OCJENE - Dinamo: Petković kralj Rujevice i Spasitelj, Hoxha isplatio transfer!

Iako se dosta toga događalo u njegovoj okolini, generalno, nije imao previše posla. Jedan gol s bijele točke, jedna vratnica, to mu ne ide na dušu, a sve ostalo je pokupio, bio je siguran, skinuo ono što je trebao 'skinuti'. Bio je tu i jedan udarac, ali bio je dobro postavljen pa nije izgledalo opasno, a onda je vršcima prstiju odbio u korner neugodan pokušaj Jankovića. On je svoje odradio vrlo korektno.

Jednostavno, ne ulijeva sigurnost. Od prve minute krenuo je s greškama, krivim dodavanjima, a kad dobije zračni duel, to je narodna svečanost. Pustili su ga Riječani nekoliko puta da vodi igru, dajući mu prostor, no, niti to nije iskoristio. Ipak, te njegove greške i lutanja Rijeka nije znala naplatiti, u nastavku je ipak podigao razinu igre, bio je sigurniji.

Najčvršća obrambena karika, ponekad je morao paziti i na svoje, a ne samo na suparničke igrače. Ali, uzeo je sve lopte koje su išle prema njemu, i na tlu i u zraku ovak put je bio siguran. Blokirao je jedan opasan udarac iz samo kaznenog prostora, a nije, kao što ponekad zna, imao žutih minuta i nevjerojatnih propusta.

Nije mu bilo lako izdržati sve nalete na travnjaku, kao ni one s tribine, ali bio je koncentriran i uglavnom dobro odradio posao. Mijenjao je mjesta na terenu, ali, gdje god je igrao, njegova je strana bila manje propusna. Srce i strast nikad nisu upitni, Ristovski ih je opet pokazao i na užarenoj Rujevici. Bila je to njegova klasična utakmica, ni više ni manje.

U prvom poluvremenu nikako se nije uspio nametnuti između Selahija i Fruka, teško je dijelio lopte, teško presijecao lopte. Vidjelo se da nije 100 posto fit, ozljeda je ipak ostavila traga. No, kako je Rijeka padala u ritmu, tako je i on dolazio do daha i pomalo preuzimao inicijativu, počeo smislenije i racionalnije igrati. Nekoliko je puta ušao u udarac, blokirao riječke pokušaje, probudio se. A onda je u sudačkoj nadoknadi darovao je zicer Niki Jankoviću, koji je promašio veliku šansu i 'spasio' Mišića. Malo je nedostajalo da postane tragičar!

Igrao do 70. minute. Ako je u prvom poluvremenu bio jedan od rijetkih, koji je zaslužio prolaznu ocjenu, onda se u nastavku vrlo brzo pobrinuo za status tragičara. Jakirović mu je promijenio poziciju, stavio ga na lijevi bok, nije se stigao ni snaći, Pašalić ga je prošao kao na igralištu i, kao da ni to nije bilo dovoljno, još ga je i faulirao i skrivio kazneni udarac. U rangu onog jedanaesterca, koji je u Maksimiru napravio Bruno Goda u nadoknadi utakmice.

Igrao do 66.minute. Skromna partija, uklopio se u sivilo momčadi. Prema naprijed mu je malo toga prolazilo, gubio je lopte, teško se nosio s agresivnošću Riječana. Dinamov vezni red malo je toga odigrao i producirao, a puno je toga prolazilo kroz sredinu prema Nevistiću. Niti on nije znao stati na loptu, smiriti igru, isprovocirati neki prekršaj... Jednom je došao do daha, pokušao podvaliti, ali opet bezuspješno.

Igrao do 87.minute. Malo smo toga od njega vidjeli, nije bilo ni prostora, Riječani su mu stalno disali za vratom i često osujetili njegove pokušaje. Jedina dva puta kad je prošao, bio je u zaleđu, jednom je pogodio vratnicu, drugi put je asistirao za pogodak, koji je zbog zaleđa i poništen. Jest, malo je bolji bio u nastavku, ali opet premalo za igrača od kojega se očekuje da bude prevaga i jedan od nositelja pobjede.

Igrao do 70.minute. Nakon ovacija i sjajnih golova Varaždinu, trebao je biti igrač prevage u derbiju, ali bio je - igrač manje. Nije jedini, Dinamo je u napadačkom dijelu bio nevidljiv, takav je bio i Vidović dok je bio na terenu. Niti prodora, niti driblinga, niti jedan potez po kojemu bi ga se pamtilo. Teško se sjetiti, je li uopće imao loptu u nogama. Nije to bila njegova večer, zaboravit će Rujevicu vrlo brzo.

