Kako se kovala velika pobjeda? Čačić je još na pripremama dobio važne odgovore i najavio ovakav Dinamo. Samo u jednome dosad nije uspio...
Vrijeme Čitanja: 6min | čet. 08.09.22. | 08:29
"Vidim da su igrači, pogotovo ovi stariji, jako povezani, da su prava škvadra, prijatelji. Ne znam jesam li ranije u karijeri imao takvu grupu igrača, toliko međusobno bliskih... Bruno radi fantastično. Pa on nije propustio niti minutu nijednog treninga, sve vježbe odradio je maksimalno, a kažu mi da dosad nije bio takav slučaj. Ako će Petković biti takav, a vjerujem da hoće, bit će naše najveće pojačanje...", samo su neke od crtice na kojima je Čačić već u Sloveniji počeo graditi ovaj Dinamo
Ante Čačić napokon je u utorak dočekao svoju veliku večer i pobjedu nakon koje nije bilo nikakvih zamjerki. Kao što je i sam rekao, bila je to najveća pobjeda u njegovoj trenerskoj, klupskoj karijeri. Chelsea je pao u Maksimiru (1:0), a Čačić je doživio veliki zadovoljštinu. Pun Maksimir, čestitke svih ljudi iz nogometa, pohvale i isprike čak i onih koji su većim dijelom sumnjali u njegov uspjeh.
Kad je proljetos preuzeo klupu u teškom trenutku, dok Dinamo još nije bio siguran u naslov prvaka, mnogi su se složili da je Čačić odlično prijelazno rješenje, da je najbolji za trenutni šok i promjenu kursa, no da je pitanje je li sposoban biti dugotrajno rješenje, hoće li moći pripremiti momčad na dugu borbu i gust raspored u HNL-u i Europi sve do studenoga?
"Ne zaboravi, kad sam prošli put bio trener u Dinamu, prošli smo kvalifikacije Lige prvaka bez poraza, a ne sjećam se da smo imali nekih velikih problema s ozljedama, da smo bili nespremni i da nismo fizički mogli parirati suparnicima. Tako da ta priča ne pije vodu", rekao je Čačić novinaru Germanijaka tijekom ljetnih priprema u Sloveniji, gdje je baš Germanijak bio jedini hrvatski medij koji je pratio početak Dinamova puta prema Ligi prvaka.
Dosta smo razgovarali, čak i neformalno, Čačićeva je prva misao bila kako smanjiti broj igrača u momčadi, da ih ima previše za normalan rad. Možda se tu malo preračunao i mislio da će uspjeti smanjiti kadar prije početka sezome, međutim, trebalo mu je nešto dulje da napravi tu selekciju. Sad ima idealan broj igrača. A nakon jednog treninga u Sloveniji dobio je jedan vrlo važan odgovor, koji mu je pokazao kakvu momčad ima u svlačionici.
"Vidim da su igrači, pogotovo ovi stariji, jako povezani, da su prava škvadra, prijatelji. Čak i ako se dogodi neki nesporazum, konflikt, oni to brzo riješe, uskoro je sve opet idilično. Ne znam jesam li ranije u karijeri imao takvu grupu igrača, toliko međusobno blisku", kazao nam je Čačić, dok smo jedne večeri pretresali mnoge nogometne teme. Pa i one iz prošlosti, kad je bio izbornik i trener Dinama u prvom mandatu.
A onda je razgovor usmjerio prema Bruni Petkoviću. Dan, dva ranije, Bruno je dvije-tri minute zakasnio na autobus koji je Modre vozio na utakmicu. Čačić je pričekao Petkovića, pustio ga u autobus, ali mu i rekao:
"Ideš s nama, ali danas nećeš igrati, nego trenirati sa strane!"
Međutim, Čačić se nije pretjerano uzbuđivao zbog tog slučaja. Dapače, bio je, na neki način, oduševljen Petkovićem.
"Ali, s druge strane, Bruno radi fantastično. Pa on nije propustio niti minutu nijednog treninga, sve vježbe odradio je maksimalno, a kažu mi da dosad nije bio takav slučaj, da se kod nekih trenera znao ponekad uhvatiti za ložu. Ako će Petković biti takav, a vjerujem da hoće, bit će naše najveće pojačanje. A rekao sam i njemu da ću smatrati svojim neuspjehom ako ne bude u reprezentaciji. I da, vidim ga kao napadača, devetku", ispričao nam je tada Dinamov trener.
Priznao nam je tada da traži rješenje na lijevom boku za čvrste, europske utakmice. Nije bio zadovoljan onime što Petar Bočkaj i Daniel Štefulj pružaju u defenzivnom dijelu, a to ga je mučilo.
