Kreće Mundobasket: Dončić ima svoju računicu, Španjolce se opet ne shvaća ozbiljno, a nikad skromniji SAD je i dalje favorit

Hrvatska sportska javnost se već naviknula na to da svoju košarkašku reprezentaciju nema prilike gledati na Mundobasketu. Propustili smo Kinu, a sada propuštamo i još jednu svjetsku smotru koju kao domaćin organiziraju Filipini, Japan i Indonezija. Istini za volju, izbornik Josip Sesar i njegovi izabranici su odradili sjajan posao ovog ljeta, osvojivši pretkvalifikacijski turnir u Istanbulu pa nisu zaslužili kritike, nego čak i pokoju lovoriku. Ali upravo zato treba žaliti što nas nema na SP-u jer bi imali što za reći.

Ovako možemo samo s kauča pratiti košarku i prvenstvo koje je poprilično oskudno superstarovima, no nije da ih uopće nema.

Luka Dončić je prvo ime ovog turnira. I jedan od igrača koji bi trebao obilježiti SP, kao i njegova Slovenija. 24-godišnji organizator igre Dallas Mavericksa pokazao je svoju zvjezdanu kvalitetu vodeći Slovence do četvrtog mjesta na Olimpijskim igrama. Slovenci su bili i na korak do finala da se u finišu nije pojavio blok Nicolasa Batuma.

Iako nije uspio obraniti titulu na lanjskom Eurobasketu, Dončić je svejedno uspio pokazati svu svoju individualnu genijalnost kada je u „osvetničkoj maniri” Francuzima ubacio 47 poena, što je drugi najbolji učinak u povijesti natjecanja. Uz supporting cast sastavljen od Mikea Tobeya, Klemena Prepeliča i Žige Samara te genijalca Dončića – Slovence se ne bi trebalo olako shvaćati.

REUTERS/Sergio Perez

A sigurno se neće olako shvaćati Amerikance. Doduše, SAD je ovog puta donio čak možda i manje talenta i glamura u odnosu na prošli Mundobasket kada se propisno obrukao, no i dalje na njima hoće li izgubiti zlato. Jer, unatoč činjenici da je Steve Kerr, gledajući najjači mogući roster Amerike, u ruke dobio C ili D varijantu, i dalje se radi o igračima koji su superiorni u odnosu na ostatak društva. Samo je sada pitanje njihove međusobne kemije. U tom sastavu SAD-a ponajviše se ističe Anthony Edwards, dečko koji ima duha i karizme i koji, zapravo, utjelovljuje ovu momčad. I dalje ga se ne može smatrati superstarom, ali je mlad, talentiran i željan dokazivanja.

Edwardsa je 2020. godine birala Minnesota na draftu, a ovaj je to vratio ubojitom kombinacijom snage i preciznosti na oba kraja parketa.

Njegov napredak u igri ove sezone nagrađen je premijernim nastupom na All-Staru, no to neće biti dovoljno da zadovolji apetite Edwardsa koji je jednom prilikom rekao kako želi prestići Michaela Jordana kao najbolje „dvojke” u povijesti...

Matt Krohn-USA TODAY Sports

Ponajveća prijetnja SAD-u u pohodu na zlato zasigurno će bit Francuzi čija igra uvelike ovisi o izdanju trostrukog najboljeg obrambenog igrača lige Rudyja Goberta. Kada su u pitanju utakmice internacionalnog karaktera, Gobert je poznat kao igrač koji je na visini zadatka. Tako je bilo u pobjedi nad SAD-om na SP-u 2019., kao i u natjecanju po skupinama na Igrama u Tokiju godinu kasnije.

Iako se Francuzi ne moraju brinuti oko kvalifikacija za naredne Igre, sigurno da im je stalo da dodatne popune trofejne vitrine.Gobert će, uz Evana Fourniera i Nanda de Cola biti velika prijetnja svim momčadima na turniru.

Isaiah J. Downing-USA TODAY Sports

Ništa puno drugačiji renome nemaju niti aktualni svjetski i europski prvaci Španjolci. Sastav Sergija Scariola je ostao bez usluga Rickyja Rubija, ali tu su dobro poznate face – Rudy Fernandez i Sergio Llull te braća Willy i Juancho Hernangomez.

Inače, Fernandez je rekao da mu je ovo posljednji SP i da će otići u reprezentativnu mirovinu nakon Igara u Parizu naredne godine, stoga će i on imati posebni motiv. I još jedna stvar – većina stručnjaka ne daje Španjolcima prevelike šanse za medalju, no tako je bilo i na Eurobasketu pa se sjećamo kako je to završilo...

nordphoto GmbH / Alterphoto /Acero