Nogometni turnir na OI: Brazilci stižu s veteranom i mladim asovima, Obala Bjelokosti pikira na zlato, a Španjolci imaju najzvučnija imena

Iako ankete u Japanu pokazuju da preko polovice ispitanih ima podijeljeno ili negativno mišljenje o Olimpijskim igrama za vrijeme pandemije, povratka više nema. Golemi logistički poduhvat održavanja najveće sportske manifestacije više nije moguće zaustaviti. Pa makar organizatori morali otkazati dolazak svim posjetiteljima koji su planirali pratiti igre s tribina. Bez iznimke. Isto pravilo će vrijediti i za nogomet, premda se turnir, koji okuplja 16 reprezentacija s pet kontinenata, igra na otvorenom. Dok se glavni i odgovorni “preznojavaju” ususret početku igara, zaljubljenici u nogomet jedva da su “bacilli pogled” na Tokijo pokraj klupskih natjecanja i netom završenog Europskog prvenstva i Copa Americe.

Ostalo nam je još svega tri dana do početnog zvižduka na stadionu Sapporo Dome, gdje će se u četvrtak, s početkom u 16:30, sastati reprezentacije Egipta i Španjolske. Prije nego što se prepustimo čarima igara, pogledajmo kako će sve to izgledati i zanimljivije, tko će od "kapitalaca" zaigrati.

Prvo i najbitnije, OI će, kao i do sad, dopustiti nastup igračima do 23. godine starosti. U ovom slučaju, zbog odgođenih igara, dobna granica nije pomaknuta, pravo nastupa imaju rođeni poslije 1.1.1997. godine. Svaka ekipa ima pravo na maksimalno tri starija igrača. Nastup na igrama je osiguralo 16 ekipa podijeljenih u četiri skupine, dvije najbolje ekipe idu dalje u knockout koji po klasičnom formatu eliminira ekipe sve do velikog finala koje je na rasporedu 7. kolovoza.

Prilično zanimljiv format u širim nogometnim krugovima prolazi relativno neopaženo. Malobrojni bi se sjetili da je primjerice Brazil taj koji brani naslov. Ove godine, uz Japan koji je domaćin, Brazilci će pokušati doći do obrane naslova uz Njemačku, Argentinu, Južnu Koreju, Mexico, Honduras, Španjolsku, Egipat, Novi Zeleand, Obalu Bjelokosti, Južnu Afriku, Australiju, Saudijsku Arabiju, Francusku i Rumunjsku.

Šareni odabir reprezentacija koje na papiru tvore prilično respektabilni "lineup", no situacija je puno drugačija kada reprezentacije mogu računati samo na mlade, i samo na one koje matični klubovi uopće puste na ovako dalek put tik pred početak klupskih sezona u ligama petice. Izdvojili smo najzanimljivije igrače koji bi mogli eksplodirati upravo na ovom turniru, uz neizostavni dodatak starijih "mentora" koji će s kapetanskim vrpcama voditi momčadi.

Prvo i nama najzanimljvije ime je – Dani Olmo. Dinamov najdraži Španjolac je na Europskom prvenstvu bio sjajan, i sigurno će ganjati titulu s mlađim kolegama iz reprezentacije. Poraz od Italije i dalje boli, no dečki bi mogli sve zaboraviti ako se okite olimpijskim zlatom.

Ako je Olmo zvijezda napada, Pau Torres je svakako prva violina obrane. Villarealov “stoper budućnosti” je pokazao kako je podjednako opasan i u napadačkoj skok igri, sigurno će biti zapažen u Japanu, a i pitanje je koliko će “žuta podmornica” još odolijevati ponudama koje sigurno pristižu svakoga dana.

Treći iz mlade Španjolske “trifecte” je Pedri. Devetneastogodišnjak je nosio svoju reprezentaciju na Europskom prvenstvu, odigrao je skoro sve minute svih utakmica. Nedavno je izašao podatak kako je tinejdžer ove sezone već odigrao 65 utakmica, pa je pitanje kakvu će minutažu dobiti u Japanu. Mlada nada Furije je biser iz Barcelonine nogometne škole, pravo je čudo da je momak dobio dopust za odlazak na ovo natjecanje.

Kod Brazila pak imamo jednog "senatora" i dvojicu koji takav status tek trebaju zaslužiti, a pitanje je i hoće li uopće. Dani Alves je jedan od trojice “starijih”, igrač sa 118 nastupa za Selecao, jedan od najtrofejnijih aktivnih nogometaša današnjice i najbitnije, vođa mladih Brazilaca koji se dolaze u Japan dokazati.

Richarlison je pak i dalje shrvan porazom od Argentine u nedavnom finalu Copa Americe. Mladi napadač Evertona je predmet transfer tračeva, pa ga tako neki već sada guraju u redove Real Madrida. Ako odigra kao na Copi, mogao bi biti kasni “kapitalac” ljetnog prijelaznog roka.

I za kraj, zadnje, ali ne najmanje važno ime iz Brazila – Gabriel Martinelli. Premda u Arsenalu ne dobiva dovoljno minuta, svaku iskorištava na najbolji mogući način. Uostalom, nije ga slučajno Jurgen Klopp prozvao “talentom stoljeća”. Mučile su ga nedavno i ozljede, moguće je da ćemo vidjeti prve prave predstave upravo u zemlji izlazećeg sunca.

To naravno nije sve. Među 16 reprezentacija ima još nekoliko zanimljivih imena. Primjerice, za Novi Zeland će nastupati goropadni Chris Wood koji je u Premier Ligi zadnjih nekoliko kola s Burnleyjem ušao u zavidnu formu, tu je i Eric Bailly iz Manchester Uniteda koji je zajedno s Milanovim Kessieom odlučio zaigrati na ovom atraktivnom natjecanju. Naravno, u dresu Obale Bjelokosti.

Od onih koji će turnir propustit, olimpijada je najviše izgubila odsutstvom Mohammada Salaha. Liverpool je stopirao njegov odlazak što je prava šteta za Egipat i njihove ambicije da, ako ništa, dobiju vidljivost na temelju njegove popularnosti.

Zaključno, gledat ćemo jedan hibrid sirovih talenata pod redateljskom palicom trojice senatora. Dani Alves je svakako prvi među njima, Brazil je propustio osvojiti Copa Americu, što bi Daniju moglo dati dodatnog motiva da s ovakvom, B postavom ode do kraja. Uostalom, Brazilci pamte Japan po dobrome. 2002. godine su na stadionu u Yokohami, istom onom na kojem će se igrati olimpijsko finale, Scolarijevi Brazilci predvođeni Ronaldom i Cafuom stigli do naslova svjetskih prvaka.

Bez pritiska koja nose kontinentalna prvenstva i ono svjetsko, vrlo je lako moguće da se u Japanu od nikud pojavi neki novi nogometni Gdozilla koji će pomesti konkurenciju i popularizirati svoje ime za finiš ljetnog prijelaznog roka.