Teniski pregled 2014.: Godina velikih iznenađenja, ozljeda i osam Grand Slam pobjednika

Teško da je itko mogao prognozirati da ćemo vidjeti baš ovakav rasplet teniskih događanja u 2014. godini. Početak sezone ponovno je sugerirao kako bi od Australije pa do završnog Mastersa u Londonu trebali gledati uobičajena lica u finalima svih većih turnira, osobito Grand Slamova. No, ovog smo se puta uvjerili kako više nije sve podređeno velikoj muškoj četvorci i Sereni Williams.

PREKINUTA DOMINACIJA

Izraz 'velika četvorka' nije smišljena bez razloga. Unazad 10 godina tek je tri puta(!) pobjednik Grand Slama bio igrač van tog famoznog kruga koji čine Federer, Nadal, Đoković i Murray. Godine 2004. Roland Garros pripao je Gastónu Gaudiju, naredne je godine Marat Safin osvojio Australiju, da bi 2009. Juan Martin del Potro na iznenađenje svih pokorio njujorški Flushing Meadows.

Ove je sezone seriju prekinuo švicarsko-hrvatski dvojac Wawrinka - Čilić, čije je osvajanje Australije, odnosno US Opena, odjeknulo poput najveće bombe u svijetu sport. Rafael Nadal i Novak Đoković podijelili su među sobom Roland Garros i Wimbledon, a srpski je tenisač potvrdio poziciju svjetskog 'broja 1' na završnom Mastersu osmorice najboljih tenisača svijeta. Mnogi su njegov meč protiv Rogera Federera u finalu Wimbledona proglasili najboljim i najatraktivnijim ove godine, a to je potvrdio i sam Đoković.

Dakako, o nekoj famoznoj grupi nedodirljivih tenisačica ne možemo govoriti, ali je zato Serena priča za sebe. No, i ona je ove sezone pokazala velike varijacije u svojoj igri. Četiri velika pehara otišlo je redom Na Li, Mariji Sharapovoj, Petri Kvitovoj i spomenutoj američkoj teniskoj heroini. Na početku sezone mnogi su vidjeli Amerikanku na tronu sva četiri Grand Slama, ali je ženski teniski svijet pokazao kako nije posve podređen najboljoj tenisačici u povijesti ove igre.

AUSTRALIAN OPEN:       Wawrinka (osvajač) – Nadal (finalist)
                                              Li Na - Cibulkova

ROLAND GARROS:          Nadal - Đoković
                                              Sharapova - Halep

WIMBLEDON:                   Đoković - Federer
                                              Kvitova - Bouchard

US OPEN:                          Čilić - Nishikori
                                             Williams – Wozniacki

Zanimljivo, zadnji smo put imali osam različitih pobjednika daleke '98. godine kada su titule odnijeli Korda, Moya, Sampras, Rafter, Hingis, Sánchez Vicario, Novotna i Davenport.

NAJUSPJEŠNIJA TENISKA NACIJA OVISNA O SERENI

Amerikanci su završili godinu tek s jednim tenisačem unutar najbolje dvadesetorice svijeta. John Isner jedina je svijetla točka najuspješnije teniske nacije svih vremena, ako bismo 19. mjesto uopće mogli tako nazvati.

Pogled prema ženskoj konkurenciji nije ništa bolji. Dvije američke veteranke drže prvo i 18. mjesto WTA ljestvice. Naravno, riječ je o sestrama Williams.

Pitanje je tko će u bližoj budućnosti nositi Amerikance ka novim teniskim visinama. Kristalno je jasno kako John Isner nema kapacitet, niti ga je ikada imao, za nešto veće dosege u muškom dijelu. Jedini koji bi mogao napraviti veći napredak iduće godine je 22-godišnji Jack Sock koji osim fantastičnog servisa, koji je trademark američkih tenisača, ima i vrlo dobru igru s osnovne linije. Ono o čemu Querrey i Isner mogu samo sanjati...

Od iduće bi se godine mogao očekivati dodatan napredak ionako solidne Madison Keys koja je u nekoliko navrata ove sezone izgledala poput top 10 igračice. Dakako, 19-godišnjakinji nedostaje iskustvo igranja protiv najboljih igračica, ali 3. kolo ovogodišnjeg Wimbledona i 2. kolo Australije nagovješćuju nešto bolje stvari.

