Fratello, ali i Mister

Kad je Patrik Kolarić u 90+8. minuti označio kraj utakmice u Splitu u kojoj je Rijeka s 3-1 bila bolja od Hajduka i tako izborila polufinale hrvatskog nogometnog kupa, Radomir Đalović čvrsto je stisnuo obje šake, blago čučnuo, okrenuo se prema svojoj klupi i glasnim usklikom “tako je!” najbolje opisao kako su se svi na Kvarneru ove srijede osjećali. Nakon Osijeka i Dinama u prvenstvu, njegova momčad sada je svladala i Hajduk u Kupu, a kada u svega 10 dana jedna momčad, u bilo kojem sportu, bilo kojoj ligi i bilo kojem rangu natjecanja svlada svoja tri najveća protukandidata u borbi za najviše ciljeve, onda znate da je ta momčad itekako ozbiljna. I da će, ako svi nastave disati kao jedan, možda stvarno uspjeti u onome što se dugo činilo kao nemoguća misija pa kroz cilj proći prvi.

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Pozdravio je Đalović poslije utakmice ponaosob svakog igrača, pošteno ih izgrlio, a nakon upućenog pljeska najglasnijim navijačima u izjavi za Max Sport je istaknuo:

“Imali smo težak tjedan, kapa do poda mojim igračima, odlična utakmica i odlična energija. Sjajno smo otvorili susret, stvarno svaka čast mojim igračima. Čestitam Hajduku na poštenoj igri, ali mislim da smo zasluženo prošli u polufinale. Taktika? Bio je dogovor da budemo agresivni i da stišćemo visoko. Imali smo problema s izostankom Čopa, ali smo se snašli”, poručio je trener Rijeke. Premda se na prste jedne ruke mogu nabrojati oni koji su vjerovali u njegovu kvalitetu i potencijal nakon što je na klupi zamijenio Željka Sopića, sada, nakon vezane tri velike pobjede, svi pak uskaču u taj vagon pohvala. Mnogi mediji prepuni su samoprozvanih nogometnih stručnjaka s teorijama iz prošlog stoljeća koje govore da nije lako biti prvo ‘prijatelj’, a onda trener, no ‘fratello’ Đalović ih je sada na najbolji mogući način demantirao. I vjerojatno priče o ‘nedoraslom treneru, ali vojniku kluba’ okončao za sva vremena.

“Prije svega, moja prednost je što sam bio pomoćnik prije trenerske uloge”, ponovio je na konferenciji za medije, na kojoj je opet isticao kako ovo nije njegova pobjeda, već pobjeda momčadi.

Toni Fruk srušio Hajduk usred Splita i donio Rijeci polufinale Kupa!

Đalović: „Zasluženo smo slavili, kapa do poda igračima, a ova pobjeda je za predsjednika Miškovića“

OCJENE - Rijeka: Izborniče, vrijeme je! Fruk briljirao, Janković može sve, Selahi kao Kante!

I baš to je odgovor zašto je Radomir Đalović omiljen tip na Kvarneru. I zašto mu ljudi vjeruju, zašto ga slijede, zašto su spremni napraviti sve što ikada poželi. Iako je kao dan jasno da je njegovi prsti osjetili dno staklenke pekmeza kad se traži glavni krivac za sve ove sjajne izvedbe Rijeke, on će svaki put prije sebe u prvi plan istaknuti nekog drugog. Pričao je poslije Dinama o Čopu i Fruku, igračima koji daju dimenziju više, pričao je i o Djouahri pa otkrio kako mu je prije utakmice rekao da će baš on u tom ogledu briljirati, da bi sada svjetla reflektora ponovno uperio prema Rijekinoj desetki za kojeg je istaknuo kako je odigrao utakmicu na reprezentativnom nivou. I dobro, istina je da nekada treneri u takvim izjavama pretjeruju, ali u ovom konkretnom slučaju Đalović je bio 100 posto u pravu. Igrač koji dominira protiv Dinama i Hajduka, pogotovo kada Luke Sučića nema zbog ozljede, jednostavno mora biti u reprezentaciji. I nema tu sad priča “Zlatko Dalić najbolje zna”, “neka izbornik sam odluči” i “nećemo mu se miješati u popis”, Toni Fruk zaslužio je dobiti poziv u reprezentaciju i tu priča završava. Isto kao što je na ljeto zaslužio napraviti veliki transfer u neku od najboljih svjetskih liga, ali to je ionako neka druga priča.

No, vratimo se mi Đaloviću. I stručnjacima koji su ga omalovažavali, ali kada je vjetar zapuhao kako je zapuhao, sada o njemu pričaju samo one najljepše priče. No, crnogorski stručnjak pamti kako su mu govorili da ‘brat’ (pomoćni trener) teško može postati ‘šef’ (glavni trener), da bi onda svladavši talijanski trojac Coppitelli – Cannavaro - Gattuso pokazao kako on itekako Mister, ali i da od svoje uloge fratella nikada neće odstupiti. Jer, jednostavno, to je on. I mijenjati se, prilično smo sigurni, neće.

Sigurni smo i da bi mnogi na njegovom mjestu ozbiljno poletjeli u ovim trenucima, ali Đalović u tu zamku neće upasti. U redu, sigurno da će ‘na kuću’ dobiti pokoje piće više u njemu omiljenoj Khali, ali on jako dobro zna da je posao daleko od gotovog. I da će sve osim tri boda u Turopolju biti ‘kiks’ kojeg si, pogotovo sada, njegova momčad ne smije priuštiti. Rijeka igra dobro, igra nadahnuto, u odnosu na konkurenciju trenutačno je ‘dva koplja iznad’. I navijači to vide, osjećaju da se stvara nešto veliko, vjeruju da se može otići do kraja. Ako igra njihovih miljenika nastavi biti pitka kao u posljednje tri utakmice, ako nastave biti agresivni, lukavi i taktički odgovorni kao dosad, onda straha nema. Pa čak i da ne uspiju, čak i da se sve okrene naopako, na Kvarneru će od fratella tražiti samo da nastavi čuvati kao dosad ono što najviše vole.

Pobjeda protiv Osijeka bila je poruka, pobjeda protiv Dinama potvrda, a pobjeda protiv Hajduka pečat na ugovor na kojem piše da Rijeka ovog proljeća ide po ono što joj je prije godinu dana procurilo kroz prste. Imperativ nisu imali tada, nemaju ga ni sada, ali prilika kakva se pruža ne dolazi svaki dan. I to svi oni jako dobro znaju. Ili bi barem morali znati.