REPORTAŽA Euforija u srcu Bosne: Navijači su naša posljednja nada

I  kada zjapi prazan Stadion Bilino polje, na kojem domaće utakmice igraju NK Čelik i reprezentacija Bosne i Hercegovine, pravi je „bombon“. Kada se na njega natiska oko 13 tisuća euforičnih navijača, na prvu biste pomislili kako se radi o nekakvom derbiju srednjeg doma neke od liga petice. Sve dok pomnije ne promotrite kvalitetu nogometa na terenu.

Ovdje se radilo o dvoboju pretposljednje i prvoplasirane momčadi bosanskohercegovačke Premijer lige. Čelik iz Zenice protiv Zrinjskog iz Mostara (1:1). Ok, bilo je prvo proljetno kolo, u Zenici nije padala kiša i bilo je relativno toplo vrijeme, ali da će autor ovoga teksta doživjeti baš onakvu atmosferu, unatoč nedavnim pozitivnim promjenama u klubu, lagao bi kada bi rekao da je očekivao.

Naime, početkom ove godine navijači NK Čelika, okupljeni pod građanskom inicijativom „Za Čelik“ i u navijačku skupinu Robijaši 1988, nakon više od dvije i pol godine teške i ustrajne borbe, uspjeli su u svojem naumu i uprava kluba usvojila je novi statut prema kojem je Čelik postao uređen prema demokratskom modelu „jedan član, jedan glas“.

NK Čelik Zenica klub je bogate tradicije. Osnovan je 1945. i 17 sezona igrao je u prvoj ligi SFRJ, dok je pet puta osvajao drugu saveznu ligu. Najveće povijesne uspjehe bilježi sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je dvije godine u nizu (1971. i 1972.) osvojio Srednjoeuropski kup. Osamostaljenjem Bosne i Hercegovine, Čelik je osvojio prve tri lige BiH koje se nisu igrale na cijelom teritoriju u sklopu zajedničke lige kao sada. Iz tog razdoblja Crno-crveni bilježe posljednji trofej – naslov prvaka iz sezone 1996./97.

S obzirom na to da se u ovom trenutku nalaze osam bodova od zone spasa, u lipnju će proći točno 20 godina od kada je Čelik osvojio posljednji trofej. Neki bi rekli sramotno za klub iz četvrtog najvećeg grada susjedne nam države.

O čemu se radi. Klub je dugi niz godina bio pod paskom lokalne politike, Stranke demokratske akcije, konzervativne političke stranke s bošnjačkim nacionalnim predznakom koja je bila jedan od nositelja demokratskih promjena te danas predstavlja najutjecajniju političku stranku među Bošnjacima.

Klub je godinama sustavno uništavan od ljudi koji su ga vodili iz vlastitog interesa, bio je osuđen na borbu za opstanak, a poslovao je netransparentno, s blokiranim računom te su dugovi bili ogromni za prilike u BiH.  Za očajne rezultate i nagomilane dugove, dakako, nitko nije odgovarao.

Situacija je došla do kritične točke, klub je bio pred gašenjem, a ove sezone nalazi se na rubu zone ispadanja. Čini se kako su mu posljednji spas, kao i mnogim klubovima diljem Europe koji su se našli u sličnoj situaciji – navijači.

U kolovozu 2014. Robijaši 1988, navijačka skupina NK Čelika, pokrenuli su bojkot utakmica svojega kluba, a dva mjeseca kasnije, po uzoru na slične inicijative u Europi i Hrvatskoj, osnovana je neformalna građanska inicijativa „Za Čelik“ koja se sastojala od visokoobrazovanih, mladih i motiviranih navijača Čelika.

Kada bi u ovom članku radili cjelokupni presjek borbe tekst bi išao u nedogled, a i ovako je dugačak. Ako vas zanimaju detalji i tijek borbe možete ih pronaći na službenoj stranici inicijative, a mi ćemo prijeći na sam kraj borbe. 

Pred lokalne izbore prošle godine, inicijativa „Za Čelik“ potpisala je memorandum sa svim opozicijskim strankama kojim su se one obvezale da će, ako dođu na vlast, pokrenuti proces depolitizacije kluba i pobrinuti se oko rješavanja klupskih dugova. Za uzvrat, navijači Čelika animirali su građane da izađu na izbore i glasaju protiv aktualne vlasti. Ne ZA opozicijske stranke, već PROTIV aktualne. 

Na izborima je došlo do promjena na političkoj karti grada, a 5. siječnja ove godine navijači Čelika izvršili su pritisak na delegate skupštine te je usvojen novi statut prema članskom modelu. Kao prijelazni predsjednik na šest mjeseci izabran je jedan od naših sugovornika Selvedin Šatorović, a u lipnju ove godine održat će se prvi demokratski izbori u povijesti kluba.