Mizerni su rezultati Amera u 2014. U muškoj je konkurenciji jedini tenisač SAD-a s osvojenom ATP titulom u tekućoj godini već spomenuti Isner, što mu je uspjelo u dva navrata. Braća Bryan i dalje vode glavnu riječ u igri parova (9 naslova). Ipak, Serena Amerikance održava na životu. Ove je godina uzela sedam titula, ali pokazala je i svoju ranjivu stranu. Poraz od Muguruze u Roland Garrosu, a zatim i od Cornet u Wimbledonu, ostavili su ogroman trag na prvoj tenisačici svijeta. Dan nakon poraza od Francuskinje, Serena je nastupila u igri parova sa sestrom Venus, ali teško bismo ovakvo što mogli nazvati 'nastupom'...

GODINA VELIKIH OZLJEDA

Iako je za mnoge ovo bila godina iz snova, pogotovo našem Marinu Čiliću koji je čudesno stigao do svog prvog Grand Slam naslova, nekima je ovo bila sezona za zaborav.

S velikim su se ozljedama mučili Rafael Nadal i Andy Murray. Španjolac je propustio velik dio godine zbog problema s koljenom, a finalni udarac zadao mu je naš Borna Ćorić zbog čega je najbolji španjolski tenisač svih vremena najavio stanku do početka iduće teniske sezone. Poznato je kako Rafu muče veliki problemi s koljenom koje vuče još od 2012. godine i pitanje je hoće li mu 2015. donijeti išta čišći zdravstveni karton. Kod Murrayja je situacija mnogo blaža. Koncem prošle godine podvrgnuo se operaciji leđa zbog čega je izbivao gotovo šest mjeseci s terena. Ipak, oporavak je prošao uspješno, a Murray je fantastičnim finišem sezone uspio dohvatiti mjesto osmorice najboljih.

Najveću agoniju, što se tiče ozljeda, prolazi nekadašnji pobjednik US Opena Juan Martin Del Potro. U ožujku je obnovio ozljedu lijevog ručnog zgloba koji mu zadaje probleme unazad nekoliko sezona. Iako se očekivalo kako će mu operativni zahvat spasiti posljednju četvrtinu godine, Argentinac je u rujnu tenis postavio na 'stand by'. Pitanje je hoće li biti spreman za početak novih teniskih zbivanja, jer se ipak radi o ozljedi koja je prekinula karijere mnogih igrača... 

Rujanski šok koji je priredio Del Potro nije ništa naspram onog Kineskinje Na Li. Najbolja kineska tenisačica svih vremena, osvajačica Roland Garrosa iz 2011. i pobjednica ovogodišnje Australije, iznenadno je objavila kako odlazi u tenisku mirovinu zbog višestrukih ozljeda koje su joj sve češće zadavale nepremostive probleme.

DVIJE POVRATNICE

No, kako to i biva s prirodnom ravnotežom, dok su navedeni mirovali, neki su doživjeli svojevrsnu renesansu.

Svi su fanovi Martine Hingis ove godine došli na svoje. Nakon što se koncem 2013. vratila na teniske terene u igri parova, 2014. joj je donijela novo Grad Slam finale. U paru s Talijankom Flavijom Pennettom pokorila je konkurenciju na US Openu, ali se ruski par Makarova-Vesnina pokazao prejakim. Podsjetimo, posljednje je finale Grand Slama 34-godišnja Švicarka odigrala daleke 2002. godine. Bilo je to u Australiji gdje je poražena od Jennifer Capriati. Ipak, u puno ljepšem sjećanju ostalo joj je finale parova istog turnira u kojem je, zajedno s Annom Kournikovom, slavila protiv kombinacije Hantuchová-Sánchez Vicario.

I Hrvatska je ove godine imala lijepu tenisku priču. Još je jedna povratnica svojim briljantnim nastupima preplavila sportske naslovnice i na velika vrata najavila još uspješniju 2015. godinu. 32-godišnja Makaranka Mirjana Lučić-Baroni vratila je uspomene s kraja 90-ih. Ove je sezone pokazala kako je u njoj još mnogo žara za puno veće domete, a to dokazuju i rezultati. Iako je na prva tri Grand slama ispala u prvom kolu, na US Openu je ostvarila svoj drugi najuspješniji rezultat u karijeri. Stigla je do 4. kola gdje ju je eliminirala Sara Errani u tri seta. No, vrhunac je stigao u kanadskom Quebecu. Tamo je suvereno došla do finala gdje ju je dočekala Venus Williams. Dvije godine starija Amerikana nije imala odgovore na Mirjaninu impresivnu igru. Osvajanjem WTA turnira u Quebecu zapisala se u povijest kao igračica s najvećim razmakom između osvojenih titula. Naime, 16 godina i 4 mjeseca su prošla otkako je Lučić-Baroni osvojila, prije Quebeca, svoju posljednju WTA titulu (Bol na Braču).

