FOTO Varaždin gostuje na europskim Havajima: Azori su izolirani raj s kojeg nitko ne bježi

Kada je Uefa objavila podskupine za ždrijeb drugog pretkola Konferencijske lige, jedna destinacija odmah se istaknula od ostalih. I ples kuglica Varaždincima je dodijelio upravo tu egzotiku – put u Ponta Delgadu na Azorima. Gostovanje kod Santa Clare predstavlja vrlo dalek put, dug više od 3700 kilometara, usred Atlantskog oceana, na putu od Portugala prema Kanadi, 1500 kilometara zapadno od Lisabona, tek nešto više do najistočnije točke druge najveće zemlje svijeta. Da probamo još malo dočarati koliko je ovo gostovanje udaljeno, samo ćemo reći da je Santa Clara najzapadnije smješten klub u najvišim ligama svih 55 članica Uefe. Najbliže im se smjestio islandski Vestri, koji se na geografskoj duljini nalazi 175 kilometara istočnije. Bez europskih obaveza, igrači Santa Clare samo u jednoj sezoni portugalske lige, na putovanja na gostujuće utakmice, skupe preko 50 tisuća kilometara u avionu. Više nego što je opseg Zemlje.

Toliko su izolirani Azori, arhipelag koji čini devet otoka vulkanskog podrijetla. Najveći od njih je Sao Miguel, koji je ujedno i dom Santa Clare. Na njemu se nalaze najveći vulkanski krateri Azora, većinom se radi o neaktivnim vulkanima, koji su danas glavna turistička atrakcija otoka. Krateri su s vremenom, nakon što su postali neaktivni, postali jezera u unutrašnjosti otoka, pružajući vidike i scene od kojih zastaje dah. Kada tome dodamo da otok obiluje zelenilom, kao i vrlo specifičnom, europski atipičnom vegetacijom i florom, postaje jasnije zašto se Azore naziva europskim Havajima.

Azori se nalaze na Srednjoatlantskom hrptu, na dodiru triju tektonskih ploča (Sjevernoamerička, Euroazijska i Afrička), što je plodno tlo za vulkansku i seizmičku aktivnost. Potresi im nisu strani, naučili su živjeti s njima, a ako netko i ima ikakve traume od toga, može se opustiti u jednom od brojnih termalnih izvora i kupališta na otoku. A možete pojesti i ukusnu hranu skuhanu na nekom od stotina gejzira. Voda u njima ključa na temperaturi koja se vrti oko 100 Celzijevih stupnjeva, a u blizini su i izvori mineralne i obične vode, koje koriste i stanovnici za piće. Priča ide toliko daleko, da lokalci koji vole zaviriti u čašicu, dolaze na neke od javnih slavina koje poslužuju besplatnu mineralnu vodu i potom viski ili konjak razblaže s prirodnom gaziranom vodom.

Najveći grad San Miguela, ali i kompletnog Azorskog otočja je Ponta Delgada, dom za otprilike 67 tisuća stanovnika (od ukupno 246 tisuća koliko broji svih devet otoka zajedno). Kroz priču s lokačnim vodičem Joaom, saznajemo brojne zanimljivosti o Azorima, dok se približavamo jezeru Furnas.

Klima je vrlo specifična, s blagim zimama i ne toliko vrućim ljetima. Primjerice, za vrijeme našeg boravka na Azorima, dnevna temperatura nije prelazila 25 stupnjeva, no vlaga je bila prilično visoka pa se stvaran dojam približio broju 30. Noći i jutra, idealni za šetnju i uživanje, između 18 i 22 stupnja.

Lokalno stanovništvo uvelike koristi blagodati takve klime. Bave se uzgojem raznih žitarica, šećera, brojnih vrsta voća, od kojih se izdvajaju banane. A možete pronaći i poneku destileriju alkohola. Za svakog ponešto.

Putujući otokom, uočavamo da im niti stočarstvo nije strano, pritom saznajemo da je uzgoj goveda, svinje i koze vrlo važan faktor u gospodarskom funkcioniranju otoka. Primat imaju krave, kojih je na Azorima više nego stanovnika. Prema posljednjim statistikama, devet azorskih otoka broji oko 280 tisuća krava. Navodno se radi o vrhunskom mesu, ali stanovnici San Miguela bijesni su na lokalne vlasti. Njihovo elitno meso prodaje se u inozemstvo i potom se kupuje jeftino kravlje meso iz drugih zemalja i njega se predstavlja kao domaći proizvod.

Naravno, bave se i ribarstvom, s naglaskom na tunu, dok je do prije 40-ak godina vrlo raširen bio i kitolov. Danas, mnogi lokalci također žive od lova na kitove, ali u turističkom smislu. Svakodnevno možete pronaći bezbroj tura koje vas vode na pučinu i na vrlo popularno promatranje kitova.

