Čudesni Kamerunac: Hoće li Siakam uspjeti ispisati povijest ove sezone?

Jedna od zanimljivijih tema je ona o igračima koji su pokazali najveći napredak u odnosu na prošlu sezonu. Puno se kandidata nameće, neki očekivani, a neki manje… No u svakom slučaju će biti pritužbi i argumentacija u tonu ''a zašto nije XY osvojio, on je trebao“.

Iako je u ovoj fazi sezone prisutan solidan broj igrača koji mogu doći u obzir za ovu nagradu, svakako bi najdublje u povijest ostalo urezano kad bi se ona dodjelila ugraču koji je aktualni nositelj te nagrade - Pascalu Siakamu.

Prvaci Toronto Raptorsi su na određeni način u svim power rankingsima nakon najluđe slobodne agenture ikad odma degradirani u neku višu srednju klasu contendera. Logično, razlog tome je odlazak MVP-a Finala Kawhija Leonarda, no Siakam je nevjerojatnim igračkim istupom natjerao javnost da se priuita... Nedostaje li Leonard zaista toliko prvacima?

U ovom trenutku jedina kanadska momčad drži omjer 15-6, a trenutni MIP bilježi MVP brojke. Na 25 je poena sto je značajan napredak u odnosu na 16.9 prošle sezone. Šut za tri je podigao manje više od neznatnog, ali valja napomenuti da ih višu upućuje na koš. Više asistira, a pogotovo više skače.

Osobnog smo stava da nova MIP nagrada za Kamerunca ne bi bila neopravdana, no isto bi tako trebalo spomenuti ostale košarkaše koji igraju odlično, toliko bolje nego prošle sezone da su postali puno deblje i glasnije točke na radaru.

 

Devonte Graham svakako je kandidat o kojem se do sada najmanje znalo, te on ima određenu prednost ako glasačke strukture budu opčinjene romantičnim narativom i predloškom ''ružnog pačeta''. Apsolutno nitko ga nije primjećivao niti uzimao za ozbiljno prošle sezone, a ove je prvi strijelac Charlotte Hornetsa sa 18.7, te je postavio rekord franšize sa deset pogođenih trica u utakmici, postavljen protiv Golden State Warriorsa.

Igrač koji bi možda bio kandidat za nagradu povratnika godine, kad bi ona postojala, jest Andrew Wiggins. Ovako se samo uklapa u kandidaturu za MIP nagradu, a u odnosu na prošlu sezonu je napredovao poprilično, barem što se tiče segmenta igre u kojem ga se najviše doživljava, čistom scoringu. Na 25 je koševa po utakmici u ovom trenutku, što je napredak od punih sedam poena u odnosu na prošlu sezonu.

Malcolm Brogdon igrač je koji je iskoristio nekoliko povoljnih okolnosti. Prva je promjena momčadi, te se sad nalazi u Indiani koja nema imperativ lova na naslov poput Bucksa u kojima je, nakon povratka od ozljede, dočekao kraj prošle sezone. Druga je da još na aktivnom rosteru nema Victora Oladipa, neospornog vođe Pacersa kad je zdrav. U njegovom iskustvu, naravno, drugi moraju povući. Među njima i Brogdon.

Prvih je sedam utakmica imao 23.7 poena u prosjeku, nakon čeg je malo stao. Sad je na 18.9, no ispratit ćemo ovog više nego zahvalnog beka koji je, istinabog, ove sezone izišao iz 50-40-90 kluba. No u njemu je veoma teško ''stanovati'' na duže staze.

Još jedan iz uskog kruga favorita je Brandon Ingram. On je također profitirao od manevara u međusezoni, ali i od nekih nesretnih okolnosti. Jasno je kao dan da u Lakersima od Davisa i Lebrona ne bi imao lopti koliko ima sad u Pelicansima, pa s te strane može biti i zadovoljan što je bio uključen u trade paket. No opet – ozljeda suigrača sama ga je pozvala da preuzme uzde, a taj suigrač se zove Zion Williamson.

Digao je prosjek koševa s 18.3 na 25.2 u trenutku pisanja, no taj napredak čak ne duguje povećanim ovlastima na terenu koliko bi se dalo pretpostaviti. Broj ispucanih lopti iz igre narastao je svega sa 14 na 18.3 – tajna njegovog napretka krije se u šutu za tri. Ovu sezonu kao da je počeo drugi igrač, te iza linije 7.24 gađa 42.3% u odnosu na 33% prošle sezone. No to nije sve… Puca točno tri puta više trica (5.4 u odnosu na 1.8 u 2018./2019.)… Nevjerojatan napredak.

Bolji je skakač i bolji asistent nego prije godinu dana, a sve za isto vrijeme provedeno na terenu (34.0-33.8). Ipak, Pelicansi su na 6-16 i predzadnji su na Zapadu, te se ne može ustvrditi da se izostanak Williamsona ne osjeti.

Jaylen Brown jedan je od razloga iznenađujuće dobrog starta Boston Celticsa. Taman usred odličnog niza Brad Stevens se suočio s novim problemima. Odnosno starim, ako uzmemo u obzir igrača o kojem je riječ. Gordon Hayward u utakmici sa Spursima se opet ozlijedio, te će izbivati otprilike šest tjedana ukupno, a nekoliko utakmica nije bilo ni Kembe Walkera. Sve to iskoristio je Jaylen Brown da se primi posla i opravda ogroman ugovor kojeg je dobio u samo praskozorje sezone. Sa 13 je digao prosjek koševa na 20, a značajan napredak ostvario je i u postotku za tricu, sa 34.4% na 38.4% - opet, uz veću potrošnju nego prošle godine.

 

 

Damantas Sabonis još je jedan kandidat iz redova Indiana Pacersa. Ima smisla, tko bi rekao da će ovaj sastav, i dalje bez Oladipa a kad se naš Bojan Bogdanović preselio u Salt Lake City, držati ovako visoku poziciju na poretku Istoka? Logično da je netko morao iskočiti za taj rezultat, točnije neki.

Njegov brojevni napredak je najviše, logično, vezan uz više minuta koje provodi na terenu (34.2-24.8) te je logično da više šutira (14.2-9.5), a samim time i zabija (18.4-14.1).

Naravno, tu je i Luka Dončić. Uzbuđenje oko njegove vjerojatne kandidature za MVP-a potpuno su na stranu gurnule činjenicu da je čovjek jako digao igru u odnosu na prošlu sezonu. U njegovom slučaju postoji samo jedan problem, koji je izrazitiji nego kod drugih igrač: hoće li moći zadržati trenutnu razinu, odnosno na kojim visinama će se njegove brojke ustaliti. Jer ovo što trenutno prikazuje djeluje pomalo nestvarno. Vrijeme će pokazati.

Drastično je digao koševe (30.3-21.2), asistencije (9.2-6.0), a postotak šuta za tri je u ovom trenutku identičan (32.7%), ali uz dosta veću potrošnju.

(foto: Reuters)