I iduće ćemo godine gledati ove dvije heroine u novim teniskim epizodama. Zanimljivo, Hingis i Lučić-Baroni zajedno su u kombinaciji parova osvojile Australian Open 1998. godine. Davenport i Zvereva tada nisu imale nikakvih šansi, a bilo bi fantastično kada bi hrvatsko-švicarska kombinacija ponovno zaživjela. Možda već od naredne godine, zašto ne?

NOVA LICA

Prije nego li se u potpunosti posvetimo našim tenisačima koji su ove sezone postigli izuzetne rezultate, spomenimo neka nova lica koja su ove godine napravila veliki iskorak prema samoj svjetskoj teniskoj kremi.

Iako nije posve novo lice u svijetu tenisa, svakako treba izdvojiti briljantnu Simonu Halep. 23-godišnja Rumunjka je nevjerojatnom serijom rezultata stigla nadomak apsolutne vladarice Serene Williams. Halep je u ovoj godini uzela dvije WTA titule (Doha, Bukurešt), ali je najubojitija bila na Grand Slamovima (četvrtfinale Australije, finale Roland Garrosa, polufinale Wimbledona, 3. kolo US Opena). Ogromne je rezultate ove sezone ostvarila i mlada 20-godišnja Kanađanka Eugenie Bouchard. Godinu je započela na 32. mjestu, da bi ju završila na nevjerojatnoj 7. poziciji. Početkom godine došla je do polufinala Australije čime je postala druga Kanađanka koja je stigla do poluzavršnice nekog Grand Slama nakon Bassett-Seguso iz 1984. Isto je učinila i na Roland Garrosu, ali je zato finalom Wimbledona (izgubila od Kvitove) postala prva Kanađanka s takvim uspjehom.

Što se tiče obećavajućih 'rookija' u ženskom dijelu toura, osim već ranije spomenute Madison Keys, valja izdvojiti švicarsko čudo Belindu Benčić. Iako bismo pomislili kako je Belinda 'naše gore list', ova 17-godišnjakinja korijene vuče iz Slovačke. Godinu je započela na, za nju odličnom, 184. mjestu, a završila na 32. Najveći je iskorak napravila na posljednjem Grand Slamu sezone, US Openu, gdje je stigla do četvrtfinala (ispala od Peng) i uzela 364 tisuće dolara. Veliku će konkurenciju sve navedene imati u 21-godišnjoj Gabrine Muguruzi koja bi napokon trebala osvijetliti obraz ženskog španjolskog tenisa nakon dugogodišnjeg posta. U Španjolskoj je smatraju jednom od najvećih talenta unazad desetak godina, a sva je očekivanja opravdala u prvoj polovici sezone kada je stigla do četvrtog kola Australije i četvrtfinala Roland Garrosa. Ime si je 'stvorila' upravo u Parizu gdje je izbacila svjetski broj 1., Serenu Williams.

Muški dio toura vrvi novim imenima. No, prvo ćemo o onima koji napadaju svjetski vrh. Mnogi su nakon Čilićevog osvajanja US Opena proglasili kraj ere 'velike četvorke' i dolazak novih imena poput Čilića, Nishikorija, Gulbisa i Raonića. Ipak, najbolji odgovor na to dat će 2015. godina u kojoj bi navedeni trebali potvrdili status nadolazećih sila. Ubojit je bio i David Goffin, 24-godišnji Belgijac koji je zaredao impresivnih 25 pobjeda od konca Wimbledona pa do početka US Opena. Potvrda da to nije slučajno stiže odmah nakon toga, kada od sredine rujna do konca listopada veže novih 16 slavlja.
Često se u kontekstu potencijalnog top deset igrača spominje i preslika Rogera Federera, Grigor Dimitrov, koji je solidnom sezonom s 23. pozicije, stigao nadomak desetorice najboljih. Iako se Bugar nije proslavio osobitim rezultatima, ostao je upamćen po najboljem potezu ove godine.

