Jovanović: Ljudi se teško mire da ovo nije Cibona iz 85. ili 86., ali nijednog trenutka nisam zažalio što sam danas tu
Vrijeme Čitanja: 8min | sub. 11.12.21. | 10:30
Veliki intervju trenera Cibone za Mozzart Sport nešto je što će svaki ljubitelj košarke s velikim zanimanjem pročitati. Pričao je o nikad ostvarenom transferu Gnjidića u Mornar, o povlačenju Prkačina s NBA drafta i spinovima određenih hrvatskih medija, a jasno je i glasno istaknuo da on račune polaže samo upravi i nikome više.
Još malo i Vladimir Jovanović mogao bi dočekati svoj prvi rođendan na klupi Cibone. Nadareni srpski trener u klub je stigao u veljači ove godine, a iako je dočekan s popriličnom skepsom, pokazalo se da je njegovo dovođenje bila odlična odluka kluba.
Cibona je nedavno doživjela velike promjene u strukturi kluba. Jedan od najboljih hrvatskih komunikacijskih stručnjaka Mario Petrović novi je predsjednik kluba, a iako najčešće novi predsjednik sa sobom dovede i novog trenera, Jovanovićeva pozicija nije se dirala.
Iako ima onih koji smatraju da Cibona nije na svojem vrhuncu te da klub može ostvariti još bolje rezultate, ono što je mladi srpski stručnjak napravio na klupi Vukova vrijedno je svih mogućih pohvala.
U velikom intervjuu za Mozzart Sport Jovanović je odgovorio na brojna zanimljiva pitanja, a nije se libio pričati i o onome što spada u sferu ’škakljivog’.
“Momčad je mlada i za tu razinu košarke još neiskusna, ali jako talentirana. Da ne bude grubo ili možda bezobrazno, ali mi se za svakog rivala dobro pripremamo, s namjerom da ga probamo pobijediti. S tim stavom smo stigli i u Beograd Crvenoj zvezdi“, otvara Jovanović razgovor za Mozzart Sport i nastavlja:
“Posebno me raduje da smo veći dio utakmice bili u rezultatskom egalu, a i igrom. Bili smo čvrsti, odgovorili na fajtersku igru Crvene zvezde, pogotovo u prednjoj liniji. Kvaliteta i euroligaško iskustvo na kraju je prevagnulo. Oni su nam pokazali kako, a nadam se da smo mi dovoljno pametni da naučimo važne lekcije. To sam zapravo i vidio u pobjedi nad Splitom, jer smo mi upravo tako odigrali i upisali pobjedu“.
S obzirom na to kakve je Cibona rezultate imala poslije osvajanja titule 2014. godine, biste li bili zadovoljni da vam je netko unaprijed ponudio omjer 5-5 poslije 10 kola ABA lige?
“Kao trener ne bih prihvatio, ali vjerujem da bi cijela javnost u Hrvatskoj objeručke prihvatila. Iako se sada stvara slika kako to baš i nije dobar rezultat. Imamo praktično duplo više pobjeda od preostala dva hrvatska predstavnika zajedno“, zastao je na trenutak sugovornik i zatim nastavio misao:
“Cilj nam je bio da u selekciji igrača napravimo mladu, perspektivnu momčad, koja ima kvalitetu i karakter da može odraditi svoje zadatke. Poslije priprema i uvodne faze sezone, odnosno nakon 3-0 pričao sam da će biti turbulencija, ne želeći time da pravim sebi alibi za dalje. Jednostavno sam znao da će biti uspona i padova, varijacija u formi na dnevnom nivou, ne samo tokom sezone“.
Kao trener s iskustvom mogli ste unaprijed to predvidjeti?
“Da. Kao trener bio sam spreman unaprijed da istrpim tako nešto. Uprava je bila upoznata s tim i sa mnom sve to dogovorila. Na kraju s tih 5-5 netko može biti zadovoljan, neko ne, osobno mogu da budem nezadovoljan nekim našim utakmicama, ali za našu momčad je to sasvim solidan rezultat i nadam se da ćemo nastaviti gledati prema naprijed, da se ne osvrćemo na ono što je bilo, da talenat i kvalitetu koju imamo pretvorimo u pobjede“.
