INTERVJU - Sven Smajlagić: "Cibona je i dalje institucija, bez obzira na okolnosti. Zato sam i došao na ljeto i preuzeo rizik"

Nije bilo lako odlučiti se na dolazak u Cibonu ovog ljeta. Klub je bio na korak od gašenja, predviđao se konačni krah posrnulog diva i gašenje svjetla. I to u godini u kojoj se osvojila dvostruka kruna. Trener Gašper Okorn je dignuo sidro, momčad se razbježala i malo toga je tih dana bilo vrijedno spomena oko kluba.

Onda su se, međutim, pronašli nekakvi novci, Josip Sesar je odlučio prihvatiti se nezavidnog posla i krenuo je sa sportskim direktorom Marinom Rozićem nabrzinu sklapati kakvu-takvu momčad. I odradili su dobar posao s obzirom na dane uvjete.

Jedan od igrača koji se odlučio stići Pod Toranj je i Sven Smajlagić (32), kojemu je dugogodišnja želja bila vratiti se u Cibonu, s kojim smo popričali uoči polufinalnog ogleda Kupa Krešimira Ćosića protiv Šibenke (20 sati).

Za početak, osvrnuli smo se na tijesnu pobjedu nad Zadrom u polufinalu.

„Očekivalo se da će biti teška utakmica, i jedna i druga momčad su gorko željele pobjedu. Znali smo da će na kraju volja i želja na kraju prevladati. Nije to bila neka velika šuterska večer, naglasak je bio na fizikalijama i taktičkom nadmudrivanju”, priča nam Smajlagić.

Jeste li to shvatili kao finale prije finala?

„Jesmo da. Pred sebe smo kao primarni cilj stavili to da pobijedimo Zadar, što je teoretski najjača utakmica. Jasno, ne želimo nikoga podcijeniti, jer kada se boriš za titulu motivacija je puno izraženija kod svakog igrača”.

Cibona u trileru slavila nad Zadrom za polufinale Kupa, Drežnjak promašio šut sa zvukom sirene

Sesar: "Ova utakmica bi mogla biti okidač da vratimo vjeru u sebe"

Ivan Novačić za Germanijak: „U Dinamu mi se najviše sviđa obiteljska atmosfera, bez navijača nema ni hrvatske košarke“

Ranije ste spomenuli taktiku, koliko je teško iznenaditi protivnika s kojim se već treći put u sezoni susrećeš i s kojim se poprilično dobro poznaješ?

„Sve se svodi na to da probaš mini-akcijama iznenadiš, nešto što još do sada nisi pokazao na parketu. Ali slažem se da između nas nema nepoznanica, znamo tko šta može i kakve su sposobnosti igrača, pa onda tražiš akciju ili taktiku koju protivnik možda ne očekuje. Radi se o sitnicama i detaljima koje čine razliku u ovakvim utakmicama”.

Zadnja akcija Zadra u egal završnici išla je za Drežnjaka čiji je šut iscurio sa zvukom sirene. Kakav je bio vaš dogovor prije toga?

„Imali smo petorku koja je mogla sve preuzeti i skupljali smo u reketu kako bi im zatvorili put prema košu. Drežnjak je, međutim, uputio dobar šut koji je na našu sreću bio neprecizan”.

U nekoliko navrata ste čuvali i Luku Božića, fizički najdominantnijeg igrača na parketu u tom četvrtfinalu. Koliko je bio zahtjevan taj zadatak?

„Svi bekovi su dobili zadatak da se izmjenjuju u obrani na njemu. Pošto smo niži od njega, ideja je bila da mu fizikalijama odgovorimo na njegovu igru pa kada se netko od nas umori, da se drugi bek prebaci. Znali smo da ne može 40 minuta igrati leđima ako skupljamo na njemu i natjeramo ga da se rješava lopte. Osim toga nije imao šuterski dan, ali radio je ostale stvari dobro. Nama je bilo bitno da mu anuliramo igru jedan na jedan.”

