Bio je drugi pick drafta, a s 28 godina je zabetoniran za klupu

Druga runda bi se možda mogla okarakterizirati jednom od najjačih ikada u eri drafta u sadašnjem formatu: tamo su se našli jedan Khris Middelton, Draymond Green, Tomaš Satoransky, Jae Crowder, Will Barton, Tornike Shengelia, kao i naš Tomislav Zubčić na ukupno 56. mjestu.

U takvom kontekstu, poput crne ovce iskače jedno ime, pogotovo promatrano iz današnje perspektive – ono koje se vijori na drugom mjestu, odmah iza kralja klase AD-a. U pitanju je Michael Kidd-Gilchrist, igrač koji danas, u najboljim igračkim godinama, nema mjesta u ozbiljnoj rotaciji momčadi poput Charlotte Hornetsa.

U 43 utakmice koju je sastav trenera Jamesa Borrega odigrala, u igru je ulazio samo u njih 12. Većina od tih utakmica spada u razdoblje ozljede P.J.-a Washingtona, okolnosti koja je pomaknula Nicolasa Batuma u početnu petorku, a samim time MKG-a u Batumove tenisice, pruživši mu priliku da ugrabi koju minutu na parketu. Već neposredno nakon Božića, Washington se vratio igri, a Michael natrag sa službenog puta svojoj ženi Klupi.

No nije se u početku činilo da će se tako njegova karijera razvijati. Mnogo je faktora koje je nagnalo tadašnje Bobcatse da potroše drugi izbor baš na njega. Beal i Lillard bili su očigledno tipovi igrača za kojim nisu vapili u tom trenutku, s obzirom da je godinu prije devetim izborom uzet Kemba Walker.

MKG je imao dosta impresivnu srednjoškolsku i sveučilišnu karijeru. Tijekom ove prve nosio je isti dres kao i Kyrie Irving, koji mu je brzo postao najbolji prijatelj. Od najranije je košarkaške dobi postao poznat kao izniman fizikalac, odlične obrane, za kojeg nema izgubljene lopte. U toj uzrasti je bez problema trpao blizu 30-ak poena po utakmici, gotovo isključivo na račun tjelesnih predispozicija i manjka uopće potrebe da razvije skok-šut. Dar je to prirode kojim mu je ona zapravo napravila ''medvjeđu uslugu''.

Ipak, u jednom razdoblju bio je označen za četvrtog najboljeg srednjoškolskog igrača SAD-a, iza AD-a, Drummonda i Austina Riversa. Zapravo, jedina veća zamjerka koja se mogla istaknuti opisujući ovog talenta u to vrijeme bio je vanjski šut. Ipak, to je stavka koja stoji u opisu većine mladih prospekata, te taj nedostatak nije bio nešto što je dio sportske javnosti zadužen za praćenje talenata brinulo.

Prilikom nastavka košarkaškog puta na sveučilištu mogao ih je praktički birati, stoga ne čudi da je okončao na jednom od najboljih košarkaških koledža, koje mu ujedno nije predaleko od doma, Kentuckyju. Tamo je bilježio poprilično dobru statistiku, i to kraj dominantnog igrača kraj kojeg to i nije najlakša stvar na svijetu – Anthonyja Davisa glavom i bradom. Ne samo to, nego je roster sadržavao čak još četvoricu budućih NBA igrača: Terrencea Jonesa, Dariusa Millera, Dorona Lamba i Marquisa Teaguea. Ne treba se puno mozgati kako bi se došlo do zaključka da su ti Wildcatsi bili dominatni i osvojili državni NCAA naslov, sa AD-em i MKG-om kao stožernim igračima, i to freshmanima. Bilo je to akademske godine 2011./2012., a krajem iste su njih dvojica izišli na draft.

Ni u ovom razdoblju nije zamijećen značajan napredak po pitanju MKG-evog šuta, koji na sâm pogled na izvitoperenu mehaniku šuta diže obrve. Njegove iznimne fizikalije, poput vertikalnog odraza od preko metra i raspona ruku od otprilike 210 centimetara, šarmirale su skautsku struku i odjele NBA franšiza zadužene za sportska pitanja. Izabran je na draftu odmah iza svog sveučilišnog suigrača AD-a, te je to prvi, i za sada jedini put da su prva dva izbora došla s istog sveučilišta. Ponovilo bi se to na zadnjem da se Ja Morant nije našao između dvije zvijezde Dukea, Ziona Williamsona i R.J.-a Barretta.

