Teški dani za HKS: Pronaći novog izbornika, složiti kostur reprezentacije i odlučiti u kojem smjeru treba ići

Čovjek bi rekao da je svakim novim porazom lakše, ali nažalost nije. Hrvatska košarkaška reprezentacija nas je ponovno razočarala ili bolje rečeno prevarila da može isporučiti bolji rezultat od ispadanja u osmini finala Eurobasketa.

Protiv Finaca nismo bili dobri. I možda uistinu stoji konstatacija da je Finska trenutno bolja od nas i da će ih „planinarima” nazvati samo oni koje ovlaš prate košarkaška zbivanja. Ta Finska nas je u samo razmaku od dva mjeseca išamarala i pokazala nam je gdje smo i što smo – prvo u riječkom Zametu kada su nas gurnuli u „kvalifikacije za kvalifikacije” za Eurobasket i sada u Berlinu kada su nas izbacili s Europskog prvenstva.

U novoj horor epizodi domaće košarke, Hrvatska je napravila brojne greške. Pa tako izbornik Mulaomerović ne stavlja Zupca na Markkanena kada ovaj ima desetinku za postići koš, pa ga svejedno postigne. Zatim ni ne pokušamo igrati zonu, bez obzira na neuigranost, a vidjeli smo što je kombiniranjem obrana Sergio Scariolo napravio Litvi...

Kruno, hvala ti

Poraz u režiji briljantnog Markkanena: Najbolji Finac one-man showom umirovio Bogdanovića i Simona

Stavljamo našeg najboljeg igrača Bojana Bogdanovića da se većinu utakmice troši u obrani protiv nezaustavljivog Markkanena, a ovaj je svejedno preko njega zabijao. Nismo ga ni pokušali udvajati, jer smo se onda bojali finske trice...

Bilo je tu pogrešaka, jasno. Ali Mulaomerović je prihvatio posao kada ga valjda nitko nije želio i kada je Veljko Mršić dignuo sidro i zapalio u Španjolsku. Pa onda pokušao uigrati momčad koja u životu nije odradila niti jedan zajednički trening u nešto preko mjesec dana.

Na kraju se Mula i sam povukao, rekavši kako nije ispunio zacrtano.

I sada smo ponovno na početku. Nemamo izbornika, moral nam je razbijen, a prvi kvalifikacijski prozori slijede već u studenom.

Raditi treba brzo, a u nastavku donosimo ključne stvari koje se moraju što hitnije riješiti.

1. Pronalazak novog izbornika

Nakon ovakvog debakla teško je uopće zamisliti tko bi se htio primiti te nezahvalne izborničke uloge. Svjedočili smo Mršićevom naprasnom odlasku s klupe u kritičnom trenutku, da bi onda to sve na sebe preuzeo Mulaomerović. Treba nam nova energija na klupi, ona koja će pokušati izgraditi sustave kakve recimo imaju Belgija Darija Gjergje ili Poljska Igora Miličića, u čijim momčadima nema toliko ekstra klase, ali zbog sustava i dugogodišnjeg zajedničkog igranja mogu biti prijetnja i najvećima.

Jesu li to Jurica Golemac, Neven Spahija, ili netko treć, tek treba vidjeti, ali vremena je malo i potraga se mora što prije zaključiti.

2. Odlaskom Simona i Bogdanovića, pronaći lidere reprezentacije

Kruno Simon je odigrao svoju posljednju utakmicu u hrvatskom dresu, a vrlo vjerojatno ju je odigrao i Bojan Bogdanović. Dva sjajna košarkaša su mahnula na pozdrav i sada je pitanje tko će držati ključeve nacionalne selekcije. Kao prva imena nameću se Mario Hezonja, Dario Šarić i Ivica Zubac. Može li taj trojac na sebe preuzeti sve ono što nosi odgovornost najstarijih i najkvalitetnijih, uistinu je teško reći. Ali žele li oni da se Hrvatska pomakne s mjesta na kojemu je sada, morat će uložiti dodatni napor za to.

3. Složiti kostur reprezentacije

Rat Fibe i Eurolige se, čini se, smiruje. Tako neslužbene informacije idu u smjeru toga da će Euroliga dogovoriti kalendar s Fibom za reprezentativne cikluse u kojima će na raspolaganju biti i euroligaški igrači. Za nas to znači da će i dalje moći igrati Jaleen Smith, košarkaš Albe, kao i Hezonja, član madridskog Reala.

Osim njih, nositelji kvalitete u kvalifikacijama bi trebalo biti i dvojac Cedevite Olimpije Lovro Gnjidić i Karlo Matković. A i treba vidjeti u kojem smjeru će se kretati karijera Luke Šamanića. To su, dakle, igrači s kojima bismo trebali igrati kvalifikacije u narednim godinama.

4. HKS mora odrediti smjer u kojem želi ići

Predsjednik HKS-a Stojko Vranković svjedočio je novom teškom porazu hrvatske selekcije za vrijeme svog mandata. Iz prvog reda berlinske Mercedes-Benz Arene promatrao je kako se raspliće još jedan debakl. A probao je valjda sve. Dogovorio je odlazak Dina Rađe iz Saveza kako bi se stvorili uvjeti za dovođenje Jaleena Smitha. Prije toga je uspio dogovoriti organiziranje olimpijskog kvalifikacijskog turnira u Splitu, ali ni tamo nismo uspjeli.

I pitanje je vidi li se on i dalje na tom mjestu. Počele su se javljati neke druge struje koje pretendiraju na njegovo mjesto, ali niti jedna se ne čini kao najsretnijom opcijom.

Pa će Stojko sada morati odvagnuti. Ili će i on otići, ili će morati napraviti zaokret u svom radu i radu Saveza jer svi vidimo da i dalje tapkamo u mraku.