Rasizam, ksenofobija, kovanje zavjere: Što je točno Isiahu Thomasa stajalo mjesta u Dream Teamu

U trećem i četvrtom nastavku The Last Dancea, dokumentarca koji je ovih tjedana središnja točka interesa košarkaškog svijeta, dobar je dio vremena posvećen odnosu Michaela Jordana i Isiaha Thomasa, priči koja je jedna od popratnih onoj o rivalstvu Chicago Bullsa i Detroit Pistonsa s prijelaza osamdesetih na devesete godine prošlog stoljeća.

Nakon što su Bad Boysi iz Detroita tri doigravanja za redom izbacivali Bullse, 1991. je napokon bila godina momčadi iz Chicaga kada su ''metlom'' u finalu Istoka detronizirali tada dvostruke uzastopne prvake. Ono što se najviše pamti iz te serije trenutak je kada u četvrtoj utakmici, suočeni s teškim porazom, Pistonsi osam sekundi prije isteka vremena za kraj utakmice napuštaju teren bez namjere da se rukuju s protivnikom koji ih je pošteno pobijedio. Time su se oglušili na iskonski običaj sportskog duha i fair playa, do tada potpuno podrazumijevanom u NBA ligi, ali i sportu općenito.

Predvodnik te, mora se priznati odlične momčadi Detroita bio je upravo Isiah Thomas kojem se pripisuje ideja ovakvog ponašanja skupine igrača koju predvodi. Nadolazeće godine otkrile su veliki antagonizam između njega i Jordana, a cijeli koloplet okolnosti i odnosa dovelo je do toga da Thomas nije bio dijelom znamenitog Dream Teama (vjerojatno najjače košarkaške momčadi ikad okupljene), iako je igrački tamo pripadao. Nije mu pomogla ni činjenica da je košarkaške megazvijezde SAD-a u Barceloni vodio Chuck Daly, trener koji je Thomasa i suigrače mu vodio do naslova i mnogobrojnih uspjeha tih godina.

 

 

No što je do toga dovelo? Sigurno ne taj izdvojeni incident, koji u krajnjoj liniji može biti i rezultat djelovanja u afektu, ''vruće glave'', te ne zvuči nešto čime bi bila počinjena nepopravljiva šteta. Razlog zašto je Jordan pri regrutiranju Dream Teama pred OI u Barcelonu postavio ultimatum u stilu ''Ili on ili ja'' ima šire konture, a ključan detalj je da je imao podršku nekolicine ostalih velikana u toj selekciji SAD-a. A neki do njih su imali i svoje osobne, s Jordanom potpuno nevezane razloge kao produkt epizoda u kojima se Thomas zamjerio i njima samima.

Poznata je priča o tzv. freezoutu na All-Star utakmici 1985. u kojoj je navodno Thomas pokrenuo hajku u kojoj bio on i ostale zvijezde trebale izignorirati mladog novaka Jordana. I dok to nije u potpunosti točno, prije svega jer malo tko može povjerovati da bi jedan Larry Bird, Julius Erving ili Magic Johnson uzimali Thomasovu riječ kao zapovijed, pogotovo kad su u pitanju sitne igrice ovog tipa, istina jest da je Thomasa, ali pomalo i Magica u to vrijeme, zasmetao galopirajući rast popularnosti Michaela Jordana i njega već tada kao brenda. Naime, liga je Jordanu branila isticanje, odnosno nošenje svoje linije Nike tenisica, no velika multinacionalna kompanija mu je hladnokrvno naložila da ih opušteno nastavi nositi i da će sve kazne biti uredno plaćene. Isto mu je savjetovao i njegov menadžer, legendarni David Falk.

Kao što nas povijest uči, ta odluka ne da nije bila pogrešna nego je vjerojatno bila ključna za erupcijski procvat danas najmoćnije marke sportske opreme, no Jordan kao jedan takav projekt bio je trn u oku Thomasa. Pogledavši snimke te All-Star utakmice jest zamjetno određeno ignoriranje Jordana, a ''radna skupina'' imala je i svog ''Lucu Brasija'', Georgea Gervina zvanog Iceman koji je Jordana trebao ''naučiti pameti'' na obrambenom kraju terena, u čemu je rasni strijelac donekle i uspio – zabio mu je 23 poena.

MJ-u kao poprilično inteligentnom dečku nije trebalo puno da složi mozaik. Igrom slučaja, prva utakmica nakon All-Star pauze Bullsi su igrali upravo protiv Pistonsa i nečudi da je tada budući najveći svih vremena utrpao 49 poena, uhvatio 15 skokova, pet puta asistirao i četiri puta oduzeo loptu, sve skupa – najavio veliko rivalstvo dvije momčadi u godinama ispred.

Osobi karaktera poput Jordana nije nimalo bilo teško osjećati odbojnost prema Pistonsima, s obzirom da se isto može reći za puno ''plahije'' superzvijezde tadašnje NBA. Momčad koja za tebe uspostavi cijelu doktrinu zaustavljanja, a koja uključuje dosta elemenata kojima možda ni nije mjesto na košarkaškom terenu, normalno je da ćeš gledati kao ''crvenu krpu''.