"Ali, pronaći ću ja rješenje, imam jednu ideju", kazao je smireno, bez dramatike u glasu.
I, drugo jutro s tribina stadiona u Beltincima gledali smo trening. U jednoj od vježbi, Čačić je igrače posložio tako da je na lijevoj strani bio - Robert Ljubičić. Pa, nije to valjda ideja?
"Odličan je igrač, doveli smo pravo pojačanje. Racionalan je s loptom, ne srlja, na paničari, uvijek je smiren. Mislim da bi mogao odigrati tu poziciju, isprobat ću ga."
"Ante, nećete li time ubiti kravu zbog odreska? On je vezni igrač, energičan, dobar na lopti. Nije li šteta izgubiti takvog igrača u sredini terena da bi se pokrio lijevi bok, na kojemu možda neće biti tako dobar?", pitali smo Čačića.
"Ima logike to što pričaš, ali moram ga isprobati, treba mi jedan defenzivno jak igrač na toj poziciji. Imamo danas utakmicu pa ću vidjeti kako to izgleda", odgovorio je Dinamov trener.
Igrao je Dinamo tog dana zadnju pripremnu utakmicu u Sloveniji, protiv Spartaka iz Trnave (3:3). Slovaci su vodili 3:0., a baš je Petar Bočkaj odigrao loše poluvrijeme, tako se poklopilo. U drugom je Robert Ljubičić bolje pokrio bok, tako je ispalo. I u toj utakmici, zapravo, dobio je vizu za lijevu stranu.
A baš u toj utakmici, u drugom poluvremenu s kapetanskom trakom oko ruke, briljirao je Bruno Petković. I, Ante Čačić, opet u svom stilu, mirno i staloženo, kazao je poslije susreta:
"Vidiš, rekao sam već kakav je Bruno, on to pokazuje u svakoj utakmici. Opet ću ponoviti, oduševljen sam kako je radio na pripremama. Bit će pravi!"
'Bacili' smo mu na stol još jednog igrača. Martin Baturina. Što će s njim? Dečko je u godinama kad mora igrati, a pripreme je odradio sjajno, međutim, kako će se izboriti za minutažu kraj Ivanušeca, Ademija, Mišića...?
"Ma, ne brini za Baturinu, on će igrati, on će nam biti važan igrač. Možda ne odmah, ali malo-pomalo ću ga uvoditi, on nije upitan."
I onda dodao još jednog igrača na svoj 'popis'.
"A jesi vidio Špikića? Baš je proigrao. Bit ćemo dobri, ne sumnjam u to."
Tjedan dana bilo je do početka sezone i utakmice s Hajdukom u Superkupu. Čačića to nije previše 'fermalo'.
"Želim pobjedu, ipak je to trofej, ali ne smijemo svi skupa upasti u zamku da nam je to najvažnija utakmica i napraviti si situaciju kao da je sudbinska. Nismo odradili ove pripreme da bismo bili u pravoj formi u Superkupu, nego da se polako dižemo i budemo najbolji kad je najpotrebnije, da na vrhuncu budemo u kolovozu i početkom rujna. Neću se zamarati time da moramo protiv Hajduka odigrati najbolju utakmicu sezone."
I, tako se, zapravo, kovala i ova pobjeda protiv Chelseaja. Bilo je na tom putu i teških trenutaka, bilo je lošijih utakmica, međutim, kad se sve ispalo je baš onako kako je Čačić tada zamislio. Samo jednu stvar još nije uspio riješiti. Naime, slažući momčad u Sloveniji, planirao je kako odmoriti Josipa Mišića.
"On je jedan od ključnih igrača ove momčadi, međutim, neprirodno je da odigra 50+ utakmica u sezoni. Moramo mu naći alternativu, igrača koji ga na toj 'šestici' može zamijeniti."
Prvotna ideja je bila da ako igraju zajedno Ademi i Mišić, kapetan bude taj koji je ofenzivniji, zapravo, ono što je igrao i dosad, a Mišić taj osigurač. A kad odmara Mišić i igraju zajedno Ademi i Ljubičić, mladi Robert bude taj koji bi igrao ofenzivnije, a Ademi bi preuzeo Mišićevu ulogu. Međutim, eto, taj dio priče otišao je u drugom smjeru, Ljubičić je postao bek, a Mišić i dalje jedina prava 'šestica', osigurač veznog reda. Koji igra i ove sezone jako dobro, ali, Čačić mu još traži zamjenu. Vidjet ćemo hoće li što promijeniti kad će Marko Bulat biti spreman za igru.
Liga prvaka
Utorak, 6. rujna
Skupina E
Dinamo – Chelsea 1:0
RB Salzburg – Milan 1:1