Namjeravate li se kandidirati na navedenim izborima i postoje li drugi kandidati?

„Imam prije svega želju da ovaj projekt iznesemo u ovih pola godine i napravimo rezultatski i poslovni uspjeh, odnosno da Čelik ostavimo u Premijer ligi, da potpišemo reprogram dugovanja i da krenemo u revitalizaciju kluba. Još je rano pričati o tome što će se dogoditi u lipnju. Volio bih kada bi se pojavilo neko novo lice koje bi moglo napraviti i više od nas koji smo tu već neko vrijeme. Ono što je sigurno, nemam nikakvu namjeru ostati u klubu ako Čelik ne ostane u ligi! To ću smatrati svojim osobnim porazom“.

Zašto, zanimalo nas je?! Čelik zaostaje osam bodova od mjesta koje mu osigurava opstanak i prilično su velike šanse da na kraju godine ispadne iz lige.  No, za razliku od jesenskog dijela sezone, kada je na tribinama bilo svega nekoliko stotina gledatelja, protiv Zrinjskog je stadion bio maltene krcat. Što ako ljudi do kraja sezone u velikom broju pohode stadion, a atmosfera i situacija u klubu dugoročno krenu na bolje, usprkos ispadanju iz lige. Ne mislite li da je to ipak bitnije od samoga rezultata na terenu?

„To što kažete stoji, sve što je do sada urađeno pokazuje da smo na pravom putu. Protiv Zrinjskog je bilo nevjerojatno. Pred koju god tribinu dođete, dočekuju vas aplauzom.Ljudi su zadovoljni zbog promjena i neopterećeni rezultatom. Međutim, prosječni navijač, u bilo kojem sportu, u suštini očekuje rezultat. Nama je protiv Zrinjskog prije svega bilo bitno da ne izgubimo. Mislim da zaostatak od osam bodova u 13 kola koja su pred nama nije nenadoknadiv i smatram da u svakom segmentu imamo potencijal da ostvarimo opstanak“.

Čelik je suočen s velikim dugom. Postoji li ikakva strategija za njegov reprogram?

„Imamo dogovor s Gradskim Vijećem i gradonačelnikom Zenice da će nam oni biti potpora u cijelom procesu reprograma. Mi smo uputili zahtjev poreznoj upravi Federacije BIH i očekujemo da se s njima dogovorimo koja je dogovorna rata koju će grad preuzeti na sebe. Ta cifra za upravu Grada nije enormna, a za naš klub je ipak nedostižna. Mislim da je cijela ova priča jedan od posljednjih, ako ne i posljednji voz koji ovaj klub mora uhvatiti i da ćemo ovim reprogramom započeti potpuno ozdravljenje kluba. Kroz ovaj entuzijazam i naše osobno zalaganje uspjeli smo stvar pokrenuti  s mrtve točke.“

Navijači Dinama u svojoj borbi za spas kluba imali su podršku određenih legendi kluba. Neki, poput Šimića, Šokote, Bišćana i Marića, pokrenuli su određene akcije za spas kluba, neki su podršku pružili samo „na papiru“, a neki je nisu dali uopće. Kakva je situacija s legendama Čelika?

„Nažalost, mi još uvijek imamo samo deklarativnu podršku legendi. U svojem prvom intervjuu koji sam dao  kada sam  izabran za predsjednika Čelika kazao sam da bih bio najsretniji kada bi na mjesto predsjednika došli Elvir Bolić, Mirsad Hibić ili netko drugi od legendi kluba. Međutim,  nitko se od njih u ovom trenutku ne želi uhvatiti vrućeg krumpira. No, možemo pretpostaviti kako će njihov interes porasti ako ovaj proces završi uspješno nakon šest mjeseci. Ja ću biti presretan kada bismo, nakon što uspješno realiziramo prve korake k ozdravljenju, predali klub nekoj od sportskih legendi koji će s Čelikom dosegnuti još više ciljeve“.

BiH, kao i Hrvatska, je izašla iz sustava u kojem su klubovi bili u državnom vlasništvu, odnosno politika je diktirala tko će njima upravljati. Kada smo dobili vlastite države, pojedini su se klubovi privatizirali, no većina ih je i dalje ostala u javnom vlasništvu. Samim time politika i dalje diktira tko će njima upravljati. Dinamovi navijači se od 2010. institucionalnim putem bore za uvođenje demokracije u svoj klub, navijači Hajduka su to i uspjeli. Koja je po vama prednost takvog modela u odnosu na onaj u kojem lokalna politika diktira tko će upravljati lokalnim klubom?

