ANALIZA: Hezonja je žrtva promašene politike Orlando Magica

Što se događa s Mariom Hezonjom? Je li moguće da je hrvatski košarkaš u toliko lošem stanju da već drugu utakmicu zaredom nije dobio ni minutu u prilično osrednjoj momčadi Orlanda? Radi li se o promašenom visokom picku ili o nečem drugom? Da bi se sve shvatilo, treba malo dublje sagledati problem i zagrebati malo po povijesti.

Sve je krenulo od trenutka kad je Dwight Howard odlučio da više neće igrati za Orlando.

Datum je bio 10. kolovoza 2012., a veliki trade su odradile četiri NBA momčadi – Orlando, Philadelphia, Denver i Los Angeles Lakersi. Glavne mete su bili Howard, koji je s Floride otišao u Kaliforniju, Andrew Bynum koji je iz Lakersa otišao u Sixerse te Andre Iguodala koji je iz Philadelphije otišao u Denver. U cijelom poslu zamijenjeno je 12 igrača i tko zna koliko pickova, a za Orlando je ovo značilo da kreću u rebuilding.

Postoji nekoliko načina stvaranja nove momčadi u NBA ligi, ali dva su osnovna – rebuilding u hodu gdje se momčad pojačava potpisivanjem slobodnih igrača te onaj kroz visoke pickove na draftu. Za drugi slučaj će svaki NBA zaljubljenik reći da je ispravniji, ali je pitanje hoće li uprava kluba pristati na 'žrtvovanje' nekoliko sezona kako bi se stvorila mlada, potentna momčad. U Orlandu su na to bili spremni, a Rob Hennigan, GM koji je u klub došao upravo 2012. dobio je odriješene ruke za to.

Hennigan je još jedan izdanak loze San Antonija iz kojeg sve više klubova uzima trenere ili ljude za svoje ureda pa tako trenutno u ligi praktično imamo trećinu klubova koji pokušavaju kopirati rad Spursa. Osim u Spursima, on je četiri godine radio u Oklahomi gdje je svjedočio stvaranju sjajne momčadi upravo kroz pickove te se odlučio na isti put. Doduše, nije baš da se Kevin Durant, Russell Westbrook i James Harden rađaju svaki dan, ali o tome Hennigan nije mogao razmišljati.

Uz stvaranje momčadi na takav način, Hennigan je pokušao na još jedan način napraviti veliku promjenu u radu Magica – na klupu je postavio Jacquea Vaughna, koji je u tom trenutku s 37 godina bio jedan od najmlađih trenera u ligi.

I onda je krenulo. Prve mlade snage Orlando je dobio u tradeu za Howarda u vidu Nikole Vučevića i Mauricea Harklessa da bi tijekom sezone 2012./13. u Milwaukee poslali J.J.Redicka, Gustava Ayona i Isha Smitha da bi zauzvrat dobili, između ostalog, Tobiasa Harrisa. Iako je imao nekoliko zanimljivih igrača, Orlando je završio kao posljednja momčad u ligi (omjer pobjeda i poraza 20-62), ali nisu dobili prvi pick na draftu. Možda i bolje jer je Cleveland njim uzeo Anthonyja Bennetta dok je u Magic stigao Victor Oladipo.

Sljedeće godine Magic je bio nešto bolji (23-59, 28. momčad lige) te su na draftu 4. pickom uzeli Aarona Gordona, a s 12. su izabrali našeg Daria Šarića i odmah ga proslijedili u Philadelphiju za Elfrida Paytona, koji je biran dvije pozicije ranije. Dan nakon drafta u tradeu su u Denver poslali Arrona Afflala i doveli Evana Fourniera i izgledalo je kao da je ta mlada momčad stvorena.

Payton na playu, Oladipo kao combo-guard, Fournier na 'dvojci', Harris kao nisko krilo, Gordon kao visoko, Harkless kao zamjena za obojicu, a pod košem Vučević. Vjerujemo da tada nije postojao NBA trener koji ne bi volio voditi takvu momčad. Budućnost je bila pred njom, ali je trebalo još biti strpljiv. U sezoni 2014./15. Orlando je upisao tek 25 pobjeda, Vaughn je dobio otkaz, a to je bio prvi znak da je uprava izgubila strpljenje s ovim projektom te da će se stvari u Orlandu drastično mijenjati.

U takvoj situaciji Hezonja je lani izabran kao 5. pick, u klub je kao trener došao Scott Skiles, koji se nikada nije u potpunosti dokazao iako je dobio dosta, čak i previše prilika u karijeri, a krenuli su neki potezi koji su bili teško shvatljivi. Prvo je Harkless poslan u Portland za pick 2. runde drafta što se pokazalo kao promašaj jer je on odigrao odličnu sezonu u Blazersima te zaslužio ugovor vrijedan 40 milijuna dolara u 4 godine. Uslijedio je bezobrazno veliki ugovor Harrisu (64 milijuna dolara za 4 godine), a svu besmislenost tog poteza klub je potvrdio šest samo šest mjeseci poslije kada je Harris poslan u Detroit za Ersana Ilyasovu i Brendana Jenningsa. Ta dva veterana su trebala pomoći Orlandu da ostvari što bolji rezultat te otvoriti mjesta za Gordona i Hezonju, ali niti jedna stvar se nije u potpunosti dogodila.

Magic je, doduše, došao do 35 pobjeda, ali nije to bilo dovoljno za doigravanje, Gordon i Hezonja nisu napredovali, Skiles je dobio otkaz, a onda je uslijedila potpuna promjena smjera.

