Ironično, ali istinito: Estonija posramila Hrvatsku i prva zapravo naplatila Čačićevu pasivnost

Četiri dana nakon vrlo bitne kvalifikacijske pobjede nad Ukrajinom, hrvatska ekspedicija koja bi se s obzirom na sastav i okolnosti mogla prije nazvati „kažnjenička bojna“ gostovala je u Tallinnu, kod starih znanaca iz estonske reprezentacije.

>UŽIVO: Kraj mučenja, Estonci se prošetali protiv nikad lošije Hrvatske

Mnogo je pitanja bilo ususret ovog puta, kojeg su pošteđeni bili Modrić, Subašić, Brozović, Rakitić i Mandžukić, dakle naši najbolji pojedinci. To je kompenzirano bizarnim pozivom Perišiću, koji radi kartona nije mogao nastupati protiv Ukrajine, ali je pozvan kako bi valjda mogao po prvi put ponijeti kapetansku traku. Brojčani deficit značio je da ćemo morati izvoditi određene rošade, a to je podrazumijevalo da ćemo se vratiti na onaj sustav sa trojicom u zadnjoj liniji, nešto što je Čačić već – također silom prilika – pokušavao testirati na onim prijateljskim susretima uoči Eura, protiv Izraela i dijelom protiv Mađarske.

To tada nije funkcioniralo, a i ovdje se vrlo rano pokazalo kako nemamo igrače za takav sustav. Igrala se neka pedeseta sekunda kada je Luts pobjegao konfuznom zadnjem redu i pogodio kroz noge Kaliniću za rano slavlje domaćina.

Iako smo tada očekivano preuzeli konce igre, jednostavno smo imali previše problema s pokretanjem napada iz zadnje linije. To je bio prvi problematični segment, pošto se niti jedan od trojice u sastavu Lešković – Mitrović – Vida nije profilirao kao naročito siguran s loptom u nogama. Estonci su stali duboko, a kako ni Bradarić ni Kovačić nisu adekvatno reagirali i pokušali pomoći zadnjoj liniji, događale su se bizarne situacije poput one kada je Kramarić u jednom trenutku pri izgradnji napada stigao na dvadesetak metara od Kalinićevog gola po loptu.

Strukturalni problemi su se isticali i u ofanzivnom dijelu. Dok je ulogu desnog wingbacka preuzimao Rog, Pjaca je zamišljen kao igrač koji će stajati negdje između linija, odakle bi se trebao pokušati ubaciti iza leđa estonske obrane ili otvoriti prostor. Međutim on je previše vremena gubio lutajući na svoju prirodnu zonu uz lijevu aut-liniju, gdje je Perišić silom prilika stajao visoko (makar ni inače u takvom sustavu ima velikih problema s defanzivnim zadaćama koje su ga ovdje zaobišle), pa je tu dolazilo često do kolizije.

S obzirom da su Estonci izbjegavali direktni presing, stvarali smo prigode konfuznom rasporedu na terenu unatoč. Pokušavao je Čop u 30. minuti i Lešković u 45. minuti, kao i Perišić u 40. minuti, ali najbolja prigoda je pripala – Estoncima. Ovog je puta Luts stigao do prostora za centaršut, a Toomet glavom skreće loptu nisko; Kalinić sjajno nogom skida njegov šut, a isti igrač stiže na odbijeni udarac koji Vida umalo skreće u vlastiti gol.

Upitno je i zbog čega nismo vidjeli Jedvaja od prve minute u sustavu s trojicom iza, već je umjesto njega prostor u prvoj ekipi dobio Lešković sa svega 450 minuta kompetitivnog nogometa u gotovo godinu dana, ali što je i važnije, izrazito nesklonog igri u ovakvom sustavu. Jedvaj se razvija u smjeru modernog stopera kojeg tek neiskustvo ponekad ponese u pretjeranu agresivnost u izlasku na loptu, a nije da bi ga barem jedno poluvrijeme u ovakvom sustavu naročito izmorilo. Umjesto toga je Čačić odlučio pokrenuti već također viđen potez „kontrole štete“.

Nakon deset minuta statičnosti u drugom dijelu uvodi Pivarića i Badelja umjesto Roga i Bradarića, čime smo prešli na varijantu 4-4-2/4-2-3-1. U 63. minuti novi šok – Pjaca okreće koljeno u mjestu i izlazi sa bolnom grimasom, umjesto njega je ušao Ćorić. Izlet na prohladni sjever pretvarao se polagano u noćnu moru. Posljedica svega je da smo u rubriku prigode u drugom dijelu upisali svega – dalekometni pokušaj Kramarića daleko preko gola i vratnicu Čopa pred sam kraj utakmice. Ali zato Estonci nisu štedjeli. 

Tempo utakmice nije sugerirao da ćemo vidjeti promjene u rezultatu, ali Estonci su čak imali više loptu u nogama i tražili prostor za prići golu Kalinića. Ne samo da su došli do prostora, već su u svega tri minute torpedirali Hrvatsku sa dva pogotka. U oba slučaja, kod Vassiljeva u 81. i Zenjova u 84. minuti u pitanju su bile katastrofalne reakcije hrvatske obrane. Kod prvog gola Vassiljev je imao apsurdno mnogo prostora za udarac između razvučenih Mitrovića i Leškovića, dok je Zenjov pobjegao preko lijeve strane na kojoj je Pivarić propustio zatvoriti stranu i podvukao loptu ispod Kalinića za velikih, konačnih 3:0.

Lako što je ovo prvi pravi poraz  Čačića kao izbornika Hrvatske, u prijateljskim utakmicama je to relativna stvar. Ono što će mnogi vjerojatno izbjeći istaknuti, slučajno ili namjerno, je da je ovo još jedan krunski dokaz koliko Čačić nema nikakvu ideju kako prodrmati ekipu, s tim da je ovdje – kao i u prethodna dva slučaja kada je išao iskušati alternativne sustave igre – promašio i u samoj pripremi, nešto što ga inače služi. Panični potez nakon trećeg gola Estonaca u kojem je Vidu zamijenio Jedvajem samo govori o „gubljenju konaca“.  

Ovdje je Čačića pasivnost koštala sramotnog poraza, ali pitanje je hoće li iz ovoga izvući neke pouke. Mnogo je puta izbornik prošao bez posljedica u sličnim okolnostima, bildajući svoju reputaciju s vremenom kao čovjeka čije se odluke, bile zaista njegove ili ne i postojale one u određenim trenucima ili ne, ne smiju preispitivati. Ironično je da su se njegove trenerske mane potencirale na ovakvom susretu, ali nekada je i do toga moralo doći.

Inercija i po zakonima fizike nekada mora dobiti dodatni impuls ili jednostavno – prestati.

(Foto: Action Images)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!