U praskozorje Barcelone te uslijed zamaha nastanka dinastije Bullsa Jordanova desna ruka na terenu Scottie Pippen u potpunosti je dijelio njegovo stajalište. No problematika će biti još jasnija znamo li situaciju s dva lica koja su ujedno bili i lice lige osamdesetih.

Magic Johnson bio je veoma blizak s Thomasom tijekom većeg dijela njihovih karijera. Iako rivali na terenu, omaleni Zeke predvodnik je momčadi iz Magicovog zavičaja Michigana (čijem je sveučilištu fantastični budući Laker donio državni NCAA naslov 1979.), no usred događaja koji je šokirao cijeli sportski svijet kada je Johnson objavio kako je testiran pozitivan na kor... na virus HIV-a, Thomas se ogriješio od njega.

Te 1991. HIV je bio još relativno neistražena problematika, svijet je još uvijek bio u strahu od potpuno izvitoperene slike o bolesti AIDS-a, a jedna od zabluda je bila kako se HIV-om moguće zaraziti isključivo, ili u velikoj većini slučajeva, prijenosom prilikom homoseksualnih odnosa. O Thomasovoj nelojalnosti najbolje svjedoči crtica iz poznate knjige Birda i Magica ''When The Game Was Ours'' napisane u suradnji s autoricom i novinarkom Jackie McMullen:

„Isiah se počeo okolo raspitivati o mojoj seksualnosti. Nisam mogao vjerovati. Jedna od osoba na koju sam bio siguran da mogu računati u tim teškim trenucima zabila mi je nož u leđa.“

Karte na stol: Magic je veoma prijatna, srdačna osoba magnetske karizme, ali tijekom osamdesetih u vrijeme najveće slave, osim na košarkaškom terenu, najveći dio energije trošio je na zabave i nebrojene noćne avanture s ljepoticama diljem Los Angelesa i SAD-a. Ali Thomasove alegacije dovele su do širenja glasina, te je svoju spolnu orijentaciju Magic bio primoran braniti čak i novinarima Sports Illustrateda.

Dvojica su tek nedavno (2017.) javno izgladila probleme u suzama obojanom i emocijama nabijenom pomirenju. Ipak, ostaje zapisano u povijesti da Thomas nije mogao držati jezik za zubima u trenucima kad je, u namjeri da smanji pritisak na prijatelja i kolegu te kao javna osoba čiji se glas daleko čuje, to svakako morao.

Larry Bird, po mnogima jedan od top 5 imena s poretka G.O.A.T. liste, imao je vlastiti okidač za potpunu antagonizaciju Thomasa. Prva je činjenica da su Pistonsi i Boston Celticsi  osamdesetih bili ljuti rivali, a sâm Bird nije mogao smisliti neke od Thomasovih suigrača (prije svega Billa Laimbeera koji je od Birda znao učiniti krvožednu zvijer i agresivca na terenu). Druga datira iz 1987. kada su Thomas i Dennis Rodman (tada veoma važna karika na rosteru Pistonsa, dvostruki obrambeni igrač godine i All-Star) u kombinaciji trivijalizirali Birdovu igračku veličinu. I to na račun rase.

„Bird je precijenjen samo zato jer je bijelac.“, rekao je tada Dennis Rodman.

Thomas je iskoristio priliku nadovezavši se:

„Da je crn bio bi tek još jedan okej dečko.“

Ni dva tjedna nakon ove izjave, Rodman se ispričao, ali prema Thomasu je Bird samo konkretizirao odbojnost koja je ionako dugo kuhala u njemu. Stoga se i on pridružio maloj, ali veoma utjecajnoj grupi unutar Dream Teama koja ovog odličnog razigravača nije htjela na rosteru.

Cylde Drexler posvjedočio je o tome kako ono osobno, ali ni Charles Barkley, Karl Malone ili David Robinson nisu imali ništa protiv, odnosno nisu se htjeli baviti tom problematikom, ali očigledan problem s Thomasovim ponašanjem nije dobro sjeo čak ni poslovično benevolentnom Magicu koji se osjećao izdano, a kamoli ionako veoma asertivnim karakterima poput Jordanovog i Birdovog.

Budućnost je donijela dodatne skandale vezane uz lik i djelo Isiaha Thomasa. Na stranu neuspjesi u post-igračkom dijelu košarkaške karijere, ali slučaj seks-skandala iz 2007. (kojeg je on, doduše, zanijekao) stolovavši na poziciji predsjednika New York Knicska, kao i činjenica da su mnogi njegovi verbalni medijski istupi do dana današnjeg objekt gledanja kroz povećalo, dobrim dijelom daje suprotstavljenim stranama za pravo.

Prilično oštar Jordanov nastup u novim epoizodama The Last Dancea čak ni ne mora biti argument za navedeno, s obzirom da se ne radi o osobi sklonoj praštanju, no Thomasovi ''odvjetnici'' trebali bi se zapitati je li on ovdje, poput Muje u vicu, jedini koji vozi u ispravnom smjeru, a svi ostali u suprotnom...

(foto: Reuters)