Henniganov prvi ovoljetni potez je bio odličan, barem na papiru – za trenera je došao Frank Vogel koji je imao nekoliko odličnih sezona u Indiani, a onda je krenulo…

Odluka je na Floridi bila jednostavna – drastično mijenjanje politike kluba. Nema više stvaranja mlade momčadi već će se dovoditi veterani. Oladipo je prije noći drafta poslan u Oklahomu, zajedno s 11. pickom koji je pretvoren u Domantasa Sabonisa, a u suprotnom pravcu je došao Serge Ibaka kojem nakon ove sezone istječe ugovor. Znači, odrekli su se svojeg 2. picka i potencijalnog rotacijskog igrača za eventualnu jednu godinu igrača za kojeg su u Thunderu procijenili da im ne može pomoći u nadi da zadrže Kevina Duranta u klubu.

No, to nije bilo sve. Uz 85 milijuna dolara na 5 godina, koje su dali Fournieru koji definitivno ne zaslužuje taj novac, potrošili su sav novac kojeg su imali na salary capu. Pa čak i malo više. Doveli su Bismacka Biyomba (72 milijuna na 4 godine), Jeffa Greena (15 milijuna za jednu godinu), D.J. Augustina (29 milijuna na 4 godine) te Jodie Meeksa (6,5 milijuna na jednu godinu). Poruka je bila jasna – mladi igrači su tu (Payton, Gordon, Hezonja), ali će igru nositi veterani. Sve s jednim ciljem – nastupom u doigravanju.

A otvaranje sezone nije proteklo onako kako su to željeli. Prve tri utakmice – tri poraza. Onda su se malo stabilizirali, dobili tri zaredom, da bi uslijedila tri nova poraza. I tu su se stvari počele mijenjati. Nakon što ih je Minnesota, momčad koja je zadržala kurs rebuildinga kroz mlade igrače, uvjerljivo pobijedila na Floridi, Vogel je donio odluku – Aaron Gordon ide na klupu, Jeff Green u startnu petorku, Mario Hezonja ispada iz rotacije, a njegove minute uzima Damjan Rudež. Toliko o tvrdnji da Hezonja ne igra zbog loše obrane – svaka čast Rudežu, koji je sjajan primjer kako se treba i može izboriti za NBA ugovor ako znaš gdje ti je mjesto, ali o njemu bi se sve moglo reći prije nego da igra barem solidnu obranu.

„Ove poteze sam povukao kako bih se više oslonio na naše veterane. Razmišljao sam hoću li na klupu poslati Paytona ili Gordona. Htio sam njih dvojicu razdvojiti, da u svakom trenutku budu okruženi s četiri veterana. Hezonju sam izvukao iz rotacije, a nadam se da to neće trajati predugo. No, kada vam ne ide, onda se morate osloniti na veterane“, rekao je Vogel uoči utakmice protiv Utah Jazza koju su veterani – izgubili. No, nova ideja je ostala aktualna pa je Gordon ostao na klupi i protiv Thundera dok Hezonja nije ni sinoć igrao. Vogel je, pak, dobio zadovoljštinu u vidu pobjede pa je jasno da ćemo slične rotacije vidjeti i u nastavku sezone. Barem dok Orlando ne otpadne iz utrke za doigravanje.

I kada se sve ovo gore napisano uzme u obzir, onda je jasno kako se Hezonjin gubitak minuta ne može gledati isključivo kroz prizmu lošijeg izdanja u obrani, odnosno nekih drugih njegovih grešaka koje su nesumnjivo tu i koje mladi Dubrovčanin svakako mora ispraviti želi li ostvariti dobru NBA karijeru. Uostalom, i on je, kao recimo Dragan Bender, došao u NBA ligu kao jako mlad igrač bez velikog seniorskog iskustva u nogama. A baš je Bender pravi primjer kako je jedan NBA klub odlučio ulagati u razvoj mladog igrača postepeno mu dozirajući minutažu i ne očekujući od njega previše. Uostalom, GM Sunsa Ryan McDonough je izjavio kako se od njega očekuje da u ovoj sezoni tek napreduje u ponekoj košarkaškoj vještini, ne da igra važnu ulogu u svojoj rookie sezoni. Hezonja taj luksuz nije dobio.

No, da nas ne bi optužili da smo patriotski nastrojeni, još je jedna veća žrtva promašene politike Magica, a to je Aaron Gordon. Mladić koji po svim predispozicijama podsjeća na Blakea Griffina, a za kojeg su mnogi bili spremni potpisati kako će imati bolju karijeru od igrača Clippersa, osuđen je da igra na poziciji 'trojke', a po novom da ulazi s klupe. Iako on zabija nešto više poena ove godine u odnosu na prošlu (10,9 koševa ove, 9,2 prošle sezone), drastični skok se nije dogodio. Dapače, postotak šuta mu je dosta pao (47% lani, ove godine 42%), a ima i manje skokova (5 godine ove sezone, prošle 6,5). Umjesto njega je veću rolu dobio Jeff Green, solidan igrač, ali igrač koji je u dvije godine promijenio četiri kluba. Je li on prava podloga za razvoj kluba?

U ovakvoj situaciji je jasno kako će Hezonja teško do prave prilike u Orlandu i zbog toga se u cijeloj priči nameće jedno rješenje – trade. Hrvatski reprezentativac trenutno još uvijek ima neku vrijednost na tržištu jer je ipak lani bio 5. pick, a ako bi se Magic odlučio poslati njega i jednog od dvojca Payton/Gordon, možda bi mogli dobiti neki paket u kojem bi na Floridu došao neki dobar playmaker, igrač koji bi im dobro došao. Prava win-win situacija.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!