„Politika je najveći prijatelj sportskih klubova kada je u opoziciji, tada ima ideje kako riješiti probleme navijača. Kada politika osvoji vlast, onda malo drugačije gleda na iste stvari. Oko svakoga kluba postoje dvije skupine ljudi. Oni koji ga vode iz interesa, a takvih ima mnogo, i oni koji su iskreni prijatelji kluba, a takvih ima malo. Moj osobni stav jest da svatko tko sudjeluje u financiranju bilo čega ima pravo znati gdje odlazi njegov novac, u koje se svrhe troši i da cjelokupno trošenje bude namjensko. U namjensko trošenje spada i kvalitetno plaćanje igrača. Jer, igrači moraju biti zadovoljni. S dobrim plaćama možete spriječiti mutne radnje koje se nažalost događaju u našem sportu. I vi u Hrvatskoj ste dosta često suočeni s raznim aferama na tom polju. Ovo što mi sada radimo se pokazalo kao dobar projekt i mislim da će vrhunac svega dosegnuti kada ćemo održati prve demokratske izbore, kada će članovi koji su izdvojili određeni dio novca za ovaj klub, imati pravo glasati i reći tko ima pravo voditi ovaj klub“.  

Najbogatiji klub s ovih prostora NK Dinamo ima godišnji budžet od 30 milijuna eura. Koji je uopće budžet jednog od najslabijih BiH prvoligaša?

„Malo me je sram kazati, ali proračun Čelika za ovu polusezonu je 180 tisuća eura. Sada usporedite to s Dinamovih 30 milijuna. Konkurenti za ostanak imaju veći budžet, ali mi ćemo manjak novaca nadomjestiti s našom publikom i srčanosti na terenu. Želimo da igrači shvate kako nije isto igrati za Hrvatski dragovoljac, uz svo poštovanje prema njihovoj tradiciji, i za Dinamo. Nije isto igrati za Hajduk i za RNK Split. Mi očekujemo da igrači shvate što znači nositi Čelikov dres i Čelikov grb na svojem srcu, da od sebe daju 120 i 150 posto, kao što su dali protiv Zrinjskog. S takvim pristupom sigurno ćemo izboriti ostanak“, rekao nam je za kraj Šatorović.

O situaciji u Čeliku porazgovarali smo i s novim glasnogovornikom kluba Robertom Jonjićem. Članstvo u klubu krenulo je početkom ove godine. Koji vam je trenutni broj članova i s kojom brojkom biste bili zadovoljni do kraja godine?

„Za vrijeme trajanja inicijative za spas kluba i prije samog ulaska u klub, radili smo određene projekcije broja članova te smo ustanovili sljedeće: klubovi diljem svijeta koji funkcioniraju prema „socios modelu“ imaju li otprilike 0.8 do 1 posto članova od ukupnog broja deklariranih simpatizera neovisno o tome radi li se o Real Madridu, Karlsruheu ili nekom trećem. Prema tom izračunu, Čelik bi na kraju godine trebao imati između 800 i 1000 članova, budući da je Zenica grad od 100 tisuća stanovnika. No, mjesec dana od pokretanja učlanjenja imamo već 600 članova  s time da u odnosu na prosječnu plaću imamo uvjerljivo najskuplje karte u Europi, ako pričamo o klubovima u kojima je članstvo otvoreno za sve i da nije riječ o delegatskim skupštinama u kojima samo određeni ljudi mogu postati članovima kluba.“

Cijena članarine NK Hajduka je 100 kuna za punoljetne i 50 za maloljetne, za NK Varteks 70 kuna, a za Futsal Dinamo 80 kn za punoljetne i 50 za maloljetne (za NK Dinamo 60 za punoljetne i 40 za maloljetne, iako članovi u klubu ne ostvaruju nikakva biračka prava). Kolika je cijena članarine u NK Čelik?

„Naše članarine su 10 eura  (75 kuna) za maloljetne, 20 (150 kn) za osobe koje ostvaruju određeni popust s obzirom na svoj status (invalidi, nezaposleni, studenti...) i 30 eura (225) za punoljetne i zaposlene članove. Imamo i četvrtu kategoriju članova, takozvano VIP članstvo za 300 eura (2,250 kn). VIP članovi imaju određene pogodnosti u skladu s novcem koji su uložili.“, zaključio je naš razgovor Jonjić.

Navijači Čelika uspjeli su u onome što navijači Dinama, još od jeseni 2010. pokušavaju ostvariti - uspostaviti demokraciju u svojem klubu. Iako situacija u ta dva kluba nije ni približno ista, Čelik bi mogao pružiti dodatnu nadu Dinamovim navijačima u nastojanjima da ostvare ono za što se bore već dugi niz godina – pošteni, slobodni i demokratski Dinamo.

Piše: Niko Rukavina

(Foto: Nk Čelik)

Germanijak pratite i na našoj Facebook stranici!