Igrao do 46.minute. Ovog puta nije bio Dinamov junak, ali nije ni mogao biti, kad niti jedna lopta nije došla do njega. Zapravo, jedan jest, našao se u šesnaestercu, ali bez većih izgleda da nešto napravi. Žrtva je igre čitave momčad i promjene sustava igre na poluvremenu, na koju se odlučio Sergej Jakirović. U takvom sustavu je 'višak', morao je na klupu. Pristup, kao i uvijek ispravan, ali to ovaj put iz objašnjenih razloga nije donijelo ploda.

Upravo takvi potezi razlikuju majstora od običnog igrača. Koliko smo poruka dobili na poluvremenu, svi su se pitali gdje je Petković u prvom poluvremenu, zašto mu ništa ne ide? A, nije da ga nije bilo, trudio se, nekoliko lopti primio i ispred svog šesnaesterca, međutim, nije uspjevao ništa izgraditi, proigrati. Kao i ostatak momčadi, malo je toga napravio prema naprijed. Međutim, kad je trebalo, kad je bilo najvažnije, a poraz sve izvjesniji, on je bio ključan. Izborio je prekršaj, uzeo loptu i zabio iz slobodnjaka! Baš kao za reprezentaciju na istom stadionu, gotovo iz iste pozicije, na isti gol. Napisali smo u najavi da rijetko gubi na Rujevici, da ovdje uvijek nešto napravi, da ga se pamti po izvedbama na ovom stadionu. Sad je još jednom pokazao koliko znači Dinamu i koliko će mu nedostajati kad ode. Petković, Spasitelj, kralj Rujevice!

Igrao od 46.minute. Rastrčan, poduzetniji i konkretniji u obrambenim zadacima, prema naprijed nedorečen. Iako, Dinamo je u prvom dijelu bio toliko sterilan da je i njegov učinak bio bolji od dobrog dijela onih koji su igrali prije njegova ulaska. Nekoliko je puta probio riječku obranu, ali bez konačne nagrade, ipak, natjerao je Riječane da treče za njim, da se povlače, što u prvom poluvremenu nije bio slučaj.

Igrao od 66.minute. Čim je ušao, Dinamo je u sredini terena izgledao ozbiljnije, čvršće. Posložio je linije svoje momčadi, dobro dirigirao u završnici, gurao momčad naprijed. Individualno, nije to bio neki statistički učinak, ali Ademi kad igra na Rujevici uglavnom ne gubi. Njegovo iskustvo je veliki adut kad se utakmica lomi. Tako je bilo i ovaj put.

Igrao od 70. minute. Nismo ga puno vidjeli ovog proljeća, imat će značajniju ulogu u idućoj sezoni. Ipak, njegovim ulaskom zatvorio je Dinamo svoju lijevu stranu po kojoj je često curilo, a onda je baš in dao loptu za Hoxhih pobjednički bijeg. Da, najveće zasluge za gol idu Hoxhi, ali Ogiwarina lopta ni iz čega bila je stvarno sjajno gorivo za taj bijeg u pobjedu. Zasluženo primao čestitke nakon utakmice!

Igrao od 70.minute. Nije još u punoj snazi, ali zna gdje i kad treba 'udariti'. Osvojio nekoliko lopti na sredini, preuzeo odgovornost, izborio prekršaj, prebacio igru na suparničku polovicu. Možda nije puno, ali bilo je u ovoj utakmici itekako važno.

Igrao od 88.minute. I u prvom dodiru s loptom, krenuo prema golu, puknuo ljevicom i zabio! Nema ga nigdje, ništa ovog proljeća nije odigrao, zabio je tek PAOK-u, na kraju, nevažan pogodak. Već je imao mjesto u rubrici Dinamovih 'transfer-promašaja', a onda je zablistao u najvažnijem trenutku. I Dinamu, vjerojatno, donio naslov prvaka. Kakav životni preokret, kakva priča! Bilo je barem 10, 12 drugih igrača, od kojih se očekivalo da će presuditi derbi, na kraju se ukazao on. Epizoda za roman, za film! Ovim je golom isplatio svoj dolazak iz Koprivnice, koliko god da je koštao!

Momčad mu je prvi put nakon dugo vremena izgledala loše. Najlošije nakon onog poraza u Solunu od PAOK-a, prvo poluvrijeme bilo je preslika te utakmice, samo Rijeka nije bila goropadna kao Grci. Je li bila loša priprema, je li odabrao igrače, koji možda nisu bili na svojih 100 posto, ili njegovoj momčadi, jednostavno, ne odgovara kad suparnik igra kao Rijeka? Analizirat će, tražit će razloge, ali kad Dinamo prvi put u okvir gola zapuca u 70 i nekoj minuti, to je loše. Ipak, imao je mirnoću u završnici, povukao je prave poteze i igrači s klupe, prije svih Hoxha, donijeli su preokret. Na kraju, piše se velika pobjeda, vrijedna, vjerojatno i naslova prvaka!