Oko dvije velike nade hrvatske košarke, Roka Prkačina i Lovra Gnjidića, kružile su razne špekulacije tijekom ljeta. Za Prkačina se govorilo da će otići u NBA ako izađe na NBA draft, s kojeg se on ipak povukao, dok je Gnjidićev slučaj u neku ruku podigao dosta prašine. Pričalo se da je dogovorio transfer u Mornar, čak da je odbijao trenirati sa Cibonom kako bi isforsirao odlazak iz kluba. Na kraju su obojica ostali i praktično imaju vodeće uloge u timu...
“Prije svega moram izraziti zadovoljstvo što su oni u momčadi i što su jedni od predvodnika nove generacije Cibone. Za širu javnost djelovalo je kao da je bilo turbulencija koje ste naveli, jer je tako prezentirano iz medija. Kad bismo svaki dan demantirali neke vijesti izgledali bismo neozbiljno uprava i ja“.
Što je zaista istina u tim pričama?
“Mi smo još na kraju prošle sezone rekli da će Lovro Gnjidić ostati naš igrač, da nema govora ni o kakvim prodajama. Mene kao trenera i upravu su u javnosti razapinjali zbog toga, njega su selili u drugi klub, pisalo se da je potpisao ugovor, da je to gotova stvar. O tome nije bilo ni riječi, a kao što vidite nije ni istina. Gnjidić je jako zadovoljan što je ovdje, što igra i ima ulogu, postao je i hrvatski reprezentativac. To je dobra odluka“, kaže Jovanović i osvrće se na Prkačina:
“Roko je išao na treninge (u SAD) gdje je predstavio sebe, trebao je izaći na NBA draft, ali je onda odlučio da je bolje da to napravi sljedeće godine. Eto, to je cijela priča. Znali smo da će, ako izađe na draft, sigurno biti draftiran i da neće ostati u Ciboni, što je normalno. Također smo znali da će ostati igrač Cibone ako ne bude na draftu i to se, eto, dogodilo. Nije bilo nikakvih turbulencija, samo smo čekali njegovu konačnu odluku. Na moje veliko zadovoljstvo obojica su kod mene u timu“.
Iza vas je čudan period. Nakon poraza od Alkara u Hrvatskoj se pojavila vijest o otkazu koji vam se sprema, da nećeš nećete ni gostovanje Crvenoj zvezdi. Poslije na konferenciji ste s osmjehom odgovorili na pitanje novinara o statusu. Djeluje kao da od vašeg dolaska u Cibonu dio javnosti neprestano traži “dlaku u jajetu“, odnosno povod da izvrši pritisak kako biste dobili otkaz?
“U tome ima nekog smisla, ali ne želim cijelu hrvatsku javnost da miješam u sve to. Jedan novinar i jedan dnevni list pišu o tome. Taj novinar od mog dolaska ima osobni problem sa mnom i neku netrpeljivost koja ne znam odakle dolazi, po kojoj osnovi. Također ima svoje ’intimuse’ koje propagira kroz medije. Vjerojatno je to razlog zašto piše neke tračeve, senzacionalne naslove i tako pokušava umanjiti moj rad“.
Koliko na vas ima utjecaja to što se priča i špekulira?
“Iskreno me ne dotiče to ni najmanje. Meni je samo krivo što postoji tako sramotan način izvještavanja, u čemu ne postoji ni trunka istine. To samo umanjuje sav trud i rad ovih mladih igrača, koji na terenu izgaraju za taj dres. Jedino mi je toga žao. Osobno nemam nikakav problem da o meni pišu, ne samo taj novinar, već bilo tko i bilo što. Znam tko sam i što sam, kako radim i ne polažem račune preko medija, nego ljudima u klubu. A koliko znam - imam podršku ljudi iz kluba“.
Prvi ste srpski trener u Hrvatskoj poslije 30 godina, odnosno raspada bivše države. Došli ste u redove velikana koji se dosta mučio još i prije osvajanja ABA prstena 2014. godine, ali ste prihvatili izazov. S obzirom na to da je od vašeg prelaska u Zagreb prošlo dovoljno vremena, kako s ove distance gledate na odluku da preuzmete Cibonu?
“Iskreno, nijednog trenutka nisam zažalio, niti sam se pokajao što sam došao u Cibonu. Od početka sam bio vođen košarkaškim i sportskim razlozima da preuzmem Cibonu. Dobio sam mogućnost da napravim mladu i perspektivnu momčad i drago mi je što je uprava podržala moju ideju te ju sprovela u djelo. Sve ono što smo rekli, to smo napravili. Je li u rezultatskom smislu moglo bolje? Naravno da je. Cibona je veliki brend u svijetu košarke, prepoznatljiv klub svuda i kao institucija je velika obaveza. Svakodnevno se osjeća pritisak, ne možda navijača kojih nema u dvorani, ali se oko kluba osjeća pritisak da uvijek moraš biti dobro, da moraš pobjeđivati, da braniš povijest koja je iza tebe. To je i za mene dobar razvojni put, za neke sljedeće izazove“.
