Nel Pavletic/PIXSELL

Farum Arena i Danska kao podsjetnik gdje smo i što nas sve čeka

Najnovije Vijesti

Nogomet

TRANSFERI (21. kolovoza): Marko Rog blizu novog kluba, neviđena 'pljačka' u Londonu

Nogomet

Mijatović nakon preživljavanja Danske: „Nije bilo lijepo, ali to je dio košarke“

Nogomet

Pouka za Hajduk: Bodø ima formulu, na sjeveru Norveške znaju kako se radi rezultat i zarađuje novac u Europi

Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 21.08.25. | 08:04

Da nije bilo inspiriranog Darija Šarića, pitanje je kako bi to sve skupa ispalo. Nakon ozljede Marija Hezonje u sedmoj minuti, kapetan je preuzeo glavninu napadačke produkcije na sebe, zabijao je, razigravao i skakao. Autorizirao je 30 poena, osam skokova i tri asistencije, šutirao je iz igre 8/13, od čega trice dva od tri, a pospremio je i 12 od 14 slobodnih bacanja za 31 minutu na parketu.

Kada u prethodne tri utakmice u prosjeku pobijediš s 30 razlike, kada si prvi u skupini i igraš s protivnikom koji je očigledno kvalitetom inferiorniji od tebe, jasno je da ti motivacija ne može biti na nekoj zavidnoj razini. Ljudski je da nisi maksimalnono 'unutra'. A hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji se baš to dogodilo u danskoj Farum Areni. Na uspavan ulazak u utakmicu, nadovezale su se izgubljene lopte i loše obrambene reakcije, dok je na drugoj strani bio protivnik koji je želio dokazati da nije isključivo nogometna nacija.

Da nije bilo inspiriranog Darija Šarića, pitanje je kako bi to sve skupa ispalo. Nakon ozljede Marija Hezonje u sedmoj minuti, kapetan je preuzeo glavninu napadačke produkcije na sebe, zabijao je, razigravao i skakao. Autorizirao je 30 poena, osam skokova i tri asistencije, šutirao je iz igre 8/13, od čega trice dva od tri, a pospremio je i 12 od 14 slobodnih bacanja za 31 minutu na parketu.

Mijatović nakon preživljavanja Danske: „Nije bilo lijepo, ali to je dio košarke“

Hrvatska se jedva izvukla protiv Danske, Hezonji stradala zadnja loža

Da nije bilo njegove nadahnute partije, glavobolja izbornika Tomice Mijatovića bila bi kudikamo snažnija. Šarić je protiv Danaca morao pokazati sav svoj napadački asesoar, a ako su to pažljivo gledali Sacramento Kingsi, imali su se za što i uhvatiti.

Istina, i dalje se ovdje radi o nedoraslom protivniku kojemu su naša dva NBA igrača – Karlo Matković je zabio 19 – morala zabiti ukupno 49 poena, a treći najbolji košgeter bio je Roko Badžim, čija nas je simultanka na izdisaju treće i početku četvrte četvrtine, vratila u život.

Sve ono što Mijatović neumorno ponavlja od svog ustoličenja – da je svaka utakmica za ovu Hrvatsku finale, sinoć su njegovi igrači očito izignorirali. Ponovimo, jasni su razlozi, no i dalje to sasvim ne opravdava muku od 37 minuta koju su nam priuštili protiv simpatičnih Danaca, a koji su, uzgred rečeno, imali i šut za produžetak. Gotovo deset sekundi je ostalo na satu nakon što je Šarić pospremio dva bacanja, Adam Heede-Andersen je pokušao iz daljine, ali lopta nije stigla do obruča. Iako su u tom letu lopte bili sjedinjeni svi demoni domaće nam košarke, oni su na kraju ostali ispod parketa Farum Arene.

Ako Hrvatska ne može bez osjetnog učinka NBA-ovaca, Hezonje i Jaleena Smitha, slomiti jednu Dansku, onda smo, ponovno, u velikom problemu. Posebno u slučaju kada nam neće biti na raspolaganju NBA igrača, a lako moguće i Hezonje.

Do studenog i okršaja s Ciprom, ima vremena. Uostalom, Cipar je još jedna selekcija iz nižeg ranga i tu ne bi trebalo biti problema. Mijatovićev problem je i dalje širina rostera, odnosno, tanka klupa. U ovoj akciji nije bilo, recimo, Luke Šamanića ni Luke Božića, nedostaje tu još nekoliko igrača koji bi sigurno bili od pomoći.

Svjestan je svega toga Mijatović. Zato je i želio dati priliku svima u ovim utakmicama. U ova četiri susreta dobio je mladost Michaela Ružića, dobio je energiju Matea Drežnjaka, dobre minute Tonija Nakića, Davida Škare, pa i Badžima protiv Danaca.

Shvatio je da će mu Jaleen Smith biti početna jedinica, ali i da se za njega mora pronaći alternativa. Je li to Krešo Radovčić ili će to biti Dominik Mavra, oporavljenik Goran Filipović ili netko treći, to tek treba odrediti. U ovom sustavu kakav želi igrati, Mijatoviću su na playmakerskoj poziciji bitne dvije stvari: velika agresija i sigurnost s loptom u rukama.

Hrvatska je, dakle, neokrznuta prošla 'kvalifikacije za kvalifikacije' i sada slijede teži ispiti. Ali put do Svjetskog prvenstva u Kataru 2027. djeluje lakši nego inače. I to treba iskoristiti. Mijatović je temelje posložio, sada ih treba osjetno nadograđivati. Čekaju nas, izuzmemo li Cipar iz računice, punokrvne kvalifikacijske utakmice.

Oglas