Iako je u rookie sezoni donekle opravdao očekivanja, sâm je odgovoran što su ona bila puno veća. Okončao ju je sa devet poena, šest skokova i jednom i pol asistencijom po susretu. S obzirom da je iz vremena amaterske karijere postao i ostao poznat kao obrambena zvijer, prosjek od ispod jedne ukradene lopte, kao i blokade, nisu previše impresionirali.

Ne vjerujemo da je na njegovo samopouzdanje pozitivno djelovala ni činjenica da je od svog šefa, Michaela Jordana, izgubio u ''jedan na jedan'' tijekom rookie sezone. Jest, u pitanju je najbolji igrač svih vremena, ali pedesetogodišnji.

 

 

U drugoj sezoni su već počeli veći problemi s ozljedama, te je propustio 20 utakmica regularne sezone. Tijekom druge i treće profesionalne sezone unajmljen je jedan od najboljih šutera svih vremena, te jedan od igrača s tehnički najispravnijih šuteva – Mark Price – da s Michaelom radi na mehanici šuta i izbačaju.

Nije pomoglo. Govorio je kako mu je glava bila puna šuma i buke od svih mogućih pametovanja koja su dolazila sa svih mogućih strana, od svakog mogućeg samoprozvanog stručnjaka za šut, što mu je dijelom stvaralo presing, a dijelom ga zbunjivalo. No to zvuči kao jeftin izgovor, a ne kao nešto neuobičajeno kod ste član same elite neke djelatnosti, što NBA liga svakako jest.

Uz sve nevolje, pretrpio je veoma neugodnu ozljedu iščašenja ramena, te je u sezoni 2014./2015. odigrao 55, a 2015./2016. svega sedam utakmica. Ova druga mu je statistički najbolja sezona u NBA, tijekom koje je ubilježio 12.7 poena i 6.4 skokova po utakmici, uz… 43% šuta za tri. No naravno, brojke te sezone, poradi skoro pa nikakvog uzorka, imaju jako malu težinu.

Dodatna nevolja MKG-u predstavljala je činjenica da mu pred očima NBA košarka prolazi kroz (r)evoluciju takvog tipa koja mu nikako ne ide u prilog, te koja je, uz njega, sažvakala i mnoga druga imena bez mogućnosti da se prilagode. Bez vanjskog šuta u današnjoj NBA malo tko može egzistirati.

U sezonama 2016./2017. i 2017./2018. ustalio se u onome što je u tom trenutku djelovalo kao ''puna šaka brade'', ulozi startera-role playera sa pristojnom minutažom i sposobnošću da na terenu izvrši ono što se jasno zna da se od njega očekuje. Naravno, daleko je to od one zvjezdane karijere kakva mu se projicirala, te što vrijedi za manje-više svakog drugog picka drafta (bez obzira na količinu talenta u klasi), no s obzirom na situaciju u kojoj je danas – situacija za poželjeti.

U sezoni 2018./2019. ispao je iz početne petorke, na roster je aterirao Miles Bridges, 12. izbor drafta koji pokriva upravo MKG-ovu poziciju. Ne treba naglašavati da su mu brojke dodatno pale, no zadnji udarac na njegovu ozbiljnu karijeru čekao ga je krajem sezone. Bio je primoran otići na operaciju prepone, a oporavak i zaostatak u treningu dovelo ga je, iz ionako nezavidne situacije, u onu u kakvoj se nalazi u ovom trenutku.

Šteta za jednog igrača koji je puno obećavao, te čiji je scouting report izgledao gotovo identično, recimo, onom jednog Scottiea Pippena kada je 1987. dolazio u ligu. No ozljede, manjak usmjeravanja u karijeri, kao i razvoj košarkaške igre u NBA (koji je na igrače njegova tipa djelovao kao ulazak Hrvatske u EU na ovdašnje špediterske firme), jednostavno su ga bacile na potpunu marginu.

Pogledajte TEČAJEVE Germania Sport kladionice.

POVRATAK NA NASLOVNICU

(foto: Reuters)