NK Škabrnja: U drugom dijelu sezone smo jako pali, sljedeće napadamo treću ligu

Za današnji tekst popričali smo s trenerom Škabrnje, Šime Ivkovićem, budući da nam se predsjednik kluba Zvonko Škara nije javio na telefonske pozive. No, gospodin Ivković je dugogodišnji strateg NK Škabrnje te je dobro upućen u situaciju u klubu i samim time kompetentan sugovornik za naš tekst.

Ivković je vodio Škabrnju do prvaka 1. Županijske lige Zadarske županije, što je za klub iz malog mjesta od 1.700 stanovnika iz Ravnih Kotara, najveći uspjeh u 54-godišnjoj povijesti. Škabrnja je prvenstvo završila sa šest bodova prednosti ispred Polače, Pakoštana i Dalmatinca iz Crna.

No, kako prvaci četvrtih liga u Dalmaciji moraju u dodatne kvalifikacije za ulazak u viši rang, Škabrnja je pokleknula u play-offu protiv Zagore iz Unešića koja je u dvije utakmice slavila s ukupnih 6:1.

„Sezona je na kraju možda završila neslavno, iako smo jako zadovoljni s uspjehom. Sve strukture kluba se još uvijek razvijaju. U prvom dijelu sezone smo bili stvarno dobri i fizički spremni, stoga ostaje mali žal na završnici sezone i fizički pad koji nam se dogodio, djelomično zbog toga što imamo puno sezonskih radnika te igrači nisu mogli adekvatno trenirati. Pripreme za dodatne kvalifikacije su stvarno jako dugo trajale, bilo je teško okupiti igrače i to je jedan od razloga zašto nismo ušli u treću ligu“, rekao nam je za početak Ivković.

 

Škabrnja je osim osvojenog županijskog Prvenstva došla do finala županijskog Kupa u kojem je, pak, u utakmici na zadarskim Stanovima bolji bio Dragovoljac iz Poličnika nakon boljeg raspucavanja penala.

„Sezonci nisu jedini razlog zašto smo pokleknuli u finišu sezone. Imali smo problema s ozljedama, na polusezoni smo ostali bez najboljeg strijelca i igrača Luke Miletića, koji je otišao u Junak iz Sinja. Kasnije smo se okupili, doveli neka pojačanja, suvereno osvojili prvenstvo, ali ja nisam bio zadovoljan s radom i igrom kao u prvom dijelu sezone. Možda smo mogli i više napraviti“.

Škabrnja je podnijela zahtjev za treću ligu i dobila licencu za istu, stoga ambicije za prelazak u viši rang postoje.

„Škabrnja stvarno ima strašne uvijete, čak bih rekao i bolje od Zagore koja nas je pobijedila. Imamo dva vrhunska igrališta s navodnjavanjem, planove za nova, malo igralište s umjetnom travom i reflektorima, još nam fali zgrada s duplim svlačionicama, no to je lakši zahvat kojeg ćemo sigurno riješiti prije ulaska u treću ligu. U sljedećoj sezoni ćemo imati jaku ekipu i dogovorili smo se da idemo do kraja. Siguran sam da ćemo biti jaki“.

Kao i sve klubove do sada, predstavnika Škabrnje upitali smo na koji se način klub financira, radi li se većinski o lokalnoj samoupravi ili privatnim donacijama?

„Najvećim dijelom financiramo se od lokalne samouprave, imamo i neke sponzore, ali oni su više vezani za opremu i ostale stvari. No, uprava kluba i načelnik očekuju u bližoj budućnosti dovesti neke jače sponzore, jer bez njih teško možemo napredovati. Postoji već nekakva financijska konstrukcija i plan za dalje i nadam se da će se oni ostvariti. U klubu svakako postoji plan za napasti treću ligu.“

Škabrnja je mjesto koje je dosta propatilo za vrijeme Domovinskog rata, jedno vrijeme klub nije funkcionirao te je ponovno osnovan 1994. Koliko je klubu trebalo vremena da se stabilizira, osovi na noge i postane konkurentan u županijskom nogometu?

„Za vrijeme rata je svima s ovih prostora bilo teško, tako da nas rat nije previše zakočio u odnosu na ostale klubove. Napravili smo igralište i krenuli skupa, jer smo svi bili u sličnoj situaciji. Tradicija postoji od 1963., i pridružilo nam se dosta kvalitetnih igrača kada smo se '94. obnovili. No, najveće uspjehe u povijesti Škabrnja bilježi od 2010. kada je krenuo ovaj projekt u kojem se i sada nalazimo“.

Kakva je situacija s omladinskom školom, imate li problema s brojem djece?

„Imamo tri uzrasta, 50-ak djece, no od djece su nam veći problem treneri. Njih fali. Ne možemo se dočepati trenera koji imaju znanje i svaki svoj uzrast, pa da se možemo proširiti. Djece ima i stvarno su kvalitetni, igraju sa Zadrom završnicu svojih prvenstava. Naša županija je rasadnik talenta i pitanje je vremena kada ćemo opet izbaciti svjetsku klasu. Trenere lagano školujemo i brzo ćemo se i na tom polju pojačati“.

Škabrnja ima svoju navijačku skupinu Žuti vlak. Zanimalo nas je za kraj kakva je bila njihova podrška na utakmicama, i koliko ste uopće prosječno gledatelja imali?

„I ste strane smo možda malo pali. U navijačkoj skupini Žuti vlak su mladi dečki, ali još fali da budu malo organiziraniji. Ovakve utakmice poput doigravanja i finala Kupa će samo pridonijeti razvoju grupe, bit će sve više ljudi i svake godine će biti bolji. Mi smo na utakmicama imali između 150 i 200 ljudi, a na posljednje dvije utakmice i oko 600, 700“, rekao nam je za kraj Ivković.

Piše: Niko Rukavina

(Foto: NK Škabrnja)