Je li točna teza da je Cibona od odlaska Cedevite u Ljubljanu ponovo dobila na značaju u hrvatskoj javnosti, odnosno da se od kluba sada još više očekuje da bude konkurentan protiv najboljih regionalnih momčadi, pogotovo u situaciji kad hrvatska klupska košarka nije baš u najboljoj situaciji?
“Nevezano za Cedevitu, koja sada gravitira u Ljubljani, obaveza Cibone je uvijek bila i bit će da se teži ka maksimalnim rezultatima - titula, trofejima, velikim pobjedama... To je nešto što je normalno, kao u Srbiji u Crvenoj zvezdi i Partizanu. U kakvom god da su stanju, očekuju se pobjede i rezultati. Teško se ljudi mire s tim da ovo nije Cibona iz 1985. i 1986. godine kad je bila prvak Europe, nego da sada ima najmanji budžet u ABA ligi i ne može da se usporedni s nijednom momčadi iz regije“.
Cibona je jedan od klubova koji ipak daje šansu mladim igračima u vrijeme kad je to nikad teže, baš zbog toga što se od jednog takvog velikana uvijek očekuju rezultati. Vi ste ipak odlučili postaviti svoj sistem i osigurati minute talentirani momcima pa tako sada Prkačin i Gnjidić, prije svih, mogu izrasti u dva potencijalno jako kvalitetna hrvatska košarkaša...
“U sportu je najteže paralelno imati rezultat i promovirati mlade igrače. Te dvije stvari su nespojive, ali mi usprkos svemu pokušavamo što više promovirati ne samo Prkačina i Gnjidića, već i ostale jer ih zaista ima. Istovremeno se trudimo da budemo konkurentni i imamo što bolje rezultate, kako u ABA ligi, tako i domaćem prvenstvu. Na kraju će se podvući crta, a osobno čvrsto vjerujem da ćemo ostvariti zacrtane ciljeve. Svoje uvjerenje konstantno pokušavam prenijeti na momčad“.
Uz mladi sastav Cibone, dobili ste šansu i kao izbornik mlade reprezentacije Srbije koja je doživjela svojevrsni debakl i prije dvije godine ispala u B diviziju. Koliko vas posla čeka na novoj funkciji?
“Status mlade reprezentacije, odnosno pozicija u kojoj se nalazi, bila je dodatni motiv za mene da se prihvatim posla. Situacija je malo teža, cilj nam je da se vratimo u A diviziju gdje je našoj reprezentaciji mjesto. Neće biti lako, ali svi smo motivirani da se vratimo gdje pripadamo. Za mene je prevelika čast i privilegija biti trener reprezentacije svoje zemlje, jako sam zadovoljan zbog toga. Imam dovoljno vremena da se pripremim za ono što me čeka, da dam sve od sebe da ostvarimo sve rezultate koji se očekuju“.
Izbornički mandat Igora Kokoškova završio se prije vremena i bez rezultata kojim se nacija ponadala kad je preuzeo tim od Aleksandra Đorđevića. Ipak, imali ste priliku biti dio stručnog stožera i raditi s čovjekom koji iza sebe ima preko dva desetljeća radnog iskustva u NBA ligi. Koliko vam znači rad s Igorom Kokoškovim?
“Igor je prije svega fenomenalan čovjek, jedan od najboljih ofenzivnih trenera u NBA ligi. Nevjerojatan broj akcija, poziva, minijatura, čovjek reagira u sekundi i vidi sve. Moglo se dosta toga naučiti od njega. Meni je bilo veliko zadovoljstvo što sam bio dio njegovog stručnog stožera. Krivo mi je zbog njega, što se tako završilo. Znam koliko smo imali problema, kao i sada novi selektor. Uspjeli smo da izborimo plasman na Eurobasket, ali ostaje bol zbog Olimpijskih igara. O Igoru sve najbolje, a o njegovoj kvaliteti najbolje svjedoči to što uvijek ima posao, uvijek je tražena roba. Ne bih volio da se stvori slika da je on sad izgubljen za srpsku košarku. Srpska košarka može imati puno benefita od lika i djela Igora Kokoškova“, zaključio je Jovanović u velikom intervjuu za Mozzart Sport.