Bio je Maradona malog nogometa, vječna patnja Hajdukovih navijača i boem u svakom smislu te riječi

Slaviša Žungul za mnoge je potpuni anonimac.

Za njega znate samo ako ste rođeni u Lijepoj našoj (pogotovo ako ste navijač Hajduka) ili ako ste krajem 70-ih pratili nogomet u SAD-u. Ostali, teško će znati tko je bio popularni Steve...

No, ako ste u dvije gore navedene kategorije, ovo će vam ime i dalje drhtati po kralježnici i možda vas natjerati da vam se još nekoliko suza spusti niz oči.

Šest sezona, između 1972. i 1978., Slaviša Žungul bio je najbolji napadač Hajduka i jedan od najboljih jugoslavenskih igrača u razdoblju u kojem je Jugoslavija izbacivala talente poput Dragana Džajića, Branka Oblaka, Vladimira Petrovića, Jovana Aćimovića, Dušana Bajevića ili Ivice Šurjaka.

U njegovoj domovini bilo je mnogo onih koji su ga uspoređivali s Gerdom Mullerom, fenomenalnim centarforom minhenskog Bayerna i Zapadne Njemačke.

No, ako je velikom Gerdu zabijanje golova bilo jedini razlog života (a radio je to kao nitko drugi), Slaviša Žungul bio je nešto drugačiji.

Prije svega, njihova građa bila je potpuno oprečna. Gerd Muller bio je malen i nabijen, dok je Žungul bio ipak nešto viši, zatim osnove tehnike, sposobnost igranja s obje noge, kao i velika vještina u zračnoj igri, potpomognuta visinom od preko 180 centimetara.

Hajduk je tih godina osvojio tri naslova i pet uzastopnih državnih kupova.

U sezoni 1972./1973., u kojoj je na klupi Bilih bio genije Branko Zabec, Hajduk je osvojio Kup Jugoslavije, ali prije svega njegov put u Kupu pobjednika kupova oduševljavao je najvjernije navijače.

U toj sezoni, nakon što su u četvrtfinalu eliminirali norveški Fredrikstadt i Velšane iz Wrexama, pao je i Hibernian (2:4 u prvoj utakmici i povijesni povratak u uzvratu koji je završio 3:0) prije nego što su u polufinalu pokleknuli pred moćnim Leeds Unitedom kojeg je vodio Don Revie, a igrali Peter Lorimer i Billyju Bremneru.

Žungul je imao samo 19 godina i još se nije etablirao kao starter u klubu, ali od sljedeće sezone počet će formirati jedan od najubojitijih napada zajedno sa Šurjakom.

Osvojit će dva uzastopna naslova, a Hajduk će u sezoni 1975./1976. doći do četvrtfinala Europskog kupa, izgubivši od PSV-a tek u produžecima.

Slaviša Žungul, međutim, bio je veoma poseban karakter koji ga je često dovodio u svađu s upravom i trenerima, prvo velikim Tomislavom Ivićem, a zatim s Josipom Duvančićem i Vlatkom Markovićem.

Zašto? Voli noćni život, klubove i žene.

Bio je izuzetno je šarmantan mladić koji je često flertovao s manekenkama, pjevačicama i ostalim djevojkama, a to zasigurno nije bio život u skladu profesionalnog nogometaša

“Volio bih da mi se sudi za ono što radim na travnjaku, a ne za moj život izvan terena. I mislim da su golovi koje postižete najuvjerljiviji argument ", žarko tvrdi Slaviša.

Hajduk nastavlja stavljati trofeje u klupske vitrine, a ime Žungul, poput imena nekoliko njegovih suigrača, također počinje kružiti ostatkom Europe.

U Španjolskoj, Engleskoj i Njemačkoj postoji nekoliko timova koji ga ne mogu dočekati, ali propisi u Jugoslaviji su obavezni: Potrebno je odslužiti vojni rok i u svakom slučaju nije moguće napustiti državu prije 28. godine.

Ta strogost postaje sve stroža i teže podnošljiva za "slobodni duh" poput Slavišinog.

Tome se dodaje i spor koji je u tijeku s predsjednikom kluba, Titom Kiriginom, koji tjednima nije isplatio žungulovu plaću. Osim toga, tu je i teret vojne službe koji će ga uskoro otrgnuti iz nogometa i života kao "boema".

No, u zimu 1978. dolazi neočekivano spašavanje.

