Euroligaški Final Four: Branitelj naslova, dva teškaša i zabavni autsajder

Na papiru je sve kako i treba biti, atenski Final Four ovih će dana pohoditi četiri najbolje rangirana kluba iz osnovnog dijela euroligaške sezone: Olympiacos, Valencia, Real Madrid i Fenerbahçe.

Branitelj naslova, dva teškaša i debitant borit će se za pobjednički sastav, a unatoč renomeu i formi, euroligaško iskustvo nas uči da u ovom dijelu sezone i u ovakvom formatu – na jednu takmicu, favorita je nemoguće projicirati.

REUTERS/Rula Rouhana

Svedemo li argumentaciju na količinu srebrnine u trofejnim kabinetima, većeg kluba od Real Madrida – nema. Kombinirani skor nogometnog i košarkaškog kluba iz španjolske prijestolnice u najjačim europskim klupskim natjecanjima iznosi 26. Nogometni Real se 15 puta uspinjao na krov Europe, košarkaški četiri puta manje. A potonji ima zgodnu priliku da se približi nogometnom bratu, budući da se je dvije utakmice udaljen od jačanja svojeg ionako impresivnog rezimea.

Od 2011. godine, ovo će Realu biti 11. pojavljivanje među četiri najbolje euroligaške momčadi. Madriđani su se udomaćili na Final Fouru, ne moraju ni rentu plaćati, a i u kalendaru im F4 stoji kao samo još jedan normalan dan u uredu. Ništa drugačije nije niti ovog puta – nakon uvodnih turbulencija, Sergio Scariolo (još nije osvojio Euroligu) se priviknuo na klupski režim rada, igrači su prihvatili njegove ideje i zahtjeve, pa Real izgleda kao dosta dobrao klada za nadolazeći turnir.

Čak i kada na F4 dolazi bez startnog centra Waltera Tavaresa, kada je i Alex Len ozlijeđen, Scariolova prilagodba na igru bez klasičnog centra postaje ključno taktičko pitanje za Madriđane. Međutim, to može biti i velika prilika. U modernoj košarci se ionako većina toga odvija preko brzih, eksplozivnih bekova i atletski nadarenih igrača, a toga u svojoj svlačionici iskusni talijanski strateg ima. Usman Garuba bi mogao odraditi rolu niže petice, a zbog koje bi Real mogao većinu toga preuzimati u obrani.

Nominalne centre mogu glumiti i Trey Lyles i Chuma Okeke koji znaju i mogu pogoditi i izvana. Kako god, geometrija igre će se promijeniti, a Scariolo bi mogao otvoriti prostor svojim najboljim igračima: Mariju Hezonji, Facundu Campazzu, Theu Maledonu i Andresu Felizu.

REUTERS/Ints Kalnins

Ali igra 'bez ručne' je upravo ono što ćete vidjeti ako pogledate jednu utakmicu Realovog večerašnjeg protivnika, Valencije.

Iako se radi o premijernom nastupu momčadi s istoka Španjolske, nije da su se košarkaši Valencije ušuljali na zadnja vrata među odabrano društvo. Drugo mjesto u osnovnom dijelu sezone je već dovoljno dobar kredo, a koji je znatno ojačan u playoffu. Naime, favorizirani Panathinaikos je imao vodstvo od 2-0 i trebala mu je jedna pobjeda u njegovog OAKA Areni za prolazak u polufinale. Valenciji su se davale šanse kao otprilike i hrabriši koji je naumio jurišati na tenk s kuhačom. Doći pred gotovo 20 tisuća zaluđenih Grka i u atmosferi linča uzeti dvije pobjede djelovalo je nemoguće. Ali ne i za Valenciju, priredili su domaćinu dva šoka i onda momčad Ergina Atamana dotukli na svom parketu sa 17 razlike.

U slučaju Valencije treba staviti po strani neikustvo i naglasak staviti na identitet momčadi koji je stvorio strateg Pedro Martinez. U svojim redovima imaju ovosezonskog MVP-a, Jeana Montera, imaju i bivšeg igrača Cibone, Nathana Reuversa, koji bi se, zajedno s ostalim visokim igračima, Jaimeaom Pradillom, Mattom Costeom i Nealom Sakom, mogao nametnuti Realu pod košem.

Jurnjava po cijelom terenu, igra s puno agresije i kontakta i šutiranje čim se otvori i najmanji džep prostora na parketu.

Slavko Midzor/PIXSELL

Na strani Reala su i renome kluba i povijest i tradicija, ali sjetimo se kako je drugi košarkaški velikan prošao baš u Ateni prije nekoliko dana…

Drugi polufinalni par čine dva teškaša, Olympiacos i Fenerbahçe. Dva kluba se nisu samo 'očešala ramenima' u prolazu u Europu, već su često u direktnim okršajima odlučivali o pobjedniku, ali i o trofejima. Najvažniji njihov ogled zbio se 2017. godine kada je Fener, sa Željkom Obradovićem na klupi, slavio u Istanbulu, osvojivši svoju prvu euroligašku titulu.

Olympiacosu i treneru Georgiosu Bartzokasu je ovo peti uzastopni dolazak na F4, ali grčki klub čeka na naslov od 2013. godine. No, nakon 13-godišnjeg sjedenja u čekaonici, sada bi grci konačno mogli čuti svoje ime. Sve kreće od dvostrukog MVP-a Eurolige, Saše Vezenkova koji igra u zavidnoj formi. Nikola Milutinov igra na dominantnoj centarskoj razini, a skupinu poznatih lica zatvaraju Evan Fournier i Tyler Dorsey. Da mu momčad ostane gladna, Bartzokas je osigurao svježim licima, Tyson Ward, Cory Joseph i Tyrique Jones su igrači koji mogu stvoriti razliku.

Najveća prednost Olympiacosa će ipak biti ona van parketa. Nakon ispadanja PAO-a, Telekom Center Atena pretvorit će se u pro-Olympiacos dvoranu u kojoj će Barztokasovi jurišnici imati domaću atmosferu. Hoće li Thomas Walkup, Kostas Papanikolaou i Shaquiell McKissic dobiti  svoj hepi end?

REUTERS/Rula Rouhana

Nešto će se oko toga pitati i branitelja naslova, turski Fenerbahçe.

Šaras Jasikevičius je tip trenera koji bi vjerojatno i ASVEL dignuo na razinu  playoff momčadi. Znanje je kod ovog košarkaškog genijalca neupitno. Ono što je, međutim, bilo pod znakom pitanja jest njegova izvedba kada je bitno. Šaras se kao trener nikako nije uspijevao dokopati euroligaškog trofeja. Probao je i sa Žalgirisom i s Barcelonom, ali uvijek ne što nedostajalo u tim presudnim utakmicama, polufinalima i finalima. Sve do prošle sezone kada je s Fenerom konačno razbio prokletstvo.

Devet igrača iz prošlosezonske šampionske momčadi je i dalje na plaći u Feneru, a kao nadogradnja su u klub stigli Talen Horton-Tucker, Mikael Jantunen i Chris Silva – trojac koji se nada obrani naslova, a svojoj prvoj euroligaškoj zlatnoj medalji.

REUTERS/Rula Rouhana

S taktičke strane, ovo bi trebala biti utakmica za prste polizati; Bartzokas i Jasikevičius se jako dobro znaju, a što su priredili za svoj polufinalni susret, doznat ćemo večeras. Prva utakmica na rasporedu je u 17 sati, druga u 20. Sjednite, gledajte, uživajte. Ako ovosezonska Euroliga išta garantira, onda je to nepredvidljivost, kao i košarka najviše kvalitete.