Što se tiče klinaca koji su obilježili 2014. godinu, tu svakako treba izdvojiti Dominica Thiema i Nicka Kyrgiosa. Već sezonu ranije znalo se kako će ovaj dvojac biti nešto teži zalogaj za sve tenisače na touru, a ove su godini bili još učinkovitiji. Thiem, 21-godišnji Austrijanac, briljirao je na posljednjem Grand Slamu sezone, a ranije ove godine srušio je Stana Wawrinku. Trenutno je 39. reket svijeta, a 13 pozicija lošiji je 19-godišnji Nick Kyrgios. Australska senzacija stigla je do četvrtfinala Wimbledona gdje je na opće iznenađenje svih demolirao Rafu Nadala.

Ipak, rijetko je tko od novih klinaca oduševio poput našeg Borne.

GODINA U KOJOJ SE HRVATSKI TENIS PREPORODIO

Otkako se umirovio Ivan Ljubičić, hrvatski tenis doživljavao je svojevrsnu stagnaciju. Ipak, čini se kako stvari polagano dolaze na svoje mjesto. Legitimnog nasljednika Ivaniševića, Ančića, Ljube i Čilića pronašli smo u mladom, 18-godišnjem Borni Ćoriću koji je u posljednjih 12 mjeseci napravio monstruozan skok s 367. siječanjske pozicije, na ovomjesečnu 91. Zvijezda u usponu i 'budući top 5 igrač', kako su ga nazvali brojni teniski eksperti nakon pobjede nam Rafaelom Nadalom, osvojio je i svoj prvi ATP Challenger u turskom Izmiru. Ipak, pobjeda protiv najboljeg zemljaša u povijesti ovog sporta odjeknulo je kao malo što ove godine.

No, nije Borna jedini koji je vratio vjeru u hrvatski tenis. Donna Vekić i Ana Konjuh nastavile su skupljati prijeko potrebno iskustvo igranja na najvišoj razini. Mlada Osječanka prekinula je suradnju s Davidom Felgateom, a na njegovom mjesto stigao je John Evert, brat velike Chris Evert. Možda smo svi, zajedno s Donnom, očekivali nešto veći njezin napredak u ovoj godini, ali samo je pitanje trenutka kada će 17-godišnja Slavonka kročiti unutar 50 najboljih tenisačica svijeta. Njezina velika buduća konkurentica i partnerica u FED cup reprezentaciji Ana Konjuh, propustila je gotovo četiri mjeseca zbog operacije lakta, ali je dolaskom u treće kolo Wimbledona preko kvalifikacija, pokazala kako je lakat stvar prošlosti. Petra Martić imala je sezonu za zaborav, a o Mirjani Lučić-Baroni je već sve rečeno.

Iako je hrvatski tenis dobio mnogo, izgubio je Ajlu Tomljanović koja je zbog nerazumijevanja sa Hrvatskim teniskim savezom zamijenila zastavu Hrvatske s onom Australije. Tako će Ajla već za dva mjeseca na 'domaćem' australskom terenu ugostiti dojučerašnje kolegice iz reprezentacije, Anu i Donnu.

Naši tenisači su pak ove godine doživjeli potpunu 'eksploziju'. Ivo Karlović je i u 35. godini života pokazao kako je jedan od najdugovječnijih igrača na touru. Servis mu je ubitačniji no ikada, ali ni humor mu nije ništa oslabio. Završio je godinu kao 27. reket svijeta, što je pomak od 50 mjesta u odnosu na prošli prosinac. Ivan Dodig preporodio se otkako je intenzivnije pristupio igri parova. Zajedno je s Brazilcem Melom pokorio konkurenciju u Monte Carlu i na kanadskom Rogers Cupu, a kao šlag na kraju fantastične sezone stigao je trijumf protiv legendarne braće Bryan na finalnom Mastersu sezone.

I na kraju, Marin Čilić...

Kada smo rekli kako je Bornina pobjeda nad Rafom odjeknula kao malo što ove godine, pod tim 'malo' mislili smo na novog vladara Flushing Meadowsa. O Čilićevom trijumfu i preporodu nakon dolaska Ivaniševića sve je već rečeno. Marin je u ovoj godini napravio iskorak kakvom se nitko nije nadao, a samim je time nad njim višestruko veći pritisak da u narednoj, 2015. godini pokaže kako US Open nije bio slučaj dvotjednog nadahnuća. Međugorac je s Goranom dobio dvije stvari koje su mu nedostajale tijekom cijele karijere: servis i mentalna snaga. Nema razloga da ih ne iskoristi već u Australiji.

(Foto: Action Images, Pixsell)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!