Bilo je to 3. prosinca 1978 godine. Hajduk je odigrao posljednju utakmicu prije zimske stanke prvenstva, pobijedivši FK Sarajevo rezultatom 5:0. Žungul je jednom poentirao, a samo u prvom dijelu sezone stigao je do 12 pogodaka.

Iz Sjedinjenih Američkih Država dolazi Žungulov agent, Ante Kuzmić, na telefonski poziv Dragana Popovića, , bivšeg nogometaša Hajduka sredinom 1960-ih, a sada trenera New York Arrowsa, momčadi koja sudjeluje u izuzetno popularnoj “Prvenstvo u dvoranskom nogometu”.

Za Žungula je to prava ponuda u pravo vrijeme.

Nije važno radi li se o "dvoranskom" nogometu i razlikuje se od onoga što je igrao do tog trenutka: to će mu biti putovnica za drugačiji život.

Slaviša i njegov agent pažljivo dogovaraju stvar. Izgovor je poslovno putovanje Žungulove djevojke, lijepe manekenke i pjevačice Moni Kovačić. Žungul traži da je prati na put obećavši da će tijekom zimske stanke s Popovićevim timom nastaviti trenirati.

Nitko u klubu ništa ne sumnja.

Dvoranski nogomet u Sjedinjenim Državama nema službeno priznanje i nije dio FIFA –e, stoga Žungula ništa ne sprječava da igra u MISL ligi.

Žungul će se početi igrati sa 'Strijelama' i nikada se neće vratiti u Jugoslaviju.

Klub koji trenira Popović, međutim, nema namjeru počiniti krađu. Oni nude do 200 tisuća dolara za Žungula, ali Hajduk to odmah odbija.

Ova će odluka spriječiti Slavišu (u međuvremenu 'Stevea') da igra na "otvorenom" prvenstvu koje u tom trenutku privlači prvake iz cijelog svijeta.

Dana 21. prosinca 1978. Slaviša 'Steve' Žungul debitirat će u ligi u utakmici protiv Cincinnati Kidsa. Završit će 7:2 za "Strijele", a popularni 'Steve' zabio je pet pogodaka. U svojoj prvoj sezoni s New York Arrowsom Žungul i njegovi suigrači ići će ravno u finale, a tamo ih je dočekala momčad Philadelphia Fevera.

U prvoj utakmici, koja se igrala u Nassau Colieseumu na Long Islandu, Strijele će pobijediti rezultatom 14:7 (od kojih je polovicu postigao Žungul), a u povratku u Spectrum u Philadelphiji završit će 9:5, opet za Strelice, s tim da će se ovaj put Žungul 'zadovoljiti' postizanjem hat-tricka.

Sljedeće godine slijede niz pobjeda i osobnih rekorda.

Za Strijele četiri uzastopna naslova prvaka, za Žungula četiri uzastopna trijumfa kao najbolji igrač sezone i najboljeg strijelaca.

Izuzetan podvig dogodit će se u sezoni 1980./1981.

Osvojit će titulu najboljeg strijelca sa 108 golova u 40 utakmica ... Drugi na popisu najboljih strijelaca, Vic Davidson iz Phoenix Inferna postigao je 58 golova! Okruglih 50 manje od Stevea!

Nakon ovog niza uspjeha u malom nogometu, Žungul polako shvaća da nešto nedostaje.

Vrijeme prolazi i kad je već blizu praga tridesete, vraća mu se ogromna želja da se natječe s brojnim zvijezdama koje igraju u NASL -u.

Njegovi financijski zahtjevi, čak i ako su opravdani njegovim doprinosom na terenu, izvan su dosega Strijela koje pristaju na njegov prolazak u Golden Bay Earthquakes koji osim Indoor momčadi imaju i momčad u NASL –u.

Hajduk i jugoslavenski savez to ne puštaju, ali se na kraju Žungul uspijeva vratiti 'pravom nogometu., a njegov će utjecaj na igru nove momčadi bit će izvrstan.

Zabit će 19 golova (od kojih jedan u povijesnoj pobjedi “Potresa” protiv Cosmosa Giorgia Chinaglie) i ući će ravno u idealnu postavu prvenstva.

Nažalost, kriza NASL -a sada je nezaustavljiva.

1984. bit će posljednja godina prije duge pauze.

Ta će sezona završiti tako da će Slaviša Žungul biti proglašen za "MVP -a" (najvrjedniji igrač) koji se dodjeljuje najboljem igraču turnira

Na snagu stupa 'lockdown' pa se Žungul vraća malom nogometu, a ovaj put nastavlja u San Diego Soccersima. Dvije sezone, dva naslova prvaka i dva trijumfa u najboljim strijelcima.

