ŽELJKO VELA: Iako nije savršena, palac gore za video tehnologiju

Iako se na njemu igralo vrlo dopadljivo i rezultatski zanimljivo, Kup konfederacija 2017. u nogometnoj bi povijesti mogao biti upamćeniji po uvođenju VAR-a (Video Assistant Referee) nego po još jednom trijumfu Njemačke ili Bravova bravurozno obranjena tri penala.

Premijera u Rusiji prošla je dovoljno dobro da ne obeshrabri ni FIFA-u u daljnjem razvijanju niti publiku u navikavanju i prihvaćanju ovog projekta. Uostalom, rečenica Giannija Infantina „VAR je budućnost nogometa“ dovoljan je jamac da ćemo još usavršeniju i „napucaniju“ inačicu VAR 2.0 gledati dogodine na Svjetskom prvenstvu. Ali, bilo bi sjajno da presidente bude svjestan koliko je još posla pred VAR ekipom, želimo li da nogometna budućnost bude idealna. Ili barem neiritantna.

Odavno je jasno kako će nogometna praksa i tehnologija jednom morati krenuti ruku pod ruku. Prijelomna točka u tom smislu bilo je SP 2010 i teške, ponekad i neshvatljive krive procjene arbitara. Nepriznati Lampardov gol protiv Njemačke (a lopta je bila gotovo metar unutra) slomio je posljednje krhke argumente kojima se uvođenju pomoći tehnologije u nogomet protivio Sepp Blatter. Kako je taj čičica uskoro upao u puno veće probleme od ugrađivanja mikrokamera u stative, vrata tehnologiji širom su se otvorila.

Prvi korak predstavljala je implementacija „Goal-line technology“ i to je apsolutno pun pogodak. Ta inovacija svojim hladnim mehaničkim okom i matematičkim algoritmima u potpunosti rješava problem prelaska ili neprelaska cijele lopte preko gol crte. „Goal line technology“ uklonio je najteže i najeklatantnije pogreške iz utakmica koje se igraju na vrhunskom nivou. Lišavajući tu procjenu bilo kakvog subjektivnog dojma i svodeći je na čistu fiziku ili mehaniku, stvoren je apsolutni „nadsudac“ u čije se poštenje ili oštro oko ne sumnja već se odluke bespogovorno prihvaćaju.

No, baš u tome i leži najveći praktični problem VAR-a. On, u sadašnjem obliku (a meni je teško i zamisliti neki drugi koji bi taj problem riješio) sve sporne situacije ne može svesti na posve objektivni jezik mehanike. Kod prekršaja ostaje pitanje intenziteta kontakta, ostaje pitanje volje napadača da izdrži start i nastavi akciju ili da padne i nada se povoljnoj sudačkoj odluci. Kod zaleđa će dodatna analiza pomoći da se ne priznaju golovi postignuti iz nedozvoljene situacije, ali ako su vam suci svirali zaleđe, a ono nije bilo, tu pomoći nema jer se realna situacija više nikada ne može do te mjere rekonstruirati da vas vrati u gol šansu.

No, cilj ove kolumne nije popljuvati VAR i slične projekte. Dapače, siguran sam da je ovo nešto što treba razvijati i poboljšavati kako bi u dogledno vrijeme dobili pravu stvar. Video analiza pomoći će sucima da bolje ocijene slučajeve u kojima obrana igra rukom u svom šesnaestercu. Pomoću 3D modela moći će se dosta pouzdano dokazati je li napadač u zaleđu ili ne, a to će posljedično dovesti i do toga da se napokon jednom na globalnoj razini definira što je offside, a što nije. Danas smo svjedoci popriličnog šarenila kriterija u tumačenju, od suca do suca. I sve nelogičnosti i mane u primjeni VAR-a (a njih je i u Rusiji bilo) treba istrpjeti u cilju „općega dobra“ budući da je i ovakva, nesavršena pravda, bolja je od bilo kakve nepravde.

Čini mi se da postoje dvije značajne, ali srećom ne i neotklonjiva slabosti u praktičnoj primjeni VAR-a. Jedna je nedovoljna utreniranost sudaca i operatera koji rukuju videosnimkama. Stanke koje se događaju zbog video konzultacija moraju biti čim kraće (osjetno kraće nego na ovom turniru) kako bi se izbjegla velika isprekidanost i isjeckanost utakmica, što je jedna od temeljnih snaga nogometa. Zatim, publici uopće nisu jasni kriteriji kada se uopće VAR koristi? Zašto je npr. na utakmici Kamerun - Njemačka pozvan u pomoć kod jednog duela na sredini igrališta (OK, rezultat je bio crveni karton), a nije niti pogledan kada je u polufinalu, par minuta prije kraja, portugalski obrambeni igrač nagazio u kaznenom prostoru čileanskog napadača, što je bilo dosta vidljivo i u „običnom“ TV prijenosu? Tu eksperte FIFA čeka najveći posao i on se neće moći dobro obaviti ako se, barem za ovu temu, krovna nogometna organizacija ne otvori u potpunosti prema svojim krajnjim konzumentima. Uvođenje najvećih promjena u nogometnim pravilima u zadnjih nekoliko desetljeća (točnije, u njihovoj primjeni) mora biti olakšano stalnom edukacijom. Emisari FIFA-e moraju ući među nogometni narod i objašnjavati kako, kada i zašto se koristi VAR, sve dok to ne bude potpuno bistro. To nije nešto što smije ostati samo u svetoj sučevoj domeni. Nogomet se stalno hvali svojim jednostavnim i lako shvatljivim pravilima koja ga čine savršenom igrom. Da bi to i dalje bila istina, VAR se mora učiniti jednostavnim za upotrebu. Zapravo, moraju nas i sebe dovesti na razinu današnjeg tenisa, gdje nitko ne ostaje u čudu ako jedan od igrača pozove „challenge“. 

(Foto: Action Images)