Riječani stavili zelenu kvačicu pored Goričinog imena, euforije nema, ali kako ostati hladan na niz od 14 pobjeda u 15 utakmica?

Dan nakon 22. prvenstvene pobjede Rijeke ove sezone i povratka na vrh prvenstvene ljestvice, situacija na Kvarneru prilično je mirna. Na Korzu gotovo pa nitko ne priča o slavlju protiv Gorice (3-0), Rijeka je posao odradila kako se to i očekivalo, a tema broj jedan za svakim stolom u krcatim riječkim kafićima su potresi. Kojih je ove nedjelje na riječkom području bilo nekoliko. Prvi u 19.25 sati, potom jedan tri minute iza ponoći, treći još 14 minuta kasnije. Seizmološka služba vjerojatno je zabilježila i tri podrhtavanja tla s epicentrom ispod stadiona Rujevice u nedjeljno poslijepodne, ali na to su se mogli unaprijed pripremiti. Ni prvi, a sasvim sigurno ni posljednji put ove sezone…

Prouči cjelokupnu ponudu na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

Utakmica se odigrala u skladu s očekivanjima. Tribine su bile u elementu, igrači su izgarali za pobjedu, Sopić i Đalović s klupe su dodatno pokušavali dignuti svoje igrače. Imali su gosti svoje prilike, ali dobri udarci Solde i Mitrovića ipak nisu bili dovoljno dobri da bi se s njima ugrozilo sinjsku hobotnicu. Nediljko Labrović je još jednom upisao čistu mrežu, svoju 20. ove sezone u svim natjecanjima, čime je još jednom potvrdio svoju klasu. Goričani ga ove nedjelje nisu ozbiljnije testirali, kapetan Rijeke sigurno će se osjećati dužnim još jednom sa stola stoperskog dvojca Galešić – Radeljić pokupiti račun, ali u onih par situacija kad se od njega očekuje da bude na najvišoj razini, on uvijek isporuči. Stasao je Labrović u ozbiljnog vratara, praktički će nemoguće biti Riječanima zadržati ga i sljedeće sezone, ali Sinjaninu kao predvodniku ove momčadi sigurno bi najveća želja bila, ako zaista ode, klub napustiti kao prvak.

Iako se kraj sezone bliži te ćemo za mjesec i par dana imati odgovore na sva ključna pitanja, na Kvarneru i dalje nema nikakvog imperativa. Ni pritiska. Euforije možda ima u natruhama, s tim da je to više neka vrsta optimizma i sreće nego sama euforija. Uostalom, zar bi navijači ijednog kluba na svijetu, taman to bili Manchester City, Real Madrid i njima slični, bili 'hladni kao špricer' da njihova momčad u posljednjih 15 utakmica upiše nestvarnih 14 pobjeda? Sumnjamo.

Reprezentativci vratili Rijeku na vrh, Pjaca i kad nije na 100 posto je razina više, Goda može i desnom, ne samo glavom!

Sopić: “U prvom dijelu smo bili malo nervozni, a Pjaca ovoj momčadi daje dodatni stimulans”

Pjaca: “Plan je bio da odmorim, a posljednji gol glavom zabio sam za Torino. Pritiska nema, gledamo samo sebe”

Što se tiče stožera, momčadi, radne zajednice, vodstva kluba… Svi, od prvog do zadnjeg, čvrsto stoje s nogama na zemlji. Znaju u Rijeci da je sav pritisak u ovoj ludo uzbudljivoj završnici sezone na leđima glavnih im konkurenata. Novac koji donosi Liga prvaka za klub iz Maksimirske 128 je imperativ, za Rijeku ne. Zašto? Rijeka će se (čitaj: Mišković) ovog ljeta ponašati onako kako se uvijek ponaša, godišnji proračun se neće mijenjati, a igrači koji su u izlogu, njih, vjerojatno, 10 i više, zakrpat će proračunske rupe dok se kaže keks. Tkogod na kraju ode, Labrović, Radeljić, Selahi, Pašalić ili netko peti, Rijeka će ga zamijeniti. Mislilo se da se Kramarića, Moisesa i slične velemajstore ne može zamijeniti pa su došli Gavranović i Andrijašević. Otišao je onda i Gavranović, umjesto njega stigao Čolak. Pa onda Drmić, Frigan… Ne moramo više duljiti, Rijekin modus operandi svima je jasan. I, prilično je očito, iznimno uspješan.

Prvo mjesto puno više treba Dinamu nego Rijeci. I to svi razumiju. Rijeka će svoj proračun zaokružiti s jednim ili dva 'jaka' izlazna transfera, a ostatak momčadi koji ostane na okupu bit će još jači nego ove sezone! Fruk, Ivanović, Pašalić, Smolčić, Janković… Već sada je kemija na zavidnoj razini, što će tek biti kada sve kockice sjednu na svoje mjesto i kada im borba za vrh neće biti 'iznenađenje'?

Željko Sopić napravio je maestralan posao otkako je stigao u klub. Nekome je simpatičan malo više, nekome malo manje, ali na rezultatima koje ostvaruje njegova momčad mu čestitati moraju – svi! Rijeka igra napadački, na gol više, a obrana je čvršća od titana. Dinamo je ove sezone od izlaznih transfera zaradio koliko je Rijeka zaradila kad se zbroji njihovih 10 najvećih izlaznih transfera u povijesti, Hajduk na plaće igrača troši oko sedam milijuna eura više na godišnjoj bazi, a Osijek dva milijuna eura više. Rijeka je u odnosu na prošlu godinu smanjila dug za tri milijuna eura, preprodajna vrijednost igrača je neusporedivo veća, a plaće su ostale iste! I upravo to je razlog zašto je Rijeka već sada 'pobijedila' i zašto pritiska nema. Naravno da neće bježati od borbe za prvim mjestom kad im je tako blizu, ali ako u konačnici izgube korak u ovoj napetoj utrci, ništa se u klubu neće promijeniti. I baš to je pogonsko gorivo ove momčadi. Ne moraju ništa, a mogu i žele sve!

Pored imena Gorica za sezonu 23./24. Riječani su stavili zelenu kvačicu. U četiri utakmice protiv Turopoljaca Rijeka je upisala isto toliko pobjeda. Uz jedan dodatak - tri čiste mreže! Nije loše, sa smiješkom će reći na Rujevici... Slijedi im Lokomotiva protiv koje ove sezone imaju tri pobjede (jedna u Kupu) i remi, s tim da je Čabrajina momčad u ovom trenutku puno veći zalogaj za lidera HNL-a. Pogotovo kad igraju na svojem terenu. Doduše, Rijeka će imati podršku kao da igraju na Rujevici, ali ni to nije ništa novo. Sopićevoj vojsci od 6000 luđaka, ni odlazak na kraj svijeta ne bi bila tlaka. Naročito kad je ovako uzbudljiva borba za novog prvaka…