Nema mjesta za slabiće

Da vas netko pita tko je Frank Schmidt i po čemu je poznat, teško da biste znali odgovor. Osim ako ste pasionirani ljubitelj njemačkog nogometa i kluba s njemačkog juga – Heidenheima. Schmidt je, naime, trener s najdužim stažom u jednom klubu u konkurenciji Liga petice. Ovaj 51-godišnjak, vodi klub iz rodnog grada još od 2007. godine, a tekući ugovor mu vrijedi do 2027.

Odmah iza njega je, ako gledamo najjače europske nogometne lige, tip koji je je nezaustavljiva sila, plimni val koji te ili nosi sa sobom ili te povuče na dno: odlučan, energičan, uvjerljiv i tvrdoglav, trener koji je sazidao momčad na svoju sliku. lli ju je barem djelomično izgradio, budući da je i on sam izgrađen u njoj.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Kako je u jednom intervjuu priznao, najsmireniji je tik pred utakmicu, kada sam sjedi u svom uredu, izoliran i miran.

„Na tih četiri ili pet minuta sam normalna osoba“. A onda ustane, preko crne košulje obuče crni sako i opet postane – Diego Simeone, trener Atletico Madrida. I tako već 14 godina.

„Atletico Madrid igra kao što je Simeone igrao nogomet: tvrdo, muški, koncentrirano i taktički savršeno“, hvali kolegu Carlo Ancelotti.

Mnogi će se složiti i da je Argentinac intenzivan, neumoran, da zahtijeva maksimum. Uvijek i stalno.

Kiko, njegov bivši suigrač, prisjetit će se kako Simeone nije dozvolio siestu prije neke važne utakmice jer nije mogao razumjeti kako netko može spavati uoči tako važnog trenutka. Simeoneov dugogodišnji suradnik Oscar Ortega, s kojim je bio u Atleticu sve do prošlog ljeta govori:

„Još je kao igrač bio spreman biti trener. On je netko tko zbližava ljude, stalni je inicijator sastanaka kada se ima nešto za riješiti što mu se ne sviđa. Uvijek je nastojao prebaciti na druge taj svoj moćan natjecateljski duh. Bio je zahtjevan i morao je pobijediti, bez rasprave. I kao trener je takav, iako je s godinama postao fleksibilniji, prijateljskiji nastrojen. Shvatio je važnost pedagogije“.

REUTERS/Susana Vera

Simeone se neće složiti, pa se šali kako niti jedan igrač ne može pobjeći od njega. Njegovi igrači, međutim, potvrđuju Argentinčev intenzitet. Simeoneovim riječima, „oko truda nema pregovaranja“.

„Teško mi je doživjeti igrača koji se ne daje sto posto. Slabići me ne interesiraju“.

Možda je Diego s odmakom vremena izgubio ponešto fatalizma iz svojih igračkih dana, ali ideja predstavljanja šljakera, radničke klase je ostala. Kada je prihvatio posao glavnog stratega Colchonerosa, odlučio je oživjeti izgubljeni identitet. Govorio je tada, a slično propovijeda i danas o obvezi, solidarnosti, zajedništvu i nadmetanju. Poput jeke je iz njegovih usta odzvanjalo „utakmicu po utakmicu“. Klišej koji je imao istiniti odjek, a koji se u međuvremenu pretvorio u filozofiju: Cholismo, način života kakav propagira El Cholo - kako glasi nadimak argentinskog stratega.

„Mi sebe vidimo reflektirane u društvu, u ljudima koji se moraju boriti kako bi nastavili. Čim se prestanemo boriti, nemamo šansu. Ljudi se identificiraju s nama, predstavljamo im tračak nade. S resursima kakve imamo, uspjeli smo se ravnopravno nadmetati s većim protivnicima“, komentira Simeone odnos snaga u španjolskom nogometu u kojemu je od Atletica uspio napraviti silu. Kao nitko prije njega, približio je Atletico Realu i Barceloni, a nerijetko ih je znao i lupiti po ušima. I to ne nogometom od kojeg rastu zazubice i koji vas 'zove' na repete. Ma niti blizu. Iako je postala izlizana ta konstrukcija, ali ona najbolje opisuje Simeoneov Atletico, „nogomet s nožem u zubima“. Miljama daleko od Pepa Guardiole ili Jürgena Kloppa, a ipak puno bliže Joseu Mourinhu. Agresivno, intenzivno, taktički dotjerano. Defenzivno nastrojeno. I luđački borbeno. Pa je onda neminovno da se dogodi slučaj poput Joaa Felixa, rekordnog pojačanja Madriđana, plaćenog 127,5 mil. eura, a koje se nije snašlo u Simeoneovom sustavu.

REUTERS/Phil Noble

Taktička filozofija Simeonea je sazidana na ideji obrane od teflona, uparene s brzim i preciznim kontranapadima. Naglasak je stavljen na kompaktnost i defenzivnu strukturu, uz neumorne i agresivne trkače koji mogu i znaju razgraditi svaki protivnički napad. Simeone mudro koristi obrambeni blok, momčad mu obično sjedi duboko, a želja je skratiti manevarski prostor protivniku. Pa iz te perspektive nije ni čudno da se spomenuti Felix nije snašao, kada je morao trčati za protivničkim bekom većinu utakmice.

Atletico Madrid nije imao sreće u Ligi prvaka i ždrijeb ga je u osmini finala sučelio s ljutim gradskim rivalom. Kada je riječ o najjačem klupskom nogometnom natjecanju, ne može teže od toga. No Atletico na svojoj klupi ima tipa koji ne pridaje pažnju trivijalnostima poput sreće ili nesreće. Duboko uvjeren u težak rad i nepokolebljivu požrtvovnost, večeras će na Santiago Bernabeuu tražiti svojih 11 ratnika. Svjestan da se natječe s talentiranijim protivnikom, Argentinac je još u igračkim danima morao ugađati svoj nogomet kako bi bio spreman odgovoriti na sve izazove. A takav je i kao trener. Majstor taktike i pristupa, jedan od onih koji pod sobom mora imati igrače specifičnog karaktera, koji će bespogovorno prihvatiti njegovu nogometnu ideju i pokušati ju sprovesti u djelo.

Jedno vrijeme je španjolska javnost propitkivala Simeoneovu ulogu u klubu, je li on i dalje pravi čovjek za taj posao i je li predugo ostao na tom mjestu. Obično to tako bude, kada momčad poput Atletica prebaci sva očekivanja, stigne do dva finala Lige prvaka pa onda ispadne u natjecanju po skupinama. No, Atletico i Simeone su postali sinonim. Ne ide jedno bez drugog. Možda će se, u slučaju ispadanja od Reala, ponovno povesti slična priča, pokušat će se uzdrmati temelji madridskog kluba, ali teško da će se Madriđani odreći svog idejnog lidera. Dok se u njemu ne ugasi taj plamen, Simeone ne ide nikamo.. A zašto bi uopće i išao? Atletico je Simeoneov hram u kojem stanuju ratnici. U njemu nema mjesta za slabiće.