Hrvat kapetan najpoštenijeg kluba ikad: Za simuliranje nas kažnjavaju 500 eura

U švedskim medijima nedavno je izašla zanimljiva priča, drugoligaš Östers IF odlučio je novčano kažnjavati svoje igrače zbog simulacije. Za svaki odglumljeni penal na koji sudac nasjedne, čak ako donese tri boda, varalice će biti kažnjeni od 300 do 500 eura, ustvrdi li mu se krivica analizom snimke nakon utakmice.

Priča bi nam bila dovoljno zanimljiva sama po sebi, ali „skrolajući dolje“ došli smo do još zanimljivijeg podatka, klupski kapetan je švedski Hercegovac! Mario Vasilj (34) rođen je u Värnamou, gradiću od 20-ak tisuća stanovnika na švedskom jugu, ali otac mu je iz Ljutog Dolca kraj Širokog Brijega.

Prije 12 godina preselio je u Växjo kako bi igrao za Osters i trenutačno je kapetan neslužbeno najpoštenijeg kluba na svijetu. Iako je potpuno nepoznat domaćoj javnosti i rođeni je Šved, odgovorio nam je na SMS poruku pismenije od mnogih Hrvata, a kad smo ga nazvali, javio se na tečnom hrvatskom jeziku.

„Istina je, klub nas novčano kažnjava za svaki odglumljeni penal,“ započeo je Mario Vasilj, branič švedskog drugoligaša Östersa za Germanijak, pa objasnio „kazneni sustav“.

„Iznose ne uplaćujemo u klupsku blagajnu, nego ih skidaju s bonusa dogovorenog na početku sezone. Što se manje budemo bacali, više će nam biti uplaćeno na račun s posljednjom plaćom u studenom kad završava natjecateljska godina u švedskom nogometu.“

To klupsko pravilo već je neko vrijeme na snazi, ali su ga tamošnji mediji izbacili u prvi plan nakon nedavne utakmice Barcelone i PSG-a, koja je usprkos fantastičnoj partiji Katalonaca bila tribina za još jednu raspravu „jel' bio penal ili ne“. Ostersu se to više neće događati jer će svaka njihova pobjeda ubuduće biti lišena svake sumnje, a na klub se neće bacati nepotrebna i nezaslužena ljaga.

„Zasad se to poštuje, još nam nisu skidali od bonusa,“ otkrio je.

„Što na to kažu moji suigrači? Uglavnom se slažu s tim. Drugačije razmišljaš kad si u prilici odglumiti penal, nije ti tako lako pasti. U nekom drugom klubu trener bit te pohvalio nakon prevare, ako donese tri boda, a kod nas ne smije.“

„Neki pak smatraju kako to nije dobro, jer bi naši suparnici to mogli iskoristiti, više provocirati, biti agresivniji ili tako nešto. Ima to svojih prednosti, ali i nedostataka, vidjet ćemo na kraju sezone je li bilo ispravno,“ kaže Vasilj, po vokaciji stoper pa nije često u prilici pasti u šesnaestercu, ali osjetio je na svojoj koži kako je žrtvama „padavičara“.

„Dogodilo se i meni par puta u karijeri, poludiš, ali što je najčudnije, ne ljutiš se toliko na suparnika što se bacio, nego na suca i njega okrivljavaš za sve nakon utakmice.“

Na ideju je došao član uprave Johan Lindberg i nadaju se kako će naići na pozitivne reakcije u javnosti te kako će ih i ostali klubovi kopirati. Taj potez bi trebao poboljšati klupski imidž, a cilj mu je iskorijeniti simuliranje te na kraju krajeva pomoći sucima.

„Nije ni njima lako sve vidjeti, često neispravno dosude penal jer su u lošoj poziciji, igrači im ometaju dobar pogled na situaciju... Možda ovo neće riješiti taj problem, ali ako nešto započne u tom smjeru, pokazat će se uspješnim. Uvedu li se, primjerice, naknadne kazne za igrače koji simuliraju, možda ni oni neće tako lako padati. Dvaput će razmisliti o bacanju u šesnaestercu kad ih neko suspendira za uzvrat,“ tvrdi Mario, prezimenjak bivšeg golmana hrvatske reprezentacije, Ćirinog brončanog, Vladimira Vasilja.

„On je iz Međugorja podrijetlom, igrao je za Široki Brijeg, moji su iz Ljutog Dolca, prezimenjaci smo, ali nismo u rodu,“ rekao je, pa pobliže objasnio svoje poveznice s Lijepom našom.

„Otac je sedamdesetih otišao poslom najprije u Njemačku pa u Švedsku. Brat i ja smo rođeni ovdje osamdesetih, ali s obitelji pričamo na hrvatskom jeziku. Svako ljeto dođemo u Hercegovinu i potom na Makarsku rivijeru, imamo kuću u mjestašcu kraj Makarske.“

Njegova nogometna priča slična je onoj Zlatana Ibrahimovića, dijete je hrvatskog iseljenika rođeno u Švedskoj koje je bilo bolji nogometaš nego hokejaš, ali Vasilj nikad nije dosegao razinu velikog Ibre.

„Igram u Östersu već 12 godina, cijelu svoju karijeru. Relativno kasno sam počeo profesionalno igrati, s 22 godine i nisam igrao ni za jednu reprezentaciju u mlađim uzrastima. Moj klub je nekoć igrao u prvoj ligi, sad smo drugoligaš, nešto nižoj razini, ali sam profesionalac, ne moram raditi uz nogomet.“

„Plaća mi nikad nije kasnila, klub je sjajno organiziran, rekao bih da imamo uvjete kao prvoligaši. Kad sam došao klub je igrao prvu ligu, tri sezone svoje karijere proveo sam u elitnom rangu i ostao igrati kad smo ispali.“

„Gledao sam utakmice u BiH i Hrvatskoj i reći ću da je u Švedskoj infrastruktura mnogo bolja i organizacija je na višoj razini, ali nogometaši su kvalitetniji na našim prostorima, igra se bolji nogomet.“

Kako prati klupski nogomet na ovim prostorima, ne treba ni pitati gleda li reprezentaciju...

„Često sam na utakmicama Hrvatske i naših klubova kad igraju na sjeveru Europe. Bio sam u Malmöu kad je Hajduk gostovao prije desetak godine, najsvježije gostovanje mi je utakmica protiv Norveške u eri Nike Kovača. Skinuli su bratu i meni dresove na ulazu jer je našim navijačima bio zabranjen ulazak na stadion.“

„Tko mi je naš najbolji igrač? Luka Modrić! A na mojoj poziciji? Vedran Ćorluka, on je naš najkompletniji stoper,“ kaže, pa otkriva svoja iskustva protiv hrvatskih nogometaša.



„Nisam imao priliku igrati protiv Hrvata u vlastitoj karijeri. Nema ih puno u Švedskoj, Ivan Turina bio je jedan od poznatijih, ali nikad ga nisam susreo na travnjaku. Poznavao ga je moj prijatelj i bivši suigrač Kenny Pavey. Došao je u Östers baš iz AIK-a i ispričao mi je samo najbolje o njemu,“ otkrio je Mario, koji je dodatno povećao koloniju Vasilja u Švedskoj.

„Oženio sam se Bosankom, moja supruga je iz Jajca. Doma pričamo miješano, malo švedski, malo na domaćem jeziku, planiramo i djecu naučiti naš jezik te, naravno, svake godine dolaziti u naše krajeve,“ zaključio je Mario Vasilj.

(foto: privatan arhiv)

Razgovarao: Andrija Vuković

Germanijak pratite i na Facebooku!