1986. preselio se u Tacoma Stars. To će za njegovu novu momčad biti najbolja sezona u povijesti koja će kulminirati finalom za naslov, međutim izgubljenim protiv Dallas Sidekicksa.

Povodom 7. utakmice finala u Tacoma Domeu u Washingtonu, zabilježit će se apsolutni rekord posjećenosti utakmice "Indoor Soccer" - 21.728 gledatelja.

To će ujedno biti prva nakon sedam uzastopnih sezona u kojima "Steve" Zungul neće moći trijumfirati na ljestvici strijelaca.

Na scenu je stigao brazilski fenomen Antonio Carlos Pecorari, poznat kao "Tatu", koji će u sljedećim sezonama postati ono što je Žungul bio prvi dio osamdesetih.

Godine 1988. vratit će se igrati za San Diego Sockerse prije nego što je napustio nogomet 1990. godine ... Naravno, ponovno dajući svoj doprinos u dva nova naslova koja su dobili kalifornijski Žuto-plavi.

ANEGDOTE IZ BURNOG ŽIVOTA

Za svakoga tko je vidio Žungula na djelu u njegovim ranim godinama u Hajduku, nema sumnje: bilo mu je suđeno da postane jedan od najjačih napadača u Europi.

Jurica Jerković, direktor tog Hajduka sredinom 70-ih nema sumnje.

“Sa Žungulom i Šurjakom imali smo dva napadača nevjerojatne vrijednosti. Oboje su bili jako mladi i da je Žungul ostao s nama u Europi, mogli bismo postići sjajne rezultate .”

Bio je Žungul veliki 'ego manijak', a o tome su svjedočili mnogi njegovi bivši suigrači i protivnici.

Po povratku u autobus nakon što je pobijedio Philadelphia Fever, dolazi do žestoke rasprave. Vratara Shep Messing, protagonist izvrsne utakmice u kojoj je skupio nevjerojatnih 26 obrana, izabran je za "najboljeg igrača finala".

Žungul to ne prihvaća i počinje se raspravljati s Messingom oko toga tko je zaista zaslužio trofej. Rasprava se zakuhala i krenule su letjeti šake ... samo da bi nekoliko sati kasnije proveli večer zajedno pijući u jednom njujorškom klubu!

Shep Messing definira Stevea Žungula kao nogometaša.

“Bio je munjevit, snažan u zraku, s lakoćom je igrao s obje noge. Za njega to nije imalo razlike. Njegova kontrola lopte, osobito u uskim prostorima, bila je impresivna. Puno se pričalo o “Tatu” (Brazilac Antonio Carlos Pecorari) ili Kanađaninu (jugoslavenskog podrijetla) Branimiru “Branku” Šegoti kao velikim protagonistima dvoranskog nogometa, ali nitko se nikada nije uspio iskazati kao Steve.“

Sam Popović, njegov trener u 'Strijelama', uvijek je priznavao kako je bilo teško kontrolirati Žungula van travnjaka. Pravila koja je nametnuo trener predviđala su da su igrači uvijek bili kod kuće najmanje 24 sata prije utakmice.

Pogađate, vrijedilo je za sve osim za Žungula koji je prethodnu noć proveo u klubovima, spavao do 14 sati, a zatim se predstavio u savršenoj formi za večernju utakmicu.

Među njegovim brojnim rekordima u "Indoor Socceru" postoji jedan doista spektakularan: hat-trick postignut u samo 37 sekundi igre! Vrijeme igranja bilo je zapravo "učinkovito" kao u košarci ... ali to je još uvijek poduhvat na vrlo visokoj razini.

"Steve" Žungul je igrao samo dvije sezone u NASL -u, ali i to mu je bilo dosta da pokaže svima kakav je igrač.

Žungul je postigao 39 golova u 51 utakmici, osvojio je naslov najboljeg strijelca u drugoj sezoni i završio obje sezone u "Idealnoj postavi prvenstva" uz igrače poput Franza Beckenbauera, Fransa Thissena, Johana Neeskensa i Paragvajaca Roberta Cabanasa.

Danas, u 67. godini života, Slaviša “Steve” Žungul živi u dolini San Pasqual, nedaleko od Escondida. Zaradu je uložio u nekretnine i živi na svom ranču sa suprugom Lorenzom i njihovom djecom Saškom i Marcom. Godinama nije davao intervjue.

Toliko o njemu govori njegova legenda ...

Izvorni tekst pročitajte OVDJE