„Izabrali ste najdosadniji grad u Njemačkoj“

Nakon dva dana putovanja, putešestvija po beskonačnom njemačku Autobahnu - konačno smo u subotu poslijepodne stigli u Neuruppin, gradu u sjeveroistočnoj njemačkoj pokrajini Brandenburg, koji će nam biti baza sljedećih mjesec dana, nadamo se i malo duže od toga.

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

“Majko mila”, otelo se konobaru u resortu u kojem će biti smješteni Vatreni tijekom Eura što je njemu bio znak da se malo zagužvalo na terasi ali i nama kako ima naših. Doduše, ovaj “naš” je iz Kragujevca i prije mjesec dana je stigao u Neuruppin u klasičnoj životnoj epizodi “trbuhom za kruhom”. Opcije su mu bile Slovenija, Hrvatska i Njemačka da bi na koncu izbor pao gradić nekih 70-ak kilometara od Berlina.

“Kragujevac? Bio sam tamo prije desetak godina u diskoteki 'Casinoo'. Luda noć”, rekao mu je kolega Tironi, neslužbeni šampion noćnog života i bonvivanske filozofije među medijskim izvjestiteljima iz Hrvatske, a što je kod zemljaka izazvalo osmijeh od uha do uha na licu, za razliku od Tironija koji je imao sasvim suprotnu reakciju kada je čuo da takvo nešto slično ne postoji u gradu koji će nam biti dom narednih tjedana.

“Izabrali ste najdosadniji grad za boravak”, bio je jasan konobar uz dodatak:

“Ali, vlak za Berlin je sat vremena. I tamo ima... pa svega”.

Tijekom subote okupljala se kolonija iz Zagreba. Na koncu večeri nas je bilo desetak u Neuruppinu, dok će nam se još nekoliko njih priključiti u narednim danima. Prije dolaska trebalo je stati u Berlinu u akreditacijskom centru gdje smo naišli na prvi problem. Naime, kolega Mato je u sustavu Uefe bio zaveden bez slova “ć” koje nosi u svom ponosnom prezimenu Galić, a što se onda u sustavu razlikovalo od službenog dokumenta. Sasvim dovoljno da gospođa koja izdaje akreditacije stisne privremeni veto na dokument bez kojeg na Euru ne možete - pa gotovo ništa....

“Pošaljite email UEFA-i i čekajte. Nekad vrate odobrenje odmah, nekad u roku 24 sata”, otpravljen je Mato iz centra. Molbe i zavodnički pogledi te činjenica da u tom slučaju mora napraviti 140 kilometara, od Neuruppina i nazad, a samo zbog dijakritičkog znaka - nisu baš pale na plodno tlo.

Na svu sreću nismo imali takvih problema jer je službeniku iz UEFA-e promaknuo taj detalj u našem prezimenu, a kolega koji je malo ranije išao po akreditaciju je iskoristio “jocker zovi” pa povukao veze u Nyonu i nakon par sati dobio akreditaciju. U ovom slučaju je njemačka sustavnost protiv hrvatske improvizacije imala je šanse kao Elf protiv Vatrenih u Lyonu početkom srpnja 1998.

Tijekom nedjelje u Berlin će po akreditacije mala skupina novinara iz Hrvatske kojima je baš svima zajedničko da imaju po jedno ili više slova u prezimenu sa znakovima koje ne poznaje njemački pravopis. Slučaj s Matom nije im baš najbolje sjeo.

“To su Nijemci. Sve je po PS-u”.

Sam Neuruppin je lijepo uređen, čist i uredan. Tu i tamo smo naišli na pokoju zastavicu Hrvatske i istaknuti napis kako je to grad iz kojeg će Vatreni odlaziti na utakmice Eura, ali ništa više od toga. Doček je organiziran u nedjelju u jednom od gradskih parkova. Malo kasnije će naši na trening dok će Dalić podijeliti svoje dojmove iz Portugala.

Oni naši su sasvim pristojni, kod nekih i pomalo euforični. A zapravo, malo toga smo uspjeli pogledati na tabletu u lokalnom restoranu “Theo” jer prijenosa na televiziji nije bilo niti za lijek. Gledajući na terasi, izazvali smo dozu čuđenja kod lokalaca, jer nisu valjda navikli vidjeti sliku desetak odraslih muškaraca kako se gura oko malenog ekrana radi utakmice. U širokom su luku zaobilazili su nakupinu testosterona koja je rundom za restoran proslavila trijumf u portugalskom Oeirasu. I lagano izgorjela na dnevnicama...