Udri, majstore!
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 11.09.23. | 11:05
US Open nikada nije imao ovako starog prvaka u “open eri”: osvojio je svoj 12. Grand Slam u New Yorku nakon što je proslavio 30. rođendan. I ne namjerava stati
Sredinom prvog desetljeća 20. stoljeća tenis je konačno dobio ono što mu je nedostajalo posljednjih godina - viteško suparništvo između dva istinska velikana. Jedan elegantan kao plemić, graciozan u pokretu, uvijek smiren, proračunat kao švicarski bankar. Još jedan fizički superiorniji, sam Apolon, opran suncem i vjetrom s Mediterana. Takav elitistički sport dobio je sve što je trebao. Kontrast. Dva potpuno različita superjunaka. U njihovim se glavama već razvijao scenarij za dvodesetljetni blockbuster.
Ono što producenti tog filma nisu mogli predvidjeti je da će se negdje u to vrijeme i nešto istočnije pojaviti tvrdoglavi kreten izduženog lica koji je tada izgledao kao neodgojeni Balkanac - onaj koji samo želi ukrasti. komad slave koji mu ne pripada. Jer oni su svoje heroje već amenovali. I tu sada više nema tko što mijenjati, piše Dejan Stanković, glavni urednik Mozzart Sporta, najvećeg i najrelevantnijeg sportskog portala u Srbiji, u velikom komentaru o Novaku Đokoviću.
Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)
Zato su mu i zviždali. Gdje god se pojavio. Zato su isticali džentlmensko držanje Rogera Federera čak i kada se nije ponašao nimalo džentlmenski. Zato su gurali priče da je Rafael Nadal čovjek nadljudskih sposobnosti, gotovo božanskih osobina, iako se Španjolac pred njim doimao kao sasvim običan smrtnik.
On kao najveći svih vremena. GOAT. Novak Đoković. Prošlo je dugo vremena. Sada podcrtano debelom olovkom. Toliko gusto da su i na Zapadu morali priznati: nema mu ravnog. To više nema ni veze s ukusom. Ova rasprava je stvar povijesti, a Đoković je pobijedio jedina dva konkurenta, ali baš sve argumente osim onog subjektivnog. Onog s kojim nema rasprave.
A i takvih je sve manje, a nije slučajno da je New York prije dvije godine u finalu navijao da Đoković osvoji sva četiri Grand Slama u sezoni. Zapadni svijet shvatio je da zlatne godine svjetskog tenisa prolaze pred njegovim očima i odlučio ih je provesti na najpametniji način: prepustit će se i uživati. Tko zna kada će opet vidjeti ovakvog igrača. Ako će uopće. Jer nije se ovako pojavio do Novaka. A potvrde možemo izvlačiti do sutra.
Od toga da mu je ovogodišnji US Open bio 72. Grand Slam u karijeri, da je igrao u finalima gotovo polovice njih, točno 36 (?!), te da je osvojio čak 24, dakle 33 posto. Kroz činjenicu da se pobjedom nad Daniilom Medvedevom vratio na prvo mjesto ATP liste i da će tu sigurno ostati najmanje do 6. studenog, što znači da će na tronu provesti minimalno 397 tjedana. Oko 400 je pred vratima. Federer nije mogao preko 310, Nadal je dobacio do 209.
Ovom posljednjom titulom Novak je čak stigao do, smatralo se, nedodirljive Margaret Court s već spomenuta 24 Grand Slam naslova. Nitko to nije mogao predvidjeti, jer dugo su Federer i Nadal godinama i iskustvom traumatizirali početak njegove karijere. Podsjetimo, Đoković je svoj prvi Grand Slam osvojio 2008. godine u Melbourneu, na drugi je čekao do 2011. godine, s nepune 24 godine. Sada ima 36 godina i tri mjeseca. ‘Fun Fact’: US Open nikada nije imao starijeg prvaka u "open eri" (nakon 1968.).
Možda je upravo zbog tog trnovitog starta u borbi s dvojicom okrutnih vladara tadašnjeg svjetskog tenisa Đoković bio osuđen na permanentnu borbu s ostatkom svijeta, ali prije svega s granicama ljudske izdržljivosti. Sada proživljava drugu mladost. Tri od zadnja četiri Grand Slama su njegova. I to se događa drugi put u posljednje tri sezone. Ukupno četiri puta u razmaku od 12 godina. Nevjerojatno!
Iako nekako sasvim razumljivo kada govorimo i pišemo o Novaku. Čak pola trofeja osvojio je nakon 30. rođendana, Nadal samo osam, Federer četiri... A koliko su ga samo kritizirali u Srbiji kad je počeo eksperimentirati s različitim vrstama prehrane i odrekao se mesa? Znao je što radi. Uvijek je znao.
Čak i madridska Marca, kao možda najutjecajniji sportski list u Europi, uz svakako L’Equipe i La Gazzettu dello Sport, priznaje da je Novak "najveći svih vremena" i da kontroverze više nema. I izvlači 14 brojki koje idu u prilog toj tezi. Od toga da je 2015. godine, osvojivši 11 naslova (Australian Open, Indian Wells, Miami, Monte Carlo, Rim, Wimbledon, US Open, Peking, Šangaj, Paris-Bercy i Masters Cup), osvojio rekordnih 16.875 bodova, tj. ima 39 Masters naslova, tri više od Nadala, 11 od Federera... Đoković je svaki osvojio barem dva puta, Nadal, recimo, nikad nije slavio u Miamiju i Šangaju, Federeru nedostaju Monte Carlo i Rim.
Uostalom, i kad ih suprotstavimo, Đoković je superioran. Protiv Federera 27-23 u međusobnim duelima, protiv Nadala 30-29. U cijeloj karijeri 1.287 mečeva, nedostižnih 1.076 pobjeda. Za prosječno 83,60 posto dobivenih ogleda. Nadal je na 82,9 posto s 1068 pobjeda i 220 poraza.
I, to nitko ne spori, Nadal je čudo prirode. A Roger Federer najljepša je slika tenisa, dokazani genijalac s reketom u ruci.
Ali najbolji je Novak Đoković. I samo je pitanje kolika će biti razlika, kada će odlučiti da je dosta. I ne čini se da će uskoro. Taj tvrdoglavi nasilnik s početka priče napravio je pokoju boru, živci su mu se malo istanjili, pa sada na bezobrazluk može odgovoriti istom mjerom, ali jedno se nije promijenilo. On baš i ne voli gubiti, zaključuje Dejan Stanković (Mozzartsport). Originalni tekst pronađite OVDJE. (G)