A mi se vraćamo na našu turu, koja svakim kilometrom otvara nove krajolike i priča nam fascinantnu geografsku i geološku priču.

Stojimo iznad vulkanskog kratera i punimo memoriju fotoaparata i mobitela. I tek tada glavom prolazi misao „a što ako sada eruptira”? Srećom, posljednja erupcija bila je sada već davne 2001. godine, dok je u posljednjih 500-njak godina zabilježeno 30 erupcija. Dovoljno rijetko da se osjećamo sasvim sigurno, pa i spokojno, stojeći na vrhu. Na pogled koji nas je dočekao, ništa vas ne može pripremiti. Ni svjedočanstva drugih, a niti fotografije diljem interneta. Blizanci među jezerima - zeleno i plavo – predstavljaju najfotografiraniju kulisu na Azorima. Vidikovci i staze oko jezera godišnje posjete deseci tisuća turista, međutim ne nailazimo na veliku gužvu. Turisti najčešće dolaze u mahovima, ovisno o tome kako kombiji i busevi turističkih agencija pristižu, kao i brojni turisti koji se odluče unajmiti automobil, ali ništa što bi imalo ikakvog doticaja s masovnim turizmom. Srećom.

Priroda je na São Miguelu zaista fascinantna, ali pronašli smo i ponešto vremena za istraživanje šarmantne prijestolnice otoka - Ponta Delgadu. U oko nam upada tradicionalna arhitektura, upotpunjena uskim ulicama, s pregršt manjih vrtova i trgova. Gradom dominira stara jezgra, trg São Sebastião i Praça Gonçalo Velho (nazvan po moreplovcu koji je otkrio Azore u 15. stoljeću), oko kojih su smješteni Gradska vijećnica, Vrata grada i stara carinarnica.

Odradili smo i jednu od glavnih stvari sa svake „to do” liste, a to je posjet gradskoj tržnici. Mjestu na kojem dobivamo potpuni uvid u gastronomsku i kulturnu ponudu Azora, ali i dobivamo priliku još malo popričati s lokalnim stanovništvom.

Večer se polako približava, a to znači samo jedno. Vrijeme je za posjet najizoliranijem od kraterskih jezera - Lagoa do Fogo. Smješten je na 949 metara nadmorske visine i predstavlja najvišu točku otoka, ali do njega je automobilom malo teže doći. Naime, cesta koja vodi do vidikovaca na liticama oko jezera, duga je otprilike 6-7 kilometara i zatvorena je od 9 do 19 sati za promet. Osim za vozila s posebnom propusnicom, kao i turističku shuttle bus koji vodi od podnožja do vrha. Razlog je vrlo jednostavan, sigurnost na cesti, koja je vrlo strma, zavojita i ne toliko široka kao na nekim drugim kritičnijim mjestima diljem otoka.

Kao i u slučaju svih prethodnih kraterskih jezera, i Lagoa do Fogo oduševio nas je scenom koja se pruža oko njega. Nekad je najbolje samo ugasiti tipkovnicu i prepustiti pozornicu fotografijama. One u ovom slučaju na najautentičniji način prenose priču.

Prepuni dojmova odlazimo s još jednog u nizu jezera, usputno posjećujemo jedinu plantažu čaja u Europi, koja neodoljivo podsjeća neka udaljenija mjesta istočne i jugoistočne Azije. Azori su nas, kratko i jasno, ostavili bez daha. Priroda koja odiše zelenilom, učestalim promjenama vremenskih uvjeta koji prate promjenu u nadmorskoj visini. Vrućina i vlaga, vjetar i svjež zrak. Sve to spaja se na najzapadnijem dijelu Europe, u predgrađu Sjeverne Amerike.

Kako nam je Joao otkrio, mnogi turisti zaljube se u Azore, pogotovo ako su skloni planinarenju. I vraćaju se, po nekoliko puta. Zapravo, rijetko se nađu osobe koje žele pobjeći od ovog izoliranog raja, mahom su to studenti koji se upute u Lisabon, Porto, Coimbru. Najbolji među njima dobivaju uvjete i plaću koju nikada neće moći pronaći na Azorima i oni su jedna od rijetkih skupina koja se iseljava s Azora. Ostali, pa, oni uživaju u blagodatima ovakvog stila života. S brojnim podsjetnicima na neka prošla vremena, ali i stilom koji nosi poseban šarm i uvijek potrebnu dozu smirenja. Nešto čega nam prečesto nedostaje i zbog čega bi svakome preporučili terapiju zvanu Azori.