Wenger priznao koja mu je najveća greška u životu: Biti u istom klubu 22 godine…

Donedavni trener Arsenala, Arsene Wenger, na klupi ovog kluba proveo je fascinantnih 22 godine – što je u ovo doba u 21. stoljeću u jednoj od najkompetitivnijih liga svijeta pravo malo čudo.

U svom velikom intervjuu koji je dao za RTL pričao je o svojoj karijeri, hobijima poput čitanja sociološke i filozofske literature, pa sve do najboljih pojačanja koje je doveo u klub. Dolje izdvajamo najzanimljivije dijelove.

Kada ne bi bio nogometni trener, Arsene Wenger je dao djelomično neoečkivan odgovor što bi htio biti.

„Radio bih bilo koji posao koji može imati potencijalno pozitivan utjecaj na ljudske živote – političar ili znanstvenik koji bi otkrio revolucionarni lijek“, rekao je Francuz, pa dodao: „Kada bih bio izabran za predsjednika Francuske uveo bih nogomet kao obavezan predmet u školama, u svim školama.“

Priznao je što smatra svojom najvećom greškom u životu.

„Vjerojatno činjenica da sam ostao u istom klubu 22 godine. Ja sam osoba koja je jako pokretna, uvijek se volim kretati i volim izazove. Nekada sam bio 'zatvorenik' vlastitih izazova“, rekao je pa dodao što mu najveći strah u životu: „Moj najveći strah je sigurno da izgubim moć fizičke neovisnosti. Uživam u kretanju i volim vježbati.“

Kada ne bi bio Alzašanin (Alsace je pokrajina u Francuskoj odakle dolazi Wenger), Wenger je ponudio kozmopolitski odgovor.

„Prije svega, ja sam građanin svijeta. Nemam baš ukusa po pitanju granica.“

„Volim Boba Marleya, on je čista klasa, u jednom smirenijem smislu. Njegova glazba je bila iznenađujuća za ono vrijeme. Također, jako je tužno što je umro sa samo 35 godina. Volio je sport i glazbu, a Jamajka me podsjeća na to – sport i glazba se jako dobro slažu“, otkrio je svoje glazbene afinitete popularni trener Topnika.

Potom se osvrnuo na svoje trenerske početke i o uspostavljanju autoriteta u svlačionicu s obzirom na činjenicu da nije bio poznati igrač koji je 'skočio' u trenerske cipele.

„U početku, nisam bio uvjeren da imam kvalitete da budem trener, upravo zbog toga što nisam imao pretjerano dobru igračku karijeru. Nisam bio uvjeren ni da imam prirodni autoritet, također. Međutim, mnogi ljudi su vjerovali u mene i ono što su vidjeli kod mene, nešto što ja nisam vidio u to vrijeme“, rekao je Arsene, pa dodao: „Čudan je paradoks da se nikad nisam borio s uspostavljanjem autoriteta, čak i sa starijim i iskusnijim igračima uvijek bih uspijevao, bez vikanja.“

Potom je došao kao autsajder u Premiership gdje se vinuo u trenerske visine kao potpuni anonimac.

„Prije je bila ta slika u Engleskoj da strani treneri ne mogu tamo biti uspješni, prije mene su bili samo dvojica ili trojica stranih trenera u Engleskoj. Oni nisu željeli strance i vjerovalo se da je stranim trenerima 'preteško' na Otoku“, izjavio je 68-godišnjak i prisjetio se svog dolaska iz Japana: „Došao sam kao potpuni anonimac iz Japana, što mi se jako sviđalo. Uživao sam u povratku u Europu, ali sam iskreno očekivao povratak natrag u Japan ako ne uspijem u Europi.“

Razgovor s Wengerom ne može proći da se ne spomene sezona 'Nepobjedivih' 2003.04'.

„Mi smo zapravi bili neporaženi godinu i pol, točnije 49 utakmica. To je jako zanimljiv detalj jer kada smo osvojili naslov 2002. godine, ja sam izjavio da mi je san da osvojimo titulu bez poraza. Napali su me da sam pretenciozan, arogantan i tako dalje. Sljedeće sezone izgubili smo naslov prvaka od Uniteda i pitao sam potom igrače zašto nismo osvojili titulu. Odgovorili su: 'To je vaša greška jer ste stavili previše pritiska na nas“, izjavio je Wenger pa dodao kako je nakon toga naučio dvije važne stvari u životu: „Jedini razlog zašto sam rekao da mogu osvojiti titulu bez poraza je taj što sam stvarno vjerovao u to – oni su to kasnije i pokazali. To je dokazalo dvije stvari – prva je ta da si moramo postaviti letvicu uvijek najviše moguće, nekada se ne usudimo i bojimo se, ali moramo je postaviti najviše moguće. Drugo, nekada moraš posaditi sjeme i sačekati da izraste“, slikovit je bio nekadašnji trener francuskog Monaca.

Podijelio je svoje viđenje kakve vrijednosti treba imati trener i koja je njegova trenerska filozofija.

„Najbolji trener u ligi nije nužno onaj koji osvaja naslov, ali to se ne može mjeriti, jednostavno ne može. Ne možeš ocijeniti trenera zato što nikada ne možeš procijeniti je li uspio doseći puni potencijal grupe (igrača)“, rekao je Wenger, pa dodao: „Postoje tri glavna elementa kod trenera. Prva je da moraju imati jasan stil igre i rezultat. Druga stvar je individualni razvoj igrača. Neki igrači rade veoma puno što se na kraju ne može vidjeti na terenu. Treća stvar koju trener mora napraviti jest da mora integrirati strukturu i vrijednosti do kojih drži u sami klub. To je više moralna odgovornost i može klubu dati novu dimenziju na globalnoj razini, a trener tako neće upasti u razinu mediokritetstva kojeg se ja jako bojim.“

Osvrnuo se i na svoje najbolje transfere za vrijeme provedeno na klupi Arsenala.

„Najponosniji sam na one trasnfere koji nas nisu puno koštali, ali su ispali svjetske klase – poput Tourea, Henrya, Campbella i Anelke. Najgori transfer? Njih sam imao puno!“, nasmijao je Wenger novinara i dodao kako smatra da Vieira i Henry mogu postati veliki treneri, samo je pitanje koliko su spremni žrtvovati svoj privatni život da bi uspjeli u ovom poslu.

Za kraj je rekao kako još nije odlučio hoće li nastaviti trenersku karijeru i hoće li svoje nakupljeno znanje iskoristiti možda na neki malo drugačiji način.

„To je pitanje na koje si moram dati odgovor u sljedećih nekoliko mjeseci“, zaključio je Arsene Wenger nakon 22 godine provedene na klupi londonskog Arsenala.

(Foto: Reuters)