Tako malen, a tako velik

No, krenimo redom.

Giovinco je pristupio Staroj Dami još kao dijete od 9 godina. Iako omalen rastom, njegov talent bio je ogroman. „Narasti će“ mislili su u Juventusu, ali vrijeme je pokazalo da kada su to govorili ipak nisu bili u pravu.

No bili su u pravu kada je riječ o prepoznavanju talenta te u tom slučaju nema nikakve dvojbe da su u Juventusu dobro postupili popisavši Sebastiana i tri godine mlađeg mu brata Giuseppea. Sebastian je osvojio sve što je osvojiti moglo, te je u mlađim uzrastima (Primavera) Giovinco osvojio talijansko prvenstvo, kup, superkup i poznati turnir u Viareggiu, gdje je proglašen za najboljeg igrača.

Iako je Juventus tih godina živio teške dane, Giovinco je dočekao svojih 5 minuta te je u sezoni 2006/2007 debitirao za svoj Juve, ušavši u igru protiv Bologne. Bologna, klub velike tradicije koji ima sedam osvojenih Scudetta, igrala je tih godina Seriu B, baš kao i Napoli, Genoa, Hellas Verona, Bari i mnogi drugi veliki klubovi talijanskog nogometa.

Giovinco je zamjenio Rafaellea Palladina pa je u svom prvom nastupu upisao i prvu asistenciju, namjestivši gol strancu sa najviše pogodaka u dresu Juventusa. Pogađate, riječ je o velikom Davidu Trezeguetu.

 Ipak, Juve tih godina nije bio u poziciji da daje veliku priliku mladim igračima. Nakon što su izbačeni u Seriu B, mnogi igrači poput Ibrahimovića, Zambrotte, Viere i Cannavara napustili su Juventus te su sreću potražili u nekim drugim europskim velikanima. Navijači su tražili ekspresan povratak u Seriu A (kojeg su i dobili) te se tadašnji strateg crno-bijelih Didier Deschampes okrenuo provjerenim igračima poput našeg Roberta Kovača, Giuliana Giannichedde, Marca Marchionnia, a od mlađih igrača najviše prilika dobivao je donedavni napadač Rijeke, tada odlični Bugarin Valerij Božinov.

Juve se vratio u Seriu A, te su odlučili kako bi za Giovinca i Marchisia, dva najveća mlada talenta proizašla iz njihovog omladinskog pogona tih godina, bilo najbolje da ih proslijede na posudbu u Empoli, klub s kojim je Juve uvijek održavao prijateljske odnose. Giovinco je u sezoni 2006/2007 upisao 35 utakmica i 6 pogodaka za Empoli, te se po završetku sezone vratio u Juventus.

U sljedeće dvije godine Giovinco je upisao 46 nastupa i 4 pogotka za Juve u svim natjecanjima.

Uslijedila je dvogodišnja posudba u Parmu gdje je Atomski mrav igrao jako dopadljiv nogomet te je upisao ukupno 70 nastupa i 23 pogotka u svim natjecanjima za I Crociate. Za vrijeme igranja u Parmi, Giovinco je zaradio i prvi poziv talijanskog izbornika te je svoj prvi nastup za reprezentaciju upisao 9. veljače 2011. godine u prijateljskoj utakmici protiv Njemačke.

Sezone 13/14 i 14/15 nisu bile pretjerano uspješne za ovog omalenog ofenzivca ( 41 nastup, 5 pogodaka), te se Giovinco odlučio okušati u MLS-u, potpisavši za do tada nepoznati Toronto FC.

Potpisavši za Toronto Giovinco je postao najplaćeniji igrač MLS-a sa godišnjom plaćom od 7 milijuna dolara. Krenuo je Giovinco u svoju američku avanturu te odmah u prvoj sezoni oborio mnoge rekorde od kojih je najzvučniji onaj za najviše pogodaka i asistencija u jednoj sezoni, kombinirano njih čak 35. Postao je Giovinco i najbolji strijelac u povijesti Toronta (83 pogotka), zabio je najviše pogodaka iz slobodnih udaraca u MLS-u (14), strijelac je najbržeg pogotka Toronta (57 sekundi) te još mnogo toga. Sa Torontom je osvojio MLS kup 2017. godine, pobjedivši u finalu Seattle Sounders FC, klub kojeg je predvodio legenda američkog nogometa Clint Dempey.

 

Nakon što je osvojio sve što se osvojiti moglo, Giovinco je tražio neke nove izazove te ih je pronašao u Al-Hilalu, klubu kojeg vodi naš Zoran Mamić.

Prema navodima transfermarkta, nakon 4 godine u MLS-u Giovinco je prešao u Al-Hilal za odštetu koja se kreće između 2 i 3 miljuna dolara, te će sada zarađivati 11,5 milijuna dolara po sezoni.

U Al-Hilalu dočekali su ga, osim Mamića, dva Španjolca, branič Alberto Botia i napadač Jonathan Soriano, osebujni Francuz Bafetimbi Gomis te Peruanac na posudbi iz Benfice Andre Carillo.

Al-Hilal trenutno se nalazi na drugom mjestu nacionalnog prvenstva sa jednim bodom i jednom utakmicom manjka iza Al Nasr Riyadha, kluba kojeg vodi Portugalac Rui Vitoria.

Do kraja prvenstva ostale su još dvije utakmice te je za očekivati da će baš Giovinco biti taj koji će stvari uzeti u svoje ruke (odnosno noge) te učiniti upravo ono što najbolje zna, zabijati, pobjeđivati i osvajati sve što se osvojiti može.

(foto:Reuters, twitter)