlučili za Sesara? Zašto u Savezu nisu stigli do takve odluke, bez obzira na odnose koji vladaju između svih strana?

I kakva je to sada poruka novom izborniku koji nije ni zasjeo na klupu, a već je, ni kriv ni dužan, pogođen šrapnelima ratovanja koje se upravo otvorilo na relaciji Petrović – HKS?

U cijeloj situaciji je najgore što je malotko ostao iznenađen ovakvim epilogom. Kada je riječ o hrvatskoj košarci, u kojoj se ljestvica godinama samo spuštala, ovakve stvari se redovito ponavljaju, na ovaj ili onaj način. I zato smo tu gdje jesmo – u stanju kronične apatije.