Nakon Splita u osmini finala i Zadra u četvrtfinalu, slijedi još jedan dalmatinski klub – večeras od 20 sati za finale igrate protiv Šibenke. Mladi sastav Damira Milačića ove sezone igra jako dobru košarku, no vi ste ih u posljednjem međusobnom susretu uvjerljivo pobijedili.

„Da, dosta su mladi i potentni, a što se te zadnje pobjede tiče, taj rezultat nije realan. Oni su imali problema s ozljedama, a u ovoj će utakmici oni htjeti pokazati više i mislim da će se htjeti revanširati za taj zadnji poraz. Međutim, mi ne bježimo od uloge favorita”.

Jesu li u drugom polufinalu stvari jasne, odnosno ima li Dinamo kakve šanse protiv Cedevite Junior?

„Ja bih dao neku šansu Dinamu. Slažemo se da je Cedevita favorit, ali isto tako se Dinamo neće predati u toj utakmici, možda imaju kakav element iznenađenja. Cedevita ima Simona koji dirigira i obranom i napadom, imaju iskusnog Marčinkovića, Topolovića i Serdarušića – koji je pokazao da može biti vrlo dobar u oba smjera”.

Luka Stanzl/PIXSELL

Cedevita Junior je trenutno sjajna momčad s najboljom formom u hrvatskom prvenstvu. Pomaže li momčadi s Velesajma činjenica da ne igraju ABA ligu i da ipak imaju više vremena za treniranje i odmor?

„Što se prvenstva tiče, mislim da je. Kada se igra jednom tjedno to je onda prednost. A što se ovakvog formata tiče, mišljenja sam da smo mi u prednosti. Jer smo naviknuti igrati u zgusnutom rasporedu i nama ide više na ruku kada imamo manji period odmora. Pogotovo sada u trenutku kada smo svi zdravi”.

Vratimo se malo na početak sezone. Bili ste u Ciboni u mlađim kategorijama pa ste se sada, zaobilaznicom, vratili Pod Toranj...

„Zadnji put sam bio 2010. u Ciboni i nakon toga sam odlučio graditi karijeru vani. Bilo je ranije par situacija u kojima smo bili blizu dogovora, ali nije se dogodilo iz raznih razloga. Nakon što sam završio ugovor u Litvi uspjeli smo se dogovoriti i potpisao sam na dvije godine”.

Kako to da ste se odlučili doći u Cibonu, budući da je klub, a i danas je, u neizvjesnom stanju. Čak je bio i blizu gašenja uslijed financijskih problema.

„U razgovoru s direktorom Rozićem, s kojim sam bio u intenzivnim razgovorima još od ožujka prošle godine, sam nekako stekao dojam da usprkos problemima bi moglo izaći na dobro na kraju. Tako da sam na nagovor Rozića pomalo riskantno ušao u ovaj projekt. Kasnilo se i s pripremama, ali vjerovao sam da bi cijela stvar mogla ispasti dobro. Ali da, trebalo je i treba još uvijek strpljenja i želje da se igra za Cibonu. Tako je bilo i s drugim igračima s kojima sam pričao uoči dolaska u Cibonu”, priča nam Smajlagić, pa dodaje:

„S Kapustom sam puno pričao, kada se raspitivao oko dolaska. Njemu sam rekao da bi mu to bio iskorak u karijeri, a sada vidimo kako je procvjetao i pokazao svoj raskošni talent. Igra dobru sezonu, osjetio je ritam igranja u ABA ligi i pokazao je koliko vrijedi. Pričao sam i s Perasovićem protiv kojeg sam igrao u Litvi, zatim i s Mazalin, Ljubičićem... Iako su igrači koje je Sesar vodio u Gorici znali kakva je situacija, ali smo svi imali veliku želju da zaigramo za Cibonu, pa čak i kada je ovakvo stanje u klubu. Mislim da smo na kraju uspjeli spojiti mladost i iskustvo”.

