
Đalović pao prvi europski test! Blijedi Riječani su eliminirali sami sebe
Vrijeme Čitanja: 4min | čet. 31.07.25. | 08:00
Ne postoji nijedan nogometni element u kojem je Ludogorec bio nadmoćniji od hrvatskog prvaka. Nemaju kvalitetniji roster niti imaju išta drugo toliko značajnije bolje i jače od Rijeke. Pa eto, oni se spremaju na putovanje u Mađarsku, a Rijeka prema Irskoj, što je iznimna šteta, jer malo smjelije igre Nevere s Kvarnera, i avionske karte imale bi obrnute destinacije
Tjedan dana, od posljednjeg zvižduka na Rujevici pa do onog prvog u Razgradu, kao papagaji smo ponavljali "Rijeka mora hrabrije", "Đalović se ne smije prepasti" i frazeme poput tih. I što se dogodilo, što se to promijenilo u tjedan dana? Ništa, apsolutno ništa. Ishod dvomeča, bez gore navedenog elementa, teško da je mogao i biti drugačiji.
Prva je utakmica pripremljena sjajno i u to nema nikakve dvojbe. Đalović je sjajno secirao svaku potencijalnu prijetnju koju je Rui Mota imao spremnu. Caio Vidal na Rujevici bio je neprepoznatljiv, a Tekpeteya je Mladen Devetak, po dolasku u stan nakon utakmice, uz ključeve i mobitel, izvadio iz džepa. Uz takvu školsku pripremu, malo je ipak izostajalo osjećanje trenutka u kojem se lomilo.
Vratimo li film na Rujevicu i period od 20-ak minuta prije kraja utakmice, vidjelo se s tribina kako su dvojica igrača Ludogoreca ušli u žustru raspravu. Nervoza je nadvladala tad gostujuću momčad, a verbalni sukob suigrača smo vidjeli mi s tribine, a kako ne bi onaj koji je odmah uz aut-liniju. Trebalo je samo prepoznati situaciju. Đalović nije stari lisac, koji bi se podsmjehnuo i samo kimnuo glavom prema Čopu ili Juriću da se spreme. To je nešto što će doći s vremenom, a Crnogorac je, barem za trenerski svijet, i dalje samo veliki talent.
"Napad je najbolja obrana" je floskula nad floskulama, ali u ovom je kontekstu jedina logična stvar za istaknuti. Ne možeš zabiti ako ti to sam me želiš. Istom postavom, koja je osigurala prvu nulu, jednostavno nije mogla više od ovoga. Tim više jer je Rui Mota sada odradio jednu studioznu pripremu koja je Rijeci de facto oduzela Fruka nakon 10 minuta i sve što je on stvorio kasnije, poput ubačaja Menalu za škarice, došlo je iz posjeda u kojem se on spuštao nisko i rješavao stvari na individualnu kvalitetu, koje, Bogu hvala, ima napretek.
Izuzev njega, koji je u konačnici i izgorio od želje, te zaradio crveni karton, koji je, rekli bismo, bio ruban, nije postojalo nikakvog voljnog momenta, nikakve ideje ili kreacije. Sve je nekako išlo na silu. Ndockyt se u ovoj utakmici mučio na krilu, što je bila posljedica promjene sustava trenera Ludogoreca, koji je ovog puta igrao s tradicionalnim lijevim bekom. Jedina kakva-takva razigrana situacija rezultirala je pogotkom u mreži Bugara. Justus Lasickas najavio je kako će se na njega ozbiljno računati u nastavku sezone. Iako je bio jedan od najsvježijih na terenu, njegova trkačka sprema i moć koju je prikazao u oba smjera bila je impresivna. Nakon prvog pogotka u produžecima, Litavac je trčao u napad kao da sutra ne postoji i generalno bio razigran.
Njegov centaršut dospio je na nogu Amera Gojaka. Bosanskohercegovački veznjak, i proljetos smo pisali, ponekad je nepravedno zapostavljen. Gojak je igrač šampionskog pedigrea, miran na lopti i onaj koji donosi stabilnost veznom redu. Pogotkom je, kao i onomad Rosenborgu još u dresu Dinama kada je Plave uveo u Ligu prvaka, pokazao da je igrač za velike utakmice. On je netko tko može uvesti red u Đalovićev vezni red i biti mu produžena ruka. Jer je u ovakvim situacijama i ovakvim utakmicama najbitnije to - iskustvo.
Manjak ovog posljednjeg pokazao je Gabrijel Rukavina. Mladi krilni napadač napravio je u potpunosti neshvatljiv potez i, koliko god to netko pokušao opravdati, za to opravdanja nema. Nije postojala nikakva nit vodilja kojom bi se start mogao razumjeti. Rijeka je zabila pet minuta ranije, nakon pogotka poletjela terenom i realnije je bilo očekivati drugi pogodak hrvatskog prvaka nego bugarskog. Jedna obična izgubljena lopta na sredini terena, kakvih bude mali milijun na utakmicama, bez ikakve prijetnje za kontru kojom bi primili pogodak, obrana je bila uhodana i ranije, ali su i u tom trenutku Radeljić i Majstorović držali svoju liniju... Jednostavno iščitavajući ovako situaciju, zadnja stvar na koju bi pomislili je napraviti start otvorenim đonom prema koljenu protivnika. Ne samo da je postupio nepromišljeno, nego, još gore, ostavio momčad na cjedilu. Time je javnosti pokazao kako još puno žganaca mora pojesti prije no što dođe na razinu kluba kao što je Rijeka, jer ovo je dječja pogreška, koja je na ovoj razini apsolutno nedopustiva.
Čisto zbog dva crvena kartona, spomenut ćemo škotsku sudačku postavu. Dojam je da su Bugari imali "domaćinsko suđenje", ali nitko, ama baš nitko ne smije tražiti izliku u suđenju. Ruku na srce, ispadanje ide na dušu Radomira Đalovića. Crnogorski se strateg prema Ludogorecu ponio s puno previše respekta. Momčad iz Razgrada nije pokazala ništa ni protiv Bresta ni protiv Rijeke. Zlomislić je primio drugi pogodak tek nakon što je Rijeka igrala 15 minuta s devetoricom, a više od pola sata s desetoricom igrača na terenu. Riječka momčad, bez magije Tonija Fruka, koji je hrvatski nogomet odavno prerastao, tek je nešto iznad prosjeka. Prolazni Ludogorec je to i razgolitio.
Tagovi
Ostale Vijesti
Nogomet
Košarka
Rukomet
Tenis
Odbojka
Basket 3x3
eKošarka
Hokej na ledu
Baseball
LOL
Stolni Tenis
Američki nogomet
Ragbi
Badminton
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.
Igre na sreću mogu dovesti do ovisnosti. Igraj odgovorno.