Svaki igrač suparnika Rijeke u Europi ima vlastitog sponzora!

Za novac se snalaze kako znaju i umiju, pa su generalnog sponzora prije desetak godina tražili čak i preko eBaya stavivši na prodaju prava na klupsko ime. Generalni sponzor pokriva dio droškova, no način na koji popunjavaju budžet je doista zanimljiv, iako je uobičajen za većinu velških klubova, naime svaki igrač ima svog sponzora!

Lokalne tvrtke, ugostiteljski obrti pa čak i političke stranke financiraju pojedine igrače pa tako svaki ima drugačijeg sponzora, odnosno fiktivno je zaposlen u tvrtci koja mu isplaćuje mu plaću.

Primjerice, klupskog golmana Paula Harrisona, sponzorira tvrtka koja se bavi preradom aluminija, a napadača Grega Drapera plaća otac jednog od igrača iz klupske akademije, Ralphieja Challinora, kojem je Draper uzor i najdraži igrač. Jednom je pak sponzor klub prijatelja Laburističke stranke.

Uopće neloš poslovni model za domaće niželigaše, čak i neke prvoligaše. Ionako većina hrvatskih klubova živi na rubu socijale, mnogi igrači mjesecima ne dobivaju plaće, luksuzom se smatra par litara Cedevite na treninzima, a kronična besparica već je polako standard.

Ovako bi se omogućilo manjim, uspješnim lokalnim tvrtkama, koje si ne mogu priuštiti generalno sponzorstvo, a žele ulagati u domaći sport, da pomognu svom nogometnom klubu. Uspjeva u zemlji u kojoj je domaća nogometna liga praktički poluprofesionalna, zašto ne bi i kod nas? 

(foto: TNS)