O kašnjenjima s plaćanjem pričao je nedavno i Sesar. Kakvo je sada stanje, koliko kasne plaće?

„Ne bih sada ulazio u detalje, istina je da se kasni, ali to smo znali otpočetka sezone. Nadam se da će se ta dugovanja riješiti, i mislim da svi mi imamo razumijevanja prema situaciji, ali želimo na kraju ostvariti zacrtano”.

Smajlagićeva sezona, međutim, nije najbolje počela. U prvoj utakmici sezone protiv Splita slomio je prst koji ga je na neko vrijeme udaljio od parketa. Sve do utakmice protiv Borca koju je odigrao nedovoljno zaliječen, na svoju odgovornost, i u kojoj je Sven uskočio u ulogu junaka susreta.

„Da, imao sam slomljen kažiprst i vratio sam se prije očekivanja protiv Borca. Nisam tada niti očekivao neku značajnu rolu, htio sam samo pomoći koliko mogu. Ali eto, otvorilo mi se (zabio je 25 poena za 26 minuta, a iz igre je šutirao 8/10 nap.a.) i to je bila dosta bitna utakmica i za Cibonu i za mene. Sve što sam šutnuo prema košu je ušlo i to mi je podignulo samopouzdanje”.

Jurica Galoic/PIXSELL

Kako vi gledate na ovu momčad, koja je najveća prednost Cibone?

„Igramo timski, tako smo ustrojeni da netko svaku drugu utakmicu iskoči. Imamo Mazalina koji ima sjajnu igru leđima, Aranitović je sjajan u oba smjera, Majcunić može pogoditi izvana, Bundović može igrati i unutra i vani, dakle imamo polivalentnost i to je najveća prednost ove momčadi u odnosu nad ostalima u domaćoj konkurenciji. Istina, Split se dignuo u formi, igraju dobro, ali smatram da i dalje imamo najbolju momčad u Hrvatskoj”.

Kako je surađivati s trenerom Sesarom? Kao igrač je bio sjajan, kakav je kao trener?

„Da, svi znaju kakav je igrač bio i pokušava nam prenijeti svoje znanje i iskustvo. Bio je scorer i zanimljivo mi je poslušati njegove savjete i iskoristiti neke prednosti, pogotovo u situacijama jedan na jedan i moram reći kako mi to olakšava igru”.

Koliko može ova Cibona?

„Iako je stanje takvo kakvo je, moje mišljenje je da Cibona kao klub mora uvijek biti u vrhu u domaćim natjecanjima i treba se takvo postaviti bez obzira na okolnosti jer Cibona je i dalje institucija i tako se i mi igrači trebamo postaviti. Cibona je pretendent za naslov u oba domaća natjecanja”.

Uoči početka sezone očekivala se grčevita borba za ostanak u ABA ligi, a sada je evo sredina veljače i Cibona je još živa što se tiče regionalnog doigravanja.

„Mi igrači smo vjerovali da možemo puno više od borbe za ostanak, iako to nikada nismo javno govorili. Željeli smo što prije osigurati ostanak pa da onda probamo napraviti nešto više. Doigravanje nije nerealno, ali idemo korak po korak”.

Otac Irfan (61), zlatni iz Atlante 1996. je i veliki ljubitelj košarke. Da li vas i koliko savjetuje?

„Cijeli je život u sportu, najviše me savjetuje o motivaciji, stilu igre. Pričamo o tome da li sam sto posto fokusiran, da li nešto ishitreno radiš i nakon utakmice mi može detaljno reći što mogu bolje. Imamo jako iskren i otvoren odnos, pričamo što je bilo dobro, što je bilo loše i to mi je jako pomoglo u mom razvoju, pomoglo mi je da znam primiti pohvalu i kritiku. Iskrenost je ključ našeg odnosa”.