Dvorana u Splitu dobila ime po proslavljenoj košarkašici
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 28.05.24. | 15:55
Natpis isklesan u kamenu otkrila je njena kćerka koja igra i studira u SAD-u
Pomiješane emocije bile su ovog utorka za Niku i Vjekoslava Lokicu, kćerku i supruga proslavljene košarkašice Žane Lelas Lokica, jer dvorana u kojoj klub trenira od osnutka 2016. godine u Osnovnoj školi Ravne njive-Neslanovac, nosi od 28. svibnja njeno ime.
Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)
Ovog 28. svibnja Žana Lelas Lokica trebala je proslaviti 54. rođendan, no otišla je iznenada i prerano, no Košarkaška akademija Žana Lelas, klub koji se natječe u Premijer ligi, nastavio je gdje je ona stala.
Dokaz tome su i 22 medalje osvojene na prvenstvima Hrvatske od osnutka, treće mjesto u Premijer ligi pretprošle sezone, osvojen zimski Alpe Adira Cup, potom i sudjelovanje na Final Fouru istog natjecanja ove sezone.
Inicijativu je dao ravnatelj škole Miljenko Bitanga koji je KAŽL-u uvijek bio na usluzi na čemu su mu zahvalni. Kamen-ploča je donacija Kameno-klesarske škole iz Pučišća na Braču.
„Ovo je jedinstveni događaj za školu i grad Split za osobu koja je i sama pohađala nastavu kod nas na Ravnim njivama. Htjeli smo joj se odužiti na neki način s obzirom da nije više među nama. Nove generacija djece stižu gotovo svakodnevno. Želimo da ona ostavi trag u vječnosti praktično“, rekao je ravnatelj Bitanga koji je spreman i da ako treba i seniorske utakmice uz neke preinake igraju u matičnoj dvorani, jer sad su na Gripama.
Nika Lokica je talentirana hrvatska košarkašica koja je bila u svim selekcijama Hrvatske do teške ozljede i odlaska na studij u SAD, no vratila se na parket, a trenutno je na odmoru između sportskih i fakultetskih obveza. Ona je kao nasljednica košarkaške loze simbolično otkrila kamenu ploču s maminim imenom i datumom 28. svibnja 2024. godine.
„Uvijek je naravno lavina emocija, ali osjećam i zahvalnost prema ravnatelju i djelatnicima Osnovne škole Ravne njive- Neslanovac. Ostaje velika praznina koja nikada neće nestati, danima, mjesecima i godinama. Naučili smo svi da život ide dalje. Uvijek će tu biti uspomene, od osnutka kluba, velikih uspjeha i velikog broja medalja. Puno reprezentativki je izašlo iz kluba. Ne damo se i borimo se. Ostala je ostavština, nažalost moje majke Žane Lelas više nema... Ona je tu išla u školu, kao i ja, uspomena je predivna i nikad neće izblijediti“, kazala je Nika Lokica.
Vjekoslav Lokica je čovjek iz nogometa, bio je uspješno trener brojnih klubova, s manjima poput Šibenika i Splita, znao je pobjeđivati Hajduk i Dinamo, pa se prebacio u košarku, na čelu je kluba koji vodi kao trener i predsjednik, a on je u dvorani gdje je na zidu slika mu pokojne supruge postavio vijenac na njen rođendan. Nije mu bilo lako stati pred mikrofone, glas je podrhtavao...
„Sigurno je da nije lako. Treba zahvaliti prije svega ravnatelju i školi koji su cijeli život bili uz klub. Žana je ovdje odrasla i pohađala školu, vodila i radila sportske selekcije. Naravno da su emocije prevelike. Nastojali smo održati klub, uspjeli smo uz muku i odricanje svih. Imamo oko sto članova, djevojčica, nastupamo u Premijer ligi sa seniorkama za koje igraju kadetkinje i juniorke, ove sezone smo bili peti, prošle treći, samo jedna pobjedu smo bili od prvoplasirane ekipe. U osam godina smo od moguće 32 osvojili 22 medalje“, dodao je Lokica, uspješni nogometni trener koji se snašao u košarci jer je puno naučio prateći suprugu tijekom karijere, a ima i sportski gen.
O tome je svjedočila i njegova najbliža suradnica Anita Rade, trenerica prve ekipe i ostalih kategorija.
„Tu sam od samih početaka, došla sam na Žanin poziv za rad s najmlađima i tu sam sve do danas. Imamo mladih i talentiranih cura, reprezentativki poput Božan, Pirjak, Pavić... Predsjednik Lokica se jako dobro snašao. Ne bi se reklo da je iz nogometa, sve drži i trudi se svima sve ugoditi, da nikome ništa ne fali“, kazala je trenerica Rade.
Govorila je i Klara Sokanović, 17-godišnjakinja koja igra na poziciji centra, a između tenisa i košarke se ipak odlučila za sport pod koševima.
„Vrijedno se trenira, mnogo toga se žrtvuje, trudom i radom smo došli do uspjeha. Uskađujem nekako školske i košarkaške obveze, treniramo navečer, ali se na kraju isplati“, istupila je Sokanović uime mnoštva svih kategorija KAŽL-a koje su bile prisutne na ovom događaju koji je jedna od najboljih hrvatskih košarkašica svih vremena zaslužila. (dku)
