Hrvat koji je trenirao Emmu Raducanu za Germanijak: "Sada mi se javljaju i čestitaju oni koji nisu vjerovali u Emmu"

Nema veze što su površni pratitelji tenisa u čudu kada pogledaju niz s kojim je Emma Raducanu stigla do finala US Opena. Međutim, kada se i dobri poznavatelji bijelog sporta, čak i oni koji žive od tenisa stanu čuditi onda je jasno da ovih dana u New Yorku svjedočimo nečem zaista velikom.

Emma Raducanu je Britanka, rođena u Kanadi od majke Kineskinje i oca Rumunja. I trenera Hrvata. Zagrepčanina iz Travnog. I velikog navijača Dinama. Zapravo, Roman Kelečić (35) je njen bivši trener koji je učio Emmu Raducanu u iznimno osjetljivim teniskim godinama. Skupa s njenim ocem Ianom, bdio je nad karijerom tada talentirane tenisačice, putovao s njom po turnirima, učio je nekim stvarima s kojima je danas Emma najveća senzacija svjetskog tenisa.

“Gurali smo skupa jedno dvije i pol godine. Njen otac i ja. I onda kada je postalo jasno kako Britanija ima teniskog dragulja. U karijeru se uključio Savez koji ima puno mogućnosti, pogotovo financijske. I tu smo završili suradnju, ali ostali smo u sjajnim odnosima”, priča nam Kelečić koji sada radi kao trener u Dubaiju. U čuvenoj akademiji Tennis360. I pozorno prati svaki njen meč…

“Ja sam bivši tenisač, prvak Hrvatske do 18 godina, seniorski u parovima. Međutim, kada sam trebao napraviti iskorak u seniorski tenis, jednostavno nisam imao podršku. Tenis je skup sport i ako nemaš nekoga da te prati, najčešće to ode krivim smjerom. Ja sam putovao po turnirima bez trenera, pogubio sam se u jednom trenutku i shvatio da nemam mogućnosti opstati na toj razini. Prebacio sam se u trenere. Zapravo, prvo sam bio sparing partner tenisačima. Svakako moram spomenuti Baju Friščića koji je bio moj mentor i uveo me u svijet trenerskog posla. U jednom trenutku sam otišao u Englesku i ondje su mi pomogli Ivanišević, Ćorić i Prpić. Svojim relacijama su mi otvorili neke kontakte i dobio sam posao u teniskoj akademiji Bromley Tennis Centre. Tu sam upoznao oca od Emme i tako je krenula naša priča”, prisjeća se Kelečić detalja kako je krenula suradnja s Emmom Raducanu. Zapravo ga je u tim uključio Alistar Filmer koji je već radio s Emmom, da bi potom Kelečić i otac Raducanu nastavili sami.

Uspjeh i napredak postao je evidentan. Uz to idu i glasine na koje se nisu osvrtali.

“Najteže ti je nekome oprostiti uspjeh. Kako se Emma dizala u tenisu, tako su krenule priče. Te otac ovakav, te trener onakav. Na svu sreću, nismo se obazirali već smo imali plan po kojem smo radili. Nema mi ništa draže nego kada mi se sada jave živi svjedoci tog vremena i kažu: “Da, bili ste u pravu”. Ponosan sam na Emmin uspjeh i kao trener i kao čovjek koji je dvije i pol godine živio s njom. Turniri, putovanja, treninzi… Ne mogu vam opisati koliko je lijep osjećaj kada je sada gledam i vidim neke svoje stvari na kojima smo radili kako ih sjajno implementira u svoju igru”, priča naš sugovornik.

Iako se sada o Emmi zna sve, ono što će Kelečić istaknuti su tri stvari. Silan talent, iznimna mentalna snaga i obitelj Raducanu.

“Da se razumijemo, ako nemaš talent onda nemaš što raditi u ovom sportu. No, da bi izvukao najviše iz toga ti moraš biti strašno jak u glavi. A Emma je upravo to. Kada nije bila zadovoljna mečom ili treningom, ostala je sama i udarala po lopti. Odemo u Indiju na turnir, dođe do finala koja se igra dan kasnije u nekom kasnijem terminu. I stignu domaćini i predlože kratku turu po gradu. Mi svi oduševljeni a Emma kaže: “Hvala vam na tome, ali me ne zanima. Ovdje sam došla igrati tenis i uzeti turnir”. I uzme stvari i ode u svoju sobu. Eto, to je Emma. Na kraju, vjerujte mi kako otac Ian ima velike zasluge. Mnogi su ga gledali u čudu, rekli “Evo još jednog ambicioznog tate”, a on je furao svoj film. I svima dokazao da su u krivu. Uostalom, kada bi velika većina roditelja uložila sve na kartu tenisa, Ian je inzistirao na školi. Emma je uredno kombinirala tenis i školu i time je ovaj uspjeh veći.”.

S Ianom Raducanuom, Kelečić je u stalnom kontaktu. Čuli su se nakon polufinala, razmijenili nekoliko pogleda. I dok naš sugovornik nije krio oduševljenje igrom mlade Britanke, otac je imao nešto za reći.

“A baš sam se nasmijao. Rekoh mu: “Pa što sada imaš za dodati. Emma je ušla u finale sa 6-1, 6-4. Nije izgubila set od kvalifikacija. Pusti je sada”. Odgovorio mi je da ima prostora za napredak, ali da je neće uznemiravati nego pričekati kraj turnira pa će joj reći. Eto, to je Ian. Moj veliki prijatelj i osoba koja je išla kontra svih i na kraju uspjela”.

Roman se nije čuo s Emmom otkako je počeo turnir. Kada su prestali sa suradnjom, uveli su pravilo da se čuju dan prije prvog meča i dan nakon posljednjeg. Roman se nada da će poziv biti svečarski sa čestitkom.

“Baš vjerujem u nju. Ima taj pobjednički mentalitet i ima nešto u sebi što je svojstveno tenisačima s ovih naših prostora. Emma zna izaći na teren i reći samoj sebi; “Došla sam ovdje pobijediti. Roman, ja ću osvojiti taj turnir”. I sav fokus je na tome. I ima još nešto što čini razliku od sjajnih tenisača i šampiona. Ima taj “strong shot”. Ne znam kako da vam to najbolje opišem nego udarac koji odlučuje mečeve. Dakle, i kada nije na razini koja joj treba da mirno privede meč kraju, Emma izvuče taj udarac u pravom trenutku koji okrene cijeli meč u njenu korist”, ponosno priča Kelečić u čijem glasu je zavidna doza ponosa. Kada priča o svojoj bivšoj učenici, imamo osjećaj kao da je u igračkom boxu u Flushing Meadowsu. I da pozorno prati svaki poen Emme Raducanu. I uživa...