Kome dati loptu u ruke?

Može se razmažena američka javnost žaliti koliko god hoće da NBA finale nije dotaknulo magnitudu najvećih utakmica, ali Oklahoma i Indiana igraju fantastičnu košarku. Možda je tako i bolje, da koncem lipnja više nema onih najvećih franšiza i najviđenijih superstarova, pa i Amerikanci zagrebu malo dublje ispod površnih narativa. Filozofija i jednih i drugih je naslonjena na timsku košarku u kojoj u valovima iskoči drugo ime, malo je tu carinjenja lopte i igre izolacija. U majstorici pred nama će, međutim, glavne njuške preuzeti zacrtane role. Tu više nema skrivanja i uzmicanja, najbolji moraju pokazati zašto su najbolji. A ionako između dviju momčadi nema nepoznanica, treneri su ispucali glavninu svojih trikova i sada presuđuje kvaliteta. Karakter i vještina. Glavno pitanje je, ako računamo s takvim scenarijem – kome dati loptu u ruke?

U proteklih 45 godina NBA lige, u finalu se majstorica igrala tek u sedam navrata. U nekima su se rodili novi heroji, u nekim su etikete najboljih nanovo lijepljene ili skidane, a uoči osme sedme utakmice NBA finala, i s jedne i s druge strane se nudi nekoliko varijanti. Prije nego zaronimo u opcije koje u svojim rosterima imaju treneri Mark Daigneault i Rick Carlisle, podsjetit ćemo na prethodne majstorice u finalima i njihove junake.

Boston vs LA Lakers, 1984.

Dolaskom Larryja Birda u stari Boston Garden, stigla je i revitalizacija Celticsa. Red Auerbach, promaknut na gornje etaže kluba, je znao iskoristiti talente jednog od najboljih ikada, no Bird bi se sigurno ovjenčao s više naslova da s druge strane nisu imali Lakerse predvođene Kareemom Abdulom-Jabbarom i Magicom Johnsonom. U finalu 1984. sučelile su se upravo dvije najveće NBA franšize.

Serija je otišla do sedme utakmice u kojoj su Celticsi dominirali od starta, da bi onda umalo prosuli 14 poena prednosti u posljednjoj četvrtini. Na kraju su obuzdali nalet Lakersa, u utakmici u kojoj je Cedric Maxwell zabio 24 uz osam skokova i osam asistencija, dok je Larry Bird stavio 20, a ponio je i epitet MVP-a finala.

LA Lakers vs Detroit 1988.

Lakersi su prije finalne majstorice protiv Detroita 1988. godine, imali 0-5 u sedmim utakmicama, a budući da je najbolji igrač Detroita, Isiah Thomas, imao načet gležanj, pritisak je bio velik uoči okršaja u Forumu. Lakersi su tijeokom ogleda nakupili 15 poena prednosti, a Pistonsima je malo nedostajalo da ih 'zaskoče' u zadnoj dionici igre. Lakersi su se ipak obranili, a James Worthy zabilježio 36 poena, 16 skokova i deset asistencija, dok je Magic Johnson zabio 19 uz 14 asista.

Houston vs New York, 1994.

U godinama u kojima se Michael Jordan prebacio na bejzbolske terene, ostatak NBA društva je shvatio kako ima povijesnu priliku. Prvenstveno Houston Rocketsi čiji je dres nosio Hakeem Olajuwon, inače junak sedme utakmice finala između Rocketsa i New Yorka 1994. godine. Njegova blokada na potencijalnom pobjedničkom košu Johna Starksa u šestoj utakmici je jedna od značajnijih u NBA povijesti, a onda je u narednom ogledu Olajuwon izašao kao pobjednik u centarskom okršaju protiv Patricka Ewinga. Petica Houstona je zabila 25 poena, uz deset skokova i sedam asistencija, a fino mu je sekundirao Vernon Maxwell s 21 poenom.

San Antonio vs Detroit, 2005.

San Antonio Spursi nisu ostavili previše šansi Detroit Pisonsima u sedmoj utakmici finalne serije 2005. godine. Iako su Pistonsi tražili back to back nasov, Spursi su imali malo drugačiju ideju i pobjedom 'europskim' rezultatom 81-74, Gregg Popovich i društvo su stigli do trećeg klupskog naslova. Tim Duncan je ponio svoju treću MVP titulu finala s 25 poena i 11 skokova, dok je Manu Ginobili Pistonsima zabio 23.

LA Lakers vs Boston, 2010.

Dvije godine ranije Boston je u šest utakmica bio bolji od Lakersa, a onda su 2010. Lakersi dobili priliku za revanš i to kao aktualni prvaci. Kobe Bryant i Pau Gasol su pod paskom Phila Jacksona stvorili ubojiti tandem, no u majstorici je Kobe zabilježio očajnu šutersku večer u kojoj je iz igre šutirao šest od 24. No, Kobe kao Kobe, u zadnjoj četvrtini je zabio deset poena, a Lakerse je na pobjedničku obalu izbacila trica Rona Artesta na minutu do kraja. Zanimljivo, bila je to prva majstorica u finalima za trenera Jacksona. Bryant je u pobjedi zabio 23, Artest 20, a Gasol 19.

Miami vs San Antonio 2013.

A omogućio ju je Ray Allen valjda najpoznatijom tricom u povijesti NBA finala u šestoj utakmici. U sedmoj je LeBron James odradio glavninu posla ubacivši Spursima 37 poena uz 12 skokova, Dwyane Wade je dodao 23 uz deset skokova. Shane Battier je, pak, Spursima stavio šest trica iz osam pokušaja.

Cleveland vs Golden State, 2016.

Po prvi puta u povijesti je neka momčad preokrenula 1-3 u finalu. U sedmoj utakmici između Cavaliersa i Warriorsa najviše se pamte dvije stvari: blokada Jamesa na Andreu Iguodali i trica Kyrieja Irvinga preko Stepha Curryja. LeBron je majstoricu zaključio s 27 poena i 11 skokova, Irving s poenom manje.

Tako su, dakle, izgledale posljednje majstorice. Tko će preuzeti odgovornost osme sedme utakmice u posljednjih 45 godina? Kod Oklahome je frontrunner aktualni nositelj MVP oznake, Shai Gilgeous-Alexander, dok je odmah do njega Jalen Williams koji je eksplodirao u petoj utakmici.

Kod Indiane je situacija čak i nešto čišća, osobito ako će se utakmica lomiti na jednom posjedu: Tyrese Haliburton je trenutno najhladnokrvniji igrač u NBA ligi. Noćas od 2 sata slijedi najbolja utakmica u košarkaškom rječniku.