Lokosice nadomak europskog sna ali problema ne manjka: Posuđujemo podlogu za igranje

Rukometašice Lokomotive u nedjelju su u prvoj utakmici finala Challenge kupa kod kuće svladale švedski Hoors sa 23:19 i tako sa četiri razlike putuju na uzvrat u Švedsku, koji je na rasporedu u subotu.

Rukometašice Lokomotive sjajnom partijom stigle na prag osvajanja drugog europskog trofeja u povijesti

„Bila je super utakmica, samo sada treba izdržati ovu drugu“, javila nam se direktorica Lokomotive i naša proslavljena rukometašica Klaudija Bubalo. Telefoni neprestance zvone, svi žele čestitati i poželjeti mnogo sreće djevojkama da pruže jednako dobru predstavu i u uzvratu.

„Cure su do sada na svakom gostovanju pokazale možda čak i bolju igru nego kod kuće. Ovdje su im bile nove okolnosti, publika, televizijski prijenos. Osim za našu kapetanicu Razum, za ostatak ekipe je to novost. Koliko god mi htjeli da im to ne smeta, one su ipak o tome razmišljale“, pojašnjava Bubalo.

Na terenu se to moglo vidjeti samo u završnici prvog poluvremena, ali ostatak utakmice je proveo u dominaciji Lokosica.

„Najvažnije je da tim putem nastavimo i dalje. Bit ćemo druge u prvenstvu, do kraja su ostale još tri utakmice, a imamo sedam bodova prednosti pred trećeplasiranom ekipom. Neovisno o ishodu u subotu u Švedskoj, mi ćemo i sljedeće sezone igrati Challenge Kup“.

Postoje li planove za možda igranje natjecanja koje je rang iznad, EHF kup?

„Mi bi to mogli igrati, ali to nam je malo ipak zahtjevnije. U grupi se igra kao i u Ligi prvaka, a mi smo već sada imali dosta povećanih troškova zbog finalne utakmice“.

Problem su uvjeti za igranje, a nisu imali čak niti podlogu za igranje! To su morali posuditi, kao i dvoranu.

„Morali smo organizirati adekvatnu dvoranu, od PPD Zagreb smo posudili podlogu i zahvaljujem im se na tome jer su nam opet izašli u susret. To sve jako puno košta. Zbog svega toga i zbog mladosti ekipe, koja bi sljedeće sezone mogla biti još i mlađa, mislim da nam je Challenge kup baš po mjeri“.

Iako je rang ispod EHF kupa i Lige prvaka, Challenge Kup je vrlo konkurentno natjecanje.

„I Šveđanke i Nizozemke su na nivou klupskog rukometa. Možda nisu u top rangu ali itekako jesu na reprezentativnom nivou. To je sve škola rukometa koja daje vrhunske igračice za vrhunske klubove, koje na nivou reprezentacije zadnjih godina daju vrhunske rezultate“.

Europu su Lokosice mogle igrati i prošle sezone, ali nisu imali financijskih mogućnosti.

„Svaka zemlja ima pravo ovisno o rezultatima, na nekoliko mjesta u europskim kupovima. Nama nažalost niti prvak ne ide izravno u Ligu prvaka jer nas jako malo igra Europu, većinom mi i Podravka, a mi nažalost prošle godine nismo niti igrali Europu zbog financijske situacije. Ove godine nam trošak igranja u Europi pokriva Grad Zagreb jer smo među klubovima od značaja Grada Zagreba. Nismo niti planirali da ćemo doći do finala i to prekrasno ali su nam dosta povećani troškovi“, ističe Bubalo.

Potencijalni sponzori možda će nakon ovako sjajnih rezultata imati više sluha. Prvi europski trofej nakon 26 godina i 1991. godine kada je slavila u Kupu IHF, nadomak je ruke.

„Nama za funkcioniranje kluba stvarno ne treba puno. Imamo još neke repove iz one godine kada smo igrali ligu prvaka i kada smo osvojili dvostruku krunu, prvenstvo i Kup. Moramo riješiti taj dio kako bi onda mogli mirno planirati budućnost naše rukometne škole i prve ekipe“.

Ali sve će biti vrlo slično ovim temeljima sadašnje ekipe.

„Tražimo mlade, borbene i karakterne igračice, koje znaju što hoće. Već sada imamo vrijedne cure, koje su drugu sezonu zajedno. One su pozitivan primjer, studiraju i  odgovorne su, posložile su stvari tako da mogu i jedno i drugo gurati na vrhunskoj razini“.

Bubalo je posebno ponosna na mlade naraštaje.

„Imamo veliku školu rukometu i prekrasno je vidjeti kako ta djeca nakon utakmica trče na teren slikati se sa igračicama i traže autograme. To je sve jako pozitivno, da se guraju i motiviraju da budu kao i one“.

Slično je i njoj bilo dok je gradila bogatu rukometnu karijeru, tijekom koje je postala jedna od najboljih hrvatskih rukometašica. Najveći dio karijere je provela u Lokomotivi, a igrala je i u francuskom Metzu. Uz Lokosice je vežu posebne uspomene, a sjećanja su se vratila baš u nedjelju.

„Sjećam se kako sam prije 19 godina igrala finale s Lokomotivom. Bilo je to naše posljednje europsko finale. Tada je utakmicu pratilo 3.500 ljudi. Sada nismo još na tom nivou ali vremena su totalno drugačija. Nažalost, potpuno je drugačiji doživljaj sporta u Hrvatskoj i briga odgovornih nije na nivou na kojem je to nekad bilo. U nedjelju je utakmicu uživo gledalo negdje između 1200 ljudi i 1500. Karte su bile besplatne i moram reći da su tribine bile izuzetno dobro popunjeno, što je jedan veliki plus“.

Nadamo se da će i iduće sezone tribine pune. Za to će trebati dobri rezultati i jednako dobra i motivirana ekipa.

„Malo ćemo promijeniti ekipu ali moramo napraviti promjene i u trenerskoj strukturi rada unutar kluba na svim razinama. Lokomotiva mora biti bolja i jača na svim segmentima. Podignula nam se razina otkako je Šoštarić preuzeo prvu ekipu i vodio našu škola rukometa. To je počelo jako dobro funkcionirati. Kad sezona završi, onda ćemo sjesti, vidjeti što i kako je najbolje. Imamo brojnu djecu i puno selekcija. Lokomotiva mora biti kao i prije deset godina, među najboljima gdje god da igra i u kojem god rangu“, poručila je direktorica Lokomotive.

Aktualne obaveze teško ispunjavaju, pa bi u planovima za budućnost itekako bila dobrodošla pomoć sponzora.

„Grad Zagreb zasad nam plaća troškove putovanja, razvojnog programa mladih i pripreme za natjecanja. Ostalo financirano sami i sve je na menadžmentu kluba. Teško je ali nekako guramo“, zaključuje Bubalo.

(Foto